Mario Mandžukić drugi je strijelac Vatrenih svih vremena, ispred njega stoji samo ime Davora Šukera, no u posljednjih deset reprezentativnih nastupa zabio je tek dva gola. U pripremama za Rusiju odigrao je 115 minuta, 70 u Miamiju s Peruom i 45 protiv Senegala u Osijeku.
Iako su klupski navijači na mnogim adresama ispjevali ode o “ratniku s nogometnog travnjaka”, i premda Robocopa koji prima udarce, ali nikad ne posustaje baš zato svi vole, Hrvatska već dugo od njega ima poprilično malo. Ako izuzmemo gol Finskoj u Tampereu za pobjedu od 1:0 u kvalifikacijama, kad je samo potvrdio udarac Andreja Kramarića, a slično se zbilo u susretu s istim rivalom na Rujevici, zadnji važan gol dao je Talijanima na Poljudu prije tri godine.
Ne treba biti izoštrenije trenersko oko da bi se vidjelo da napadači i vezni red nemaju najbolju suradnju. Terminima istarskih priprema - upravo Mandžukić u odnosu na ostatak momčadi djeluje poput Svete Katarine kraj Rovinja. Tek povremeni brodić (ili, u ovom slučaju, lopta) uspostavlja komunikaciju. Pojedini će razlog potražiti u tome što je u Juventusu tek pred kraj sezone, nakon dužeg vremena, ponovno zaigrao centarfora, drugi u ekipi koja nema jasnu viziju kako da ga najbolje iskoristi, što se najčešće svodi na poneku visoku loptu. Trenutačno nije dojam da je u osobitoj formi, ali to se itekako može promijeniti u Rusiji.
Andrej Kramarić nametnuo se kao najjači individualac u hrvatskom napadu, donosi kombinatoriku, opasnost i realizaciju. Ofenzivac Hoffenheima je kao rođen za drugu špicu, malo je u svijetu igrača tako klasnih za tu poziciju. Po prirodi, Mandžukić i Kramarić mogli bi biti izvrstan tandem koji bi obojicu činio još boljim, ali Hrvatska već duže ne igra s dvojicom napadača, naglasak je stavljen na ofenzivce na krilima. Ako Kramarić mora ući u momčad - jer ostaviti takvog asa na klupi luksuz je koji bi si malo koji izbornik na Mundijalu mogao mirne duše dopustiti, a Dalić inzistira na trojici veznjaka - da bi Bobek 21. stoljeća, kako Otto Barić zove španera iz Šubićeve, kojem je odavno dana devetka na leđa, definitivno postao dio udarnog ešalona, bez ograda, netko mora van: ili Mandžukić ili jedno od krila (Rebić). Prirodnije je da Kramarić zakuca na Mandžukićeva vrata, jer igra na boku nije mu upisana pod kožu, iako mu nije strana.
U kadru 11 godina
Mario je jedan od senatora. U dresu A vrste već je gotovo 11 godina, na kontu ima 82 nastupa i ovo mu je posljednje Svjetsko prvenstvo jer će u danima SP-a u Kataru imati 36 godina. Poznato je da nigdje nije trpio klupu, u Bayernu i Juventusu, gdje se predmnijevalo da će mu biti suđena, demantirao je sve prognoze i standardno, osim kraće vrijeme kod Guardiole, imao status prvotimca. Među navijačima on je apsolutna zvijezda, njegovi su dresovi na tribinama među najbrojnijima, ali od stare se slave ne živi, pogotovo ne može momčad. Zato smo Branka Ivankovića, renomiranog stručnjaka koji ga je trenirao i poznaje ga u dušu, pitali kako mu djeluje Mandžukić i vidi li ga u startnoj postavi.
- Kako nisam blizu ekipe, nemam točan uvid u formu igrača, tako ni Mandžukićevu, no jedno su pripreme, pogotovo utakmice poput ove sa Senegalom koje su odigrane u teškim uvjetima, a drugo Svjetsko prvenstvo. Činjenica je da su i Mandžukić i Kramarić imali odlične sezone i da bi možda najbolje bilo da igraju obojica - kazao je Ivanković dodajući:
- Dakako, izbornik ima najbolji uvid u situaciju i samo on može dati pravu ocjenu. Jasno je da je Kramarić igrač na kojeg se računa, ali hoće li to uvijek biti u startnih 11 ili ponekad u ulozi jokera, također je na treneru da odluči.
Skoro uvijek u prvoj
Kako bi Mandžukić prihvatio da s Nigerijom bude na klupi?
- Sigurno ne bi bio remetilački faktor. Normalno je da želi igrati, kao i svatko, ali jasno je da u momčadi samo 11 igrača može biti zadovoljno, još tri-četiri djelomično, a ostali nisu zadovoljni, međutim Mandžukić je dio ove ekipe, poštuje suigrače i ne bi pravio probleme ako bi to bila izbornikova odluka - zaključio je Ivanković.
Zadnji je put na klupi bio 5. rujna 2017. godine, u utakmici s Turskom u Eskisehiru, tada nije bio posve u formi. Ušao je posljednjih 28 minuta, Hrvatska je poražena s 1:0. Izbornik je bio Ante Čačić. U utakmici za bodove prije toga posljednji je put s klupe ušao protiv Malte u Zagrebu 2010. godine. Nakon toga ako je bio potpuno zdrav, uvijek je imao poziciju startera. Osam godina. Na velikim je natjecanjima propustio samo Brazil 2014. zbog crvenog kartona i Španjolsku 2016. jer je bio ozlijeđen.
Euro 2012.
Prvi put nastupio je na Europskom prvenstvu 2012. godine i to je bio njegov najbolji turnir. Toliko dobar da ga je prodao u Bayern. Uoči prvenstva u Poljskoj tadašnji izbornik Slaven Bilić već je potpisao ugovor s moskovskim Lokomotivom, gdje je nastavio trenersku karijeru, a planirao je povesti Vedrana Ćorluku, što je i uspio, te Marija Mandžukića. Međutim, napadač, koji je u tom času bio igrač Wolfsburga, zabio je dva gola u prvom kolu Republici Irskoj, pa izjednačujući za 1:1 s Talijanima, u tri utakmice nije bio strijelac samo sa Španjolskom, kad je na njemu bio napravljen, ali ne i dosuđen kazneni udarac. Nakon Poljske završio je u Münchenu.
Svjetsko prvenstvo 2014.
Nakon kvalifikacija glavno je pitanje bilo koliko će utakmica kazne dobiti za crveni karton s Islandom. I on i svi u Hrvatskoj odahnuli su kad je stigla vijest: jednu! Morao je propustiti otvaranje s Brazilom, da bi se u početnoj postavi pojavio u drugom kolu s Kamerunom. Dao je dva gola i činilo se da nastavlja s odličnim igrama na velikim natjecanjima, nakon tog dvoboja u Manausu pisali smo o njemu biranim riječima. No u trećoj rundi, kao i cijela ekipa, nije se proslavio s Meksikom, Hrvatska je ispala i brazilska priča kratko je trajala. Usto, Mandžukić je bio jedan od igrača koji nisu bili u idiličnim odnosima s Nikom Kovačem.
Euro 2016.
Na Euru prije dvije godine Hrvatska je dobila visoke recenzije za prikazano u skupini, pojačano pobjedom nad Španjolskom koja je značila eliminaciju tadašnjeg europskog prvaka, međutim Mario Mandžukić nije dao niti jedan gol. Igrao je vođu napada, ostao je bez pogotka s Turskom i Češkom u prva dva kola, pritom se u drugoj utakmici žalio na ozljedu te u trećoj rundi, baš sa Španjolskom, nije bio na terenu. Izbornik Čačić vratio ga je u prvi sastav s Portugalom u osmini finala, igrao je gotovo do isteka temeljnih 90 minuta, nakon toga zamijenio ga je Nikola Kalinić. Ostao je bez učinka i šanse, na kraju su Vatreni ispali u produžecima.
Mandžukić u reprezentaciji
2007: 1 utakmica, 0 golova
2008: 3 utakmice, 1 gol
2009: 6 utakmica, 0 golova
2010: 8 utakmica, 1 gol
2011: 8 utakmica, 3 gola
2012: 11 utakmica, 4 gola
2013: 10 utakmica, 4 gola
2014: 10 utakmica, 4 gola
2015: 6 utakmica, 3 gola
2016: 11 utakmica, 9 golova
2017: 7 utakmica, 1 gol
2018: 2 utakmice, 0 golova
Ukupno: 83 utakmice, 30 golova
Inozemne sezone Mandžukića
2010/11. Wolfsburg
27 utakmica, 1.656 minuta,
8 golova, 2 asistencije
2011/12. Wolfsburg
33 utakmice, 2.800 minuta,
12 golova, 10 asistencija
2012/13. Bayern
40 utakmica, 2.857 minuta,
22 gola, 4 asistencije
2013/14. Bayern
48 utakmica, 3.314 minuta,
26 golova, 10 asistencija
2014/15. Atletico
43 utakmice, 3.076 minuta,
20 golova, 5 asistencija
2015/16. Juventus
36 utakmica, 2.677 minuta,
13 golova, 6 asistencija
2016/17. Juventus
50 utakmica, 3.879 minuta,
11 golova, 8 asistencija
2017/18. Juventus
43 utakmice, 3.208 minuta,
10 golova, 4 asistencije
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....