Matej Delač: U dvije godine branio sam tek osam puta, ali ne bojim se za svoju karijeru!

Vremenska i posebice temperaturna razlika usput je uzdrmala Mateja Delača, povratnika među interovce. U utorak je doputovao iz Porta via Frankfurt, u srijedu od 15.00 poletno vježbao u Blatu, no uvečer ga je ščepala viroza te drmala do jutra tako da nije otišao na stadion u Zaprešiću kako bi zajedno s ostalima testirao trenutačno stanje spreme.

- Valjda mi je zbog svih tih promjena malo popustio imunitet? Nadam se da to stanje neće potrajati - priča Matej.

Ovdje ga nije bilo od zadnjih dana kolovoza 2010. Transfer u glasoviti Chelsea odjeknuo je senzacionalno. Na Stamford Bridgeu je barem upoznao velikana u rukavicama Petera Čecha, prijatelja i savjetnika. Jasno da se ispostavilo kako 18-godišnji Hrvat nije odmah za suživot s prvotimcima Plavih pa je ustupljen Vitesseu. Potom baš na Čechov nagovor Dynamu iz Čeških Budejovica. Nakraju Vitoriji Guimaraes.

- Eto tako, u te nepune dvije i pol godine promijenio sam čak četiri države: Englesku, Nizozemsku, Češku i Portugal...

Startao je iz prve i najdraže, Hrvatske, ne zaboravljajući rodnu Bosnu i Hercegovinu čije Uskoplje odnosno Gornji Vakuf spominje rado i često.

- Nije mi žao što sam toliko selio. Trenirao sam s različitim učiteljima po specifičnim metodama, priviknuo se na drukčije stilove. Vjerujem da sam najviše napredovao u vezi s ispucavanjem i izlaskom na centaršut. Sigurno vrijedi i to što sam naučio dva jezika, engleski i češki, snalazim se i na portugalskom.

Nije se naigrao jer posudbe su takve; dođeš u nepoznato i naletiš na lokalni kadar, na golmana rutinera koji je dugo čekao priliku i baš je zgrabio kad se pojavio Delač.

- Branio sam malo ili nimalo. U Chelseaju dvaput. U Vitesseu nijednom. U Dynamu pet utakmica, u Vitoriji jednu. Na toj posljednjoj adresi trener, zove se Rui Vitoria, uopće me nije doživljavao, ni mene ni Milana Lalkoviča, Slovaka kome je bazični klub također Chelsea, on se vratio u London jer za razliku od mene nema problema s radnom dozvolom budući da je njegova zemlja članica Europske Unije.

Što je bilo, prošlo je. Kako se usuglasio sa Žutima?

- Lako. Ipak smo svoji. Odavno se znamo i razumijemo. Oduševljava spoznaja da ću ponovo na teren. Već su iz Engleske stigli 'papiri'. Ostajem najmanje do ljeta. Volio bih i dalje, ako neće biti izvjesno da ću negdje u inozemstvu braniti.

Od starog društva u kadru su samo Tomislav Šarić i Mislav Oršić. Nadmetat će se s Krševanom Santinijem?

- Priča se da bi on mogao otići. Ostane li, utoliko bolje; vrstan je vratar i odličan dečko tako da ćemo se dopunjavati. A branit će onaj koga trener procijeni korisnijim. Posao je posao.

Borimir Perković je u ugodnom Delačevom sjećanju:

- Kako ne! Bio sam kadet kad me 2009. stavio pred mrežu u Kranjčevićevoj. Pobijedili smo 1:0, a ja sam Davoru Vugrincu 'skinuo' penal!

Veli da je pun motiva:

- Nije ih manjkalo nikad i nigdje. Nisam dopustio da me klupa pokoleba. Znam da golmani traju dugo, tek ću se razmahati!

U susretu Slovenije i Hrvatske 'do 20' za Kup regija u Dekanima, kad je postava Ive Šuška pobijedila 1:0, gledao ga je i Milan Šarović, koji je izrekao 'one' kritičke napomene glede Ivana Kelave. A Matej Delač ga je oduševio, napose čitanjem igre i ravnanjem defenzivnom linijom, refleksom, eksplozivnim paradama, istrčavanjem u situacijama 'jedan na jedan', globalnom tehnikom. Nije pao kvalitetom, pao je cijenom, trenutačna se zaustavila na 750 tisuća eura. Ništa strašno, i mini serija uspjeha dignut će je najmanje dvostruko!

- Ne plašim se ni za sebe ni za klub - tumači vedro, stalno nasmiješen, srdačan, kad bi svi nogometaši bili poput njega novinari bi uživali. - Pratio sam svoje bivše u ovih 19 ligaških kola, zaključio da su potencijalom i igrom zaslužili više od 19 bodova. Uvjeren sam da zadržavanje prvoligaškog statusa neće biti nimalo panično!