Jedna od tema koje su obilježile Dinamovu 2016. svakako je bio i službeni povratak dijela navijača na sjevernu tribinu, toga većeg dijela BBB-a. Puno se o tome nagađalo tijekom čitave godine, razgovarali su predstavnici skupine s ljudima iz kluba, pokušalo se pronaći zajedničko rješenje za godine “rata” i međusobno iscrpljivanje “do posljednjeg čovjeka”.
I, početkom rujna, urbi et orbi, objavljeno je da je načelni dogovor postignut i da se ta skupina vraća na utakmice te da će premijera biti na utakmici s Juventusom. Oni nostalgični prisjetili su se vremena kad je Maksimir bio domaći teren, kad se pričalo o navijačkom “paklu”, u pozitivnom smislu, naravno. Nadali su se i u klubu da bi doba “golih tribina” moglo završiti, da će Dinamo opet imati glasnu i brojnu podršku, da će huk sa Sjevera biti veliki vjetar u leđa momčadi. Međutim, kad se nakon nekoliko mjeseci sve zbroji i oduzme, pravi, bajkoviti povratak navijača zapravo se i nije dogodio. Odnosno, od svega na što smo naviknuli u nekim sada već davnim vremenima vratile su se samo - novčane kazne.
Ne ulazimo u dogovore kluba i navijača. Je li on postojao, i po kakvom ključu, jesu li ti povratnici obećali da neće izvikivati parole i mahati porukama i slikama koje su donedavno bile zabranjene, pa ipak izvrgnuli kompromis? Je li uime dogovora klub malo popustio “pendrek” prema tribini? Za poantu apsolutno nevažno, jer zaključak je - povratak navijača, toliko najavljivan, zapravo se nije i dogodio. Protiv Juventusa, na toj premijeri, još kako-tako, ali sve poslije bila je, na neki način, blijeda predstava navijačkih kulisa. Kao posljedica svega onoga što se događalo zadnjih godina.
Čeka se Torino
Posljedica krive politike tih navijača kao i krivih poteza kluba po tom pitanju. I dokaz da su ti navijači međusobno nejedinstveni, nesložni po pitanju povratka. Dokaz i da je teško vratiti sve te godine, suzbiti indiferentnost.Za veliki preokret trebat će ipak puno više od samog dogovora kluba i navijača. Ovo dosad? Pa nije daleko od fijaska.
Jer, službeni podaci kažu da je Dinamo samo u ta tri zadnja mjeseca sezone platio 200 tisuća kuna kazni zbog navijača! U HNL-u i Ligi prvaka. U domaćoj ligi čak 111 tisuća, a ukupno u čitavoj 2016. godini, 136 tisuća. U Ligi prvaka, zbog pirotehnike protiv Juventusa i Seville još 12 tisuća eura otišlo je UEFA-i. Samo za usporedbu, u čitavoj 2015. Modri su platili svega 2000 eura kazne za europske utakmice.
I k tome, još se čeka kazna za izgrede ispred stadiona u Torinu, gdje su se sukobili Dinamovi navijači međusobno, zatim s policijom, pa i s domaćim navijačima. I ta bi kazna mogla biti financijski pozamašna. No, kako je zadnjih godina utjeha za uglavnom prazne tribine moglo biti to što Dinamo nije morao plaćati kazne, sada bi utjeha za kazne bila da je Maksimir puniji, da je atmosfera paklena, da momčad ima 12. igrača. A to nije. Naime, najveći rivali, Hajduk i Rijeka, u Maksimiru su, objektivno, imali glasniju podršku od Dinama. Štoviše, trend pada gledanosti i dalje je na snazi. A kad uz to još moraš plaćati i visoke kazne, e onda je očito da Dinamo i dalje ima problem koji mora riješiti.
No, pitanje je kako? Represije i zabrane, dakako, sad teško mogu biti idealna opcija. Dogovor, kao što vidimo također nije donio pozitivan pomak. Jedno od velikih pitanja pred proljeće u kojemu treba hvatati Rijeku. Igrači su dobili poneki pljesak više nego ranije, no ukupno gledajući - nisu dobili ništa. Uostalom, Maksimir i rezultatski nikad nije bio tako ranjiv kao jesenas.