StoryEditor
BIRAMO STO NAJBOLJIH

NAJBOLJI DINAMOV VRATAR SVIH VREMENA Golman koji je sa 3:0 sam pobijedio Juventus! Zgodan poput glumca, a među vratnicama suveren i hladan!

Autor: Robert ŠolaObjavljeno: 07. travanj 2020. 18:07

Za mnoge je Franjo Glaser najbolji Dinamov golman svih vremena. Bio je visok, elegantan, zgodan poput glumca.

Među vratnicama iznimno suveren, hladan, racionalan, golman koji nije znao griješiti i koji je bio znatno ispred svog vremena. Nikad se nije bacao zbog bravure, što je odlika mnogih, pa i današnjih golmana. Bio je sjajan na gol-crti, a maestralan na istrčavanju. Ubačaje je hvatao s lakoćom, a kad ne bi to mogao, loptu je boksao uvijek daleko od gola i uvijek sa strane, kako suparnik ne bi bio u mogućnosti odmah gađati gol.

Iako je igrao još u 30-im godinama prošlog stoljeća, bio je moderan i za današnje pojmove, jer je često znao odigrati ulogu središnjeg braniča, i to vrlo samouvjereno. Upisao je puno asistencija suigračima, danas to povremeno vidimo tek kod Ter Stegena u Barceloni. Svoju je obranu savjetima i mirnoćom činio boljom... Tako je Glasera opisao nekadašnji Hajdukov igrač Anđelko Marušić, koji ga je dobro upoznao na terenu.

Moraš imati sreće

Glaser se rodio u Osijeku, ali je odrastao u Sarajevu.

“Imao sam samo četiri dana kad su se moji preselili u Sarajevo. Tamo sam počeo braniti za radnički klub Hajduk i to već 1927. godine, kad mi je bilo 14. Među vratnicama sam ostao punih 20 godina. U Osijek smo se vratili 1931. godine, da bih ‘33. otišao u beogradski BSK iz kojeg sam ‘36. stigao u Građanski.”

 

Međutim, u BSK-u početak nije bio lagan.

“Njihov ‘tehniko’ Kika Popović me je vidio na jednoj utakmici i istu večer odveo u Beograd. A oni su već imali tri golmana: Gazzari, Matić i Gligorijević.

Dva mjeseca nisam dobio priliku u klubu, ali zato sam nastupio za reprezentaciju. Kako? Bio sam rezerva Matiću pa sam ljutit otišao među gledatelje. Turci do poluvremena vode 2:0, a onda strka, traže me sa svih strana. U nastavku smo iz dva moja ispucavanja napadačima zabili golove za 2:2, da bi na kraju i pobijedili. Moraš znati braniti, ali moraš imati i sreće...”

Brzo je potom dočekao i šansu u BSK-u.

“Igramo u Milanu protiv Ambrosiane-Internazionalea. Do poluvremena je već 5:0 za njih. Gazzari na golu ima loš dan. Odjednom mi govore da se svlačim, a trener Simić mi kaže: ‘Ovo ti je prilika, budeš li dobar, ostaješ na golu.’ Pepino Meazza s druge strane... Puca u rašlje, ja obranim, puca nisko, ja obranim... Na kraju smo izgubili 6:1, a gol smo zabili na moje ispucavanje. Više nisam bio rezerva...”

Velika tučnjava

Građanski ga je doveo kao veliko pojačanje, tada je već slovio za najboljeg golmana u Jugoslaviji.

 “Dobio sam stan i 30.000 dinara s kojima sam ga mogao urediti.” Za ono vrijeme bio je to sjajan novac... Pregovori su bili napeti, jer u Zagreb je došla kompletna delegacija BSK-a kako bi ga vratila u Beograd. No, Franjo je već bio odlučio. Zbog problema s papirima nije odmah potpisao za Građanski, nego je neko vrijeme bio član Maksimira, ali to je bila samo formalnost.

 

Glaserov start u Građanskom bio je impresivan.

Početkom 1937. bile su dogovorene dvije utakmice s velikim Juventusom, prva u Beogradu, druga u Zagrebu. Zanimljivo, bila je to prva utakmica između Građanskog i nekog talijanskog kluba nakon punih deset godina. Sportski su odnosi, naime, bili prekinuti jer je na utakmici između Juventusa i Građanskog izbila velika tučnjava u kojoj je bilo i šaka i krvi...

Utakmica u Beogradu bila je utakmica pomirenja. Uglavnom, Glaser je debitirao baš protiv Juventusa, Građanski je slavio 1:0, a onda je uslijedio uzvrat u Zagrebu. O tome kako je Glaser branio u tom uzvratu svjedočio je legendarni Milan Antolković.

“Talijani su tog poslijepodneva igrali fenomenalno, mi na terenu nismo ni postojali. Ni Jazbinšek, ni Kokotović, a ni ja... Tu je utakmicu igrao samo jedan čovjek, samo Franjo Glaser. Sam protiv svih, sam protiv Juventusa. Franjo je branio sve, s metra, s tri, s pet, s dvadeset. Po zraku, po zemlji, to je bilo nevjerojatno za gledanje.

Talijani su čupali kosu, dolazili i dodirivali Glasera kako bi se uvjerili da je doista čovjek. U jednoj situaciji njihov centarfor Borel krenuo je sam na Franju, ovaj je istrčao izvan kaznenog prostora i Borel ga je zaobišao i krenuo prema praznim vratima. Već je slavio gol, kad se Franjo ukazao i munjevito obranio loptu koja je išla u gol. Talijane je taj gol toliko slomio da više nisu bili u stanju ništa odigrati, pa smo mi živnuli i zabili im tri gola. Hej, završilo je 3:0 za nas, a trebalo je biti 10:0 za njih. Čudo jedno. Glaser - Juventus 3:0, to je bio stvarni naslov s te utakmice. Sve je napravio, uplašio ih, uništio i slomio, a mi na terenu smo samo završili posao.”

Skinuo 73 ‘elvera’

Poslije su se legende prepričavale i nakon dvije utakmice koje je Jugoslavija odigrala s Mađarima i to 1940. Utakmice su završile 1:1 i 0:0, iako su Mađari bili znatno superiornija momčad, ali ni oni nisu imali recept za čudesnog Franju.

“Te dvije utakmice, kao i ona protiv Juventusa, tri su mi vjerojatno najbolje u karijeri, ali bilo ih je još na stotinu u kojima sam doista bio nesavladiv.” Tako će Glaser.

Za Glasera kažu da je prvi među golmanima počeo braniti nogama, ali i da mu je teško netko mogao zabiti gol glavom. “To je bilo nemoguće”, svjedočio je i legendarni Jazbinšek.

Naravno da je Glaser - kao i svaki golman - imao svoju crnu točku u karijeri. “Igrali smo protiv Njemačke u Zagrebu, izgubili 5:1, a ja ništa nisam mogao obraniti. Jedan sam gol primio kroz ruke, drugi sa 30 metara.” Godinu danas kasnije igrala se uzvratna utakmica, završilo je 2:0 za Jugoslaviju, a Glaser je bio igrač utakmice...

Kad je riječ o ostalim golmanima, Glaser je uvijek izdvajao jednog. “Zamora. Bio je čudesan golman, igrao sam protiv njega u reprezentaciji. Za mene najbolji od svih. Cijenio sam i Planičku, iako nije bio moj tip golmana, a Jašin je bio veliki majstor između vratnica.”

Bio je Glaser majstor za obranu 11-eraca. Prema vlastitom svjedočenju, imao je nevjerojatnu statistiku. “Pucali su mi 94 puta, a ja sam 73 puta obranio ‘elver’.

Kako? Gledam golmane i vidim kako griješe. Toliko puta sam ih upozorio da ne gledaju igrača koji puca u oči, nego samo u noge. On mora izvesti onaj zadnji trzaj koji ukazuje gdje će pucati. A golmani se bacaju unaprijed, kao da će pogoditi stranu.

To je branjenje na čistu sreću, a to nije dobro. U jednoj utakmici s Rumunjima strani sudac nije uspio doputovati pa je sudio domaći Rumunj. Na kraju utakmice svira on ‘elver’ koji nije imao veze. Moji se bune, a ja im kažem, “pustite, obranit ću”. I obranim ga, ali sudac ponavlja jer je netko uletio prije u 16 metara. Opet gužva, a ja ponovno miran. I opet obranim, Kovacs mi je dva puta pucao. No, sudac opet po svom i dosuđuje treći ‘elver’. Prilazi Bindea, znalac, dobar šuter. Skinuo sam i njemu... Tri u nizu!”

Trema prije nastupa

Glaser od sebe nije pravio heroja, čak je bio spreman priznati i da ima tremu oči većih utakmica. “Mislim da se prije svakog nastupa, posebno većeg, mora osjećati uzbuđenje i ta kratkotrajna trema.”

Kao svog nasljednika vidio je samo Monsidera, “imao je sposobnosti po kojima me je mogao dostojno naslijediti”. Volio je braniti u Splitu. “Redovito je bio najbolji na utakmicama, a pamtim da je i meni skinuo čistu šansu sa samo dva metra. Pucao sam, a on je otvorenom šakom obranio”, pričao je i veliki Hajdukov igrač Leo Lemešić. Najveći kompliment dao mu je Branko Kralj:

 “Nasjedio sam se iza gola Beari i Monsideru. To su bili giganti. Ali Glaser je bio nešto posebno, čudesan u obrani na samoj crti, neponovljiv u istrčavanju, sjajan u igri nogometa. Trema mu je katkad bila jedina mana, ali kad bi obranio prvu, više mu nisi mogao zabiti gol.”

Osobni karton

Rođen 7. siječnja 1913. u Osijeku

Preminuo 1. ožujka 2003. u Zagrebu

Igračka karijera

Hajduk Sarajevo (1928.-1930.), Slavija Osijek (1930.-1933.), BSK Beograd (1933.-1937.; 269 utakmica), Građanski Zagreb (1937.-1945.; 127 utakmica, 1 gol), Partizan Beograd (1945.-1947.; 91 utakmica), Mornar Split (1947.-1949.; 84 utakmice)

Reprezentacija Jugoslavije (1933.-1940.; 35 utakmica)

Reprezentacija Hrvatske (1940.-1944.; 11 utakmica)

Trofeji

4 prvenstva Jugoslavije (1935., 1936., 1940., 1947.), prvenstvo NDH (1941., 1943.), 2 Jugoslavenska kupa (1934., 1947.), Hrvatski kup (1941.)

Trenerska karijera

Partizan Beograd, Kvarner Rijeka, Mornar Split, Rijeka, Proleter Osijek, Zagreb, Borac Banja Luka, Sloga Doboj, Trešnjevka, Rudar Breza, Bratstvo Novi Travnik, Klagenfurt, Velež Mostar, Sartid Smederevo

 

 

Linker
28. svibanj 2020 15:45