Bio je 19. srpnja 1973. godine. Na stadionu u Maksimiru Zagreb s jedne, Osijek s druge strane, u kvalifikacijskom susretu za ulazak u elitno jugoslavensko nogometno društvo. Obje momčadi bile su sjajne, prepune vrhunskih igrača koji su ostavili neizbrisiv trag u povijesti ova dva velika kluba. Bila je to uzvratna utakmica, prva u Osijeku završila je bez pogodaka.
Na tribinama nevjerojatan dekor. Neslužbeno se tvrdi da je utakmicu gledalo više od 70 tisuća ljudi, a službeno je bilo prodano 64.138 ulaznica. Rekord koji i danas stoji, najgledaniji sportski događaj svih vremena u Hrvatskoj. Ono što je još frapantnije u toj priči, rekord se nije dogodio na derbiju Dinama i Hajduka, ili Dinama i Zvezde, nego u srazu dvije drugoligaške momčadi.
I tu opet nije kraj stvari koje je danas nemoguće i zamisliti, a kamoli doživjeti. Procjene su da je na maksimirskim tribinama bilo oko 30 tisuća navijača iz Osijeka. Kolone automobila i autobusa tog su se dane slijevale iz Slavonije u hrvatsku metropolu. Nije bilo autoputa, iz Osijeka se do Zagreba putovalo oko pet sati. A uz sve to u prva je utakmica završila sa za Osijek ne baš obećavajućih 0:0.
.jpg)
- U čemu je tajna tih 30 tisuća Slavonaca ili Osječana na tribinama? Danas je to teško opisati, ali Osijek je iz prve lige ispao još sredinom 1950-ih godina i Osječani su bili željni prvoligaškog nogometa. Igrali su nekoliko puta kvalifikacije, ali ispriječili bi se Vardar, Rijeka ili Priština. Sada su svi u Osijeku vjerovali da je došao taj trenutak, momčad je bila izvanredna, prepuna vrhunskih igrača i zato je grad živio u velikoj euforiji - prisjeća se naš novinar Darko Ružić, koji je dakako uživo svjedočio utakmici.
Osječane je predvodio legendarni trener Milan Antolković, a na terenu je igrala sljedeća postava: Dugalić, Iličin, Dumančić, Milić, Lončarić, Rupnik, Čordaš, Bašić, Lukačević, Lj. Petrović i Žutelija, a ušli su još Lončar i Grnja.
- Mnogi od njih idu u red najvećih igrača koji su ikada igrali za Osijek. Bila je to fantastična momčad u naponu snagu i bio ih je pravi užitak gledati - prisjeća se Ružić.
Međutim, s druge strane bio je jednako sjajan Zagreb, kojeg je s klupe predvodio legendarni Vlatko Marković, a na terenu su bili: Horvat, Gašparini, Tucak, Antolić, Ivanišević, Lipovac, Markulin, Čopor, Močibob, Rukljač, Smolek, još su zaigrali Hušidić i Bakota.
Bila je to najbolja generacija Zagreba u povijesti kluba, njezine su utakmice uvijek imale veliku posjećenost, a o tome koliko je Zagreb bio popularan svjedoči i sljedeći podatak. Zagreb je do zadnje runde i nadmetanja s Osijekom morao preskočiti Famos iz Hrasnice, a taj je dvoboj na maksimirskom stadionu gledalo 50 tisuća gledatelja. Nevjerojatno... I da čovjek od jada zaplače kada zna da je taj isti Zagreb danas u četvrtoj ligi.
Sama utakmica bila je sjajna, donijela je najveći moguću dramatiku. Poveo je Zagreb preko Pere Močiboba u 30. minuti. Domaće navijače šokirao je Ljupko Petrović pogotkom u 55. minuti, a deset minuta kasnije Bašić je doveo Osijek u vodstvo. Osijekovi navijači bili su u deliriju i već su slavili plasman u Prvu ligu. Međutim, slavili su samo šest minuta, jer je u 71. Močibob postigao još jedan pogodak za konačnih 2:2. I tada se pristupilo jedanaestercima. Močibob, Markulin, Rukljač i Hušidić zabili su za Zagreb, za Osijek su pogađali Lj. Petrović, Lončarić i Rupnik, ali Zagrebov vratar Horvat obranio je udarce Milića i Bašića.

– Takvo slavlje Zagreb nikad nije vidio, ljudi su se vozili po krovovima tramvaja i pjevali - bile su riječi Drage Rukljača, dok je opisivao na koji način je Zagreb proslavio ulazak još jednog kluba u elitnu jugoslavensku ligu.
Kraj svih velemajstora igre kojima su obje momčadi bili ispunjenje, epitet junaka utakmice pripao je Zagrebovom golmanu Franji Horvatu. U 90 minuta bio je sjajan, obranio je nekoliko velikih šansi gostiju, da bi obranio i dva jedanaesterca, omogućivši Hajrudinu Hušidiću da izvede posljednji 11-erac i označi početak nezapamćenog slavlja. U Sportskim novostima Horvat je od izvjestitelja dobio čistu desetku.
Ta je Zagrebova generacija, zvuči doista nevjerojatno, u Prvoj ligi sljedeće sezone uspjela biti posljednja te se ekspresno vratila među drugoligaše. U 34. kola osvojili su tek 27 bodova, uz gol-razliku 28:44. Dečki očito nisu uspjeli preboljeti odlazak trenera Vlatka Markovića. Među jugoslavensku elitu ponovno su se vratili tek 1976. godine i te su sezone uspjeli biti deseti.
A Osijek?
- Dečki su se morali strpjeti još četiri godine kako bi se napokon vratili u Prvu ligu ispunivši toliko čekani san brojnih navijača u Osijeku i Slavoniji. Šteta što su toliko čekali, jer te '73. bili su toliko dobri da bi i u elitnom društvo igrali jako ozbiljnu ulogu.










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....