Dugo se odupirao za intervju. Momak je vrlo pristojan, dobroćudan i teško vam se može zamjeriti. Marko Pjaca jednostavno nije sklon medijskim istupanjima. Voli svoju intimu, mirnoću okruženja, pogotovo u aktualnoj fazi godine. Dakle, netom završena klupska sezona i skorašnji početak priprema za Svjetsko prvenstvo, a između toga nepunih deset dana opuštanja u rodnom Zagrebu.
Uvijek je premalo godišnjeg odmora, pogotovo za profesionalne nogometaše, čiji su radni ritmovi intenzivni, a odsutnost od kuće i komocije kontinuirana. Njegove smo planove na koji sat narušili dva dana prije okupljanja Vatrenih.
Zatekli smo ga …
- … kod kuće, tamo gdje je uvijek najljepše - oglasio se u početku razgovora obećavajućim tonom raspoloženja.
Opet bih izabrao isto
Kako provodite vrijeme do starta Dalićeva drila?
- Ako mislite da sam se samo odmarao i obilazio svoja društva, onda ste na krivom tragu. Istina je da sam kod kuće već gotovo deset dana te da je svaki takav period meni najljepši, no radi se. Završilo je prvenstvo u Njemačkoj još 12. svibnja, pa svi mi koji smo igrali Bundesligu i Svjetsko prvenstvo, treniramo pod paskom kondicijskog trenera reprezentacije, Luke Milanovića.
Pretpostavljamo kako je u pitanju održavanje tonusa mišića i priprema za pripreme?
- Može se to tako kazati. Nije to, naravno, neki naporni ritam rada, jer tek smo došli iz natjecateljske sezone, tijekom koje se puno treniralo. Održavamo radnu temperaturu kako bismo od početka službenog dijela priprema krenuli punim gasom.
Niste planirali koji dan skočiti izvan vreve metropole?
- Nisam, kratko je vrijeme odmora, a k tome imamo i taj program s Lukom Milanovićem. No, meni je najvažnije da sam sa svojom obitelji, rođacima, prijateljima, a svi su u Zagrebu.
Kazali bi zajedljivci kako se ionako niste umorili ove godine, pa vam neki duži odmor ni ne treba?
- Svatko kaže ono što misli da treba kazati. Nisam opterećen takvim komentarima. Uostalom, da nisam dovoljno igrao, odnosno ne u mjeri u kojoj sam očekivao, to je točno. No, znate kako stara izreka kaže, svako zlo za neko dobro. U ovom slučaju, možda će mi ta svježina proljeća biti veliki plus za Svjetsko prvenstvo, kojem sam sada 100% posvećen.
Doći ćemo i do te teme. Nego, kako ste oprostili od Gelsenkirchena i Domenica Tedesca koji vas je počastio povjerenjem u sedam bundesligaških i dvije kup-utakmice, ukupno 387 minuta?
- Vjerojatno biste vi radije slušali neku drugu priču, za medije intrigantnijeg sadržaja, ali mogu samo ponoviti moje poznate stavove. Dakle, točno je da mi je jako žao što u Schalke 04 nisam igrao više od tih devet utakmica, jer je to ono što mi najviše treba nakon duže pauze zbog ozljede. Ispalo je tako kako je ispalo, a kako se više ne može promijeniti, deplasirano mi je dalje o tome lamentirati...
OK, ali možete li pojasniti zašto vam trener Tedesco, koji vas je nagovarao na dolazak, nije dao više šansi. Jeste li požalili izbor iz siječnja?
- Da to razbistrimo, pa da više ne inzistirate. Dakle, kad sam odlučio da je najbolje za mene i Juventus da odem negdje na posudbu, bilo je nekoliko opcija. Nakon razgovora s trenerom Schalkea, momčadi koja se borila za drugu poziciju Bundeslige, bio sam uvjeren da je taj odličan klub najbolja opcija za mene. Iz današnjeg kuta, odnosno iskustva, naravno da nisam zadovoljan epilogom, ne smijem biti zadovoljan. No, kad bih opet bio u poziciji kao u siječnju, odabrao bih isti put jer mi je tada to bila najlogičnija opcija. U svakom slučaju i to je jedna velika škola.
Uvijek gledam naprijed
Jeste li o svom statusu razgovarali s trenerom, dali mu do znanja da ste nezadovoljni?
- Prirodno je da svaki igrač koji ne igra nije zadovoljan, ne treba to nikome govoriti ni posebno pokazivati. No, smatram da nije na meni sada tražiti nekakvu pravdu kod trenera. Moj posao je bio trenirati dobro, igrati najbolje što mogu kad dobijem priliku i na taj način izboriti se za više minuta. Stvarno sam se trudio i mogu, objektivno, reći da sam jako dobro radio. To je pozitivna strana toga njemačkog iskustva, kao i upoznavanje jedne druge kulture nogometa, života uopće. Tako zaključujem tu priču i vašu znatiželju pozitivom, jer svako je iskustvo jedan korak naprijed. Tako gledam općenito na stvari, uvijek naprijed. Ono jučer je prošlo.
Njemačka je drugačija od Italije, nogometno kako?
- Osnovna je razlika, po meni, u stavu prema igri. U Bundesligi se igra ofenzivnije i taman da vodite 2-3 gola razlike, nastavlja se napadati. Zato se i postiže puno golova. U tom kontekstu je za napadače svakako ljepše igrati Bundesligu, puno je više prostora. Druga stvar je da se igra stalno presing pa se mora više trčati. U Italiji je drugačiji stil, teži se dužem posjedu, pa je plus to što imate više loptu u nogama, ali je kompliciranije jer ima jako malo slobodnog prostora. Gdje mi više paše? Iskreno nemam definiran stav o tome...
Nije me bio strah
Rekli bismo da najviše odgovara tamo gdje se igrač osjeća najzadovoljniji statusom. No, kako ste fizički nakon ta četiri i pol mjeseca Njemačke?
- Fizički se osjećam odlično. Meni zapravo nedostaje još samo jedno, a to su utakmice. Nikad treninzi neće dovoljno kompenzirati ritam utakmice, zato žudim samo za igranjem.
Od toga nesretnog 28. ožujka 2017. godine prošlo je gotovo 14 mjeseci. Jeste li psihološki potpuno prebrodili tu traumu s koljenom?
- Možda mi ne vjeruju ljudi kad kažem, ali ja doista ni jednom nisam osjećao strah otkako sam se vratio igri. Ni dok sam bio u Juveu i odigrao te četiri utakmice s Primaverom, niti u prošla četiri mjeseca u Schalkeu. Svejedno, govorim li o treningu ili nastupu, u svaki sam duel išao bez zadrške.
Bilo je špekuliranja kako vas noga i dalje boli?
- To je uvijek tako, govori se ili piše puno toga, osobno se ne obazirem. Imao sam težu ozljedu, dugi proces oporavka i ne može se preko noći sve vratiti u normalu, kao što je bilo prije ozljede. Imam određeni ritual pripreme za trening, kao i nakon treninga, puno prevencije, istezanja, jačanja. To mi je sve normalno, radio sam i prije na sebi, u vrhunskom nogometu drugačije ne može.
Je li bilo u vrijeme oporavka, odnosno i ovim njemačkim danima, kriznih trenutaka?
- Kad nogometaš ne igra, onda mu nije lijepo. Utakmice su vrhunac našeg posla, za to se pripremamo i stalno treniramo, pa kad nisi unutra ne možeš se osjećati ispunjeno. No, da sam sada zbog tih nekih loših trenutaka, svejedno govorim li o rehabilitaciji ili manjku igre u klubu, pao u neku depresiju, nisam! Jednostavno nisam takav tip. Ne očajavam, nego kad imam neki teret spremno se s time suočavam i rješavam ga.
Vjerojatno su neželjena, ali doživljena iskustva s više ozljeda olakšale situaciju. Navikli ste.
- Nikad se ne možete naviknuti na takve stvari, iako moram naglasiti kako nisam ja baš često bio ozlijeđen. Imao sam praktično dvije ozljede jednu težu i jednu nazovimo je normalniju (ključna kost, nap. p.) ozljedu. U svakom slučaju, tip sam koji reagira, i ne prepuštam se žaljenjima. Ozljede su sastavni dio sporta, kao što su problemi sastavnica običnog života. Treba ići naprijed!
Povišeni adrenalin
Kako reagirate na dvojbene reakcije u javnosti oko vašeg statusa kod izbornika, iako ste malo igrali proljetos? Je li vas što god razočaralo u proteklom, nazovimo ga, sivom djelu karijere?
- Nisam vam ja osoba koja će se tek tako razočaravati. Kao što sam vam kazao, najviše što mi je žao u proteklom razdoblju to je manjak minuta provedenih u igri. Osjećam se odlično i logično mi je da sam željan igre. Što se tiče komentara u javnosti, odavno sam shvatio kako je i to nezaobilazni dio posla kojim se bavim. Tako na njih gledam i kada me hvale, tako ih prihvaćam kad su negativni. Ne obazirem se na to odveć, jer ja najbolje znam koliko je truda i posvećenosti u mom treningu, utakmicama, u karijeri općenito. Ona ima svoje bolje i slabije faze te se ne može očekivati da će uvijek biti onako kako želimo i zamislimo.
Zlatko Dalić u vas ima golemo povjerenje, ali i očekivanja?
- S izbornikom sam u normalnom kontaktu kao i svi drugi kandidati za reprezentaciju. No, mogu kazati kako mi je Zlatko Dalić puno pomogao upravo kroz te razgovore. Olakšavao mi je napetost situacije svojim stavom, odnosno povjerenjem. Naravno da bi i on volio da sam igrao više u Schalkeu, ali u svakom trenu osjećao sam da mi vjeruje i računa na mene, te mi je to silno značilo da kvalitetno prebrodim nezadovoljstvo što ne igram u dovoljnoj mjeri. Bio sam mirniji i koncentrirao se na izvlačenje maksimuma iz nepovoljne situacije. Bilo kroz dobar trening, bilo kroz ono malo prostora što sam dobio za igru. Eto, kao što ste rekli, možda baš ta svježina bude adut više u Rusiji.
Na kojoj se poziciji vidite, odnosno možete dati najviše?
- Na desnom krilu, to je definitivno “moja” zona. Dakako, igrat ću uvijek tamo gdje me treneri postave.
Kako niste dugo istupali, ostali ste “dužni” stav o američkoj turneji?
- Iz mojeg kuta gledanja, bilo je to jako pozitivno iskustvo. Bio sam prvi put u Americi i sve viđeno me se dojmilo. Pogotovo se to odnosi na velike i lijepe stadione, atmosferu koja je tamo vladala, stil života.
U Hrvatskoj, najblaže rečeno, nikoga se nije dojmio poraz protiv Perua, a nešto posebno nije javnost bila impresionirana ni pobjedom nad Meksikom?
- Po meni, to su bile tehnički i fizički vrlo zahtjevne utakmice i pravi testovi u pogledu pripreme za Svjetsko prvenstvo. Protiv Perua smo poraženi, ali moramo imati na umu kako je to jaka reprezentacija, a što, uostalom, potvrđuje njihova pozicija na FIFA-inoj ljestvici. Peru je 11. reprezentacija, a i Meksiko je na petnaestom mjestu, dakle ispred nas koji smo osamnaesti. Olako smo skloni umanjivati vrijednosti suparnika. Činjenica je da smo protiv Perua odigrali ispod naše razine, a oni su bili vrlo dobri. Protiv Meksika je to bilo jako dobro s naše strane. U oba slučaja provjere su, po meni, maksimalno ispunile svrhu.
Način igre protiv Meksika, a to je čvrsti blok i brzi protunapadi, drži se poželjnim stilom za Mundijal. Dijelite li to mišljenje, s obzirom na to da se uz Perišića i Rebića i vas spominje kao adut takvoj igri?
- Protiv Meksikanaca smo dobro funkcionirali u takvom taktičkom pristupu i sigurno je izborniku ta utakmica poslužila da vidi kako momčad djeluje s takvim gardom. No, mi možemo igrati na kontre i polukontre, ali smo jaki i u posjedu lopte, kombinatorici, jer imamo takav profil igrača. Stručni stožer je taj koji će određivati što nam najbolje odgovara u kojoj utakmici, imamo vremena za uigravanja na pripremama i razradu svih detalja igre.
Rebić je impresionirao u finalu Njemačkog kupa protiv Bayerna, pod vodstvom trenera koji vas je promovirao, kako u mladoj, tako i A reprezentaciji, a koji seli na klupu bavarskog diva?
- Jako mi je drago da je jedan hrvatski trener ostvario takav doseg. Biti trenerom jednog od svjetskih Top 5 klubova golemo je priznanje, te bih Niki Kovaču poželio puno sreće u toj misiji. Eintracht Frankfurt dugo nije osvojio trofej i sjajno su iskoristili priliku koja im se otvorila. Što se tiče Ante Rebića, nije me iznenadio. Dugo se znamo, igrali smo zajedno te su mi dobro poznate njegove kvalitete. Mislim da se u Njemačkoj baš sjajno uklopio sa svojim nogometom.
Iskustva iz Francuske koja ćete iskoristiti za pripremu Rusije?
- Teško je nešto izdvojiti kao posebno jer meni je na tom Euru sve bilo posebno i sjajno. Francuska 2016. natjecanje je koje mi je ostalo u najboljem sjećanju, još samo da smo prošli Portugal... Govorili su mi drugi kako su veliki reprezentativni turniri jedinstveni doživljaji, ali kada to sam osjetiš, onda shvatiš da je to doista baš tako. Jedinstveno. Eto, u Rusiju idem s istim uzbuđenjem i povišenim adrenalinom, golemom motivacijom, svjestan kao i svi da će biti iznimno zahtjevno.
Faktor sreće
Čeka vas vrlo komplicirana skupina. Pojedinačni stav?
- Skupina je teška, nema tu dvojbi. Svaki je suparnik važan i svaka utakmica ključna, iako se slažem da je jako važno krenuti s uspjehom u prvoj utakmici. Nigerija? Prva misao koja mi padne na pamet, to je da se s afričkim reprezentacijama nikad ne zna što vas čeka. Nekad znaju biti čudo, nekad su loše. Argentina je odlična po definiciji, ako još spomenemo Messija onda znamo o kojoj moći razgovaramo. Upravo će o Messiju najviše ovisiti kakvu ćemo Argentinu imati ispred sebe. Island znamo dobro, bili su prvi u našoj skupini i to dovoljno govori o njihovim kvalitetama. Uz sav respekt uvjeren sam da smo individualno kvalitetniji te da će u toj utakmici više toga ovisiti o našoj igri. Definitivno mi se čini kako će baš ta utakmica biti presudna i da moramo biti maksimalni.
Što očekujete od Hrvatske i osobnog nastupa?
- Osobne ambicije trebale bi biti u drugom planu. OK, svatko se od igrača nada kako će igrati što više i što bolje, te tako pridonijeti momčadi. No, doista je najvažnije da momčad ostvari svoje ambicije jer ćemo tako na kraju svi biti sretni, priznati. Koje su to ambicije? Mislim da prioritetno treba gajiti ambiciju pobijediti Nigeriju, jer bi to bio jako važan korak prema uspješnom prolasku skupine. Budemo li učinkoviti, nakon faze po skupinama sve su opcije otvorene. Uz igru i maksimalnu borbu, veliku će ulogu imati faktor sreće...
Vjerojatno i vi smatrate uobičajene reprezentacije favoritima?
- Pa tradicija govori u prilog favoriziranosti pet-šest velikih reprezentacija. Ovom prilikom za vrh u užim kombinacijama vidim Brazil, Njemačku, Španjolsku, Francusku, te Argentinu koja ima Messija. Što se tiče selekcije izvan tog kruga favorita, a koja bi mogla napraviti veliki rezultat, to je za mene Belgija. Imaju odličnu reprezentaciju.
Hrvatska stanja nazrijet će se već u vrlo jakim pripremnim dvobojima s Brazilom i Senegalom?
- Odlične su to provjere, posebno atraktivna ova s Brazilom na Anfield Roadu. No, najvažnije je što ćemo pokazati u Rusiji i jedva čekam da sve to počne...