NAKON DUGO VREMENA U HAJDUKU SU ODLUČILI OTVORITI BLAGAJNU Može li najveći zimski ulov u sedam godina konačno donijeti i trofej na Poljud?

Nakon dugo vremena Hajduk je otvorio blagajnu, platio za dovođenje igrača u zimskom prijelaznom roku. Nadamo se da ćemo Rumunja Steliana Filipa prije svega pamtiti po dobrim igrama, ali zasad ga bilježimo kao prvog igrača za kojeg je Hajduk platio odštetu zadnjih sedam zimskih prijelaznih rokova. Uz Filipa ide i klasika zimskih prijelaznih rokova: po jedan povratnik i jedan posuđeni igrač. Ali Filip je taj koji stvara razliku.

Jer zadnjih godina fokus je bio na prodaji, a dovođenje se guralo u drugi plam. Dolazili su slobodni igrači s raznih kontinenata, ili su pak u pitanju bile posudba odnosno povratci nekih od nekadašnjih igrača Bijelih nakon unosnih im inozemnih epizoda.

U zadnjih sedam zimskih mercata, uključujući i aktualni, Hajduk je zaradio silne milijune eura u prodaji igrača. Da smo u popis uključili i 2011. - kada su napravljeni rekordni poslovi u zimskom prijelaznom roku (Ibričić 5,5 milijuna eura i Strinić 4 milijuna eura) - došli bismo zaista do fantastične brojke. Ali i ovako su od Subašića do Ante Ercega Bijeli od 2012. do 2018. zimi zarađivali velik novac: čak 19 milijuna eura uprihodili su u tim transferima koji su klubu život značili. Prodavali su se najbolji, i to najčešće mladi igrači. No pogledajmo redom kako se formirala momčad u zimskom prijelaznom roku posljednjih sedam godina.

CROPIX

Brojne rotacije

U siječnju 2012. ekipa je ostala bez prvog vratara Subašića, doveden je Goran Blažević kao zamjena. Otišli su Japanac Inoha i Ljubo Miličević, u zadnjoj se liniji iz Koreje vratio Mato Neretljak, a iz Splita je stigao Goran Milović. U veznom je redu na posudbu iz Spartaka došao Filip Ozobić. Te je zime dakle uloženo 0 kuna u dolaske, a zaradilo se 700.000 eura na prodaji Subašića u Monaco.

Godinu dana kasnije otišao je Radošević za 3 milijuna u Napoli jer je Hajduku bio nužan novac za život. Otišao je stoper Jonjić (Koreja), dovedeni su stoper Nižić i krilni napadači Antonio Jakoliš, dok je anonimni Jean Kouassi preko probe izborio ugovor.

Fijasko s Brazilcima

Zima 2013. ponudila nam je zanimljivu priču s dvojicom Brazilaca. Posuđeni iz Fluminensea i dočekani kao velika pojačanja, Cassio i Patinho pretvorili su se najveći fijasko. Pristupom i igrom kompromitirali su proklamiranu suradnju Bijelih s tadašnjim brazilskim prvakom, postali su tek zabavna tema navijačima. Hajduk su napustili tri mjeseca kasnije, u tišini, izlazeći na sporedna vrata. Ukupno je te zime Hajduk zaradio 3 milijuna eura, a potrošio je nešto na Brazilce.

U siječnju 2014. prodan je Pašalić u Chelsea (2 milijuna eura), ali je odmah ostavljen na posudbi u Hajduku do ljeta. Iz Uzbekistana je doveden napadač Abduholikov, na lijevom beku Vasilj. Malen promet, a zarada 2 milijuna eura. Dakako, bez potrošenog novca.

U siječnju 2015. otišla je “kičma” momčadi, obrambeni A. Milić, veznjak Bradarić i napadač Kouassi. Na meti Intera bio je i Sušić, ali on je ostao na Poljudu. Otišao je tercet važnih igrača, a zauzvrat su iz Zagreba došli tinejdžeri Pejić, F. Tudor i Juranović te rezervni vratar Ranilović. Hajduk je ponovno solidno zaradio (2,5 milijuna eura), ali momčad je bitno oslabljena krenula u proljeće. Tri ključna igrača nisu se mogla nadoknaditi preko noći.

Novi egzodus bilježimo u zimu 2016: stoper i kapetan Milović, veznjaci Caktaš i Balić te napadač Maglica - četiri važna igrača za 4,4 milijuna čiste zarade. Iz svake linije po jedan. I to uglavnom najbolji, a prinove se nisu pokazale pojačanjima. Što bi Burić napravio da je imao zdravog Ohandzu ili barem Saida umjesto Venezuelanca Arteage i Argentinca Veleza. Burića su “potrefila” dva najslabija napadača koja su zadnjih godina zaigrala u Hajduku. Velika zarada, ulog opet nula i - nema promjena. Hajduk opet treći, kao i prethodne dvije sezone.

Šest godina čekanja

Prije godinu dana Hajduk je prodao Lovru Kalinića i Šimića, ponovno uzeo 4,4 milijuna eura i zato doveo stopera Terzieva na posudbu. Šestu godinu zaredom Bijeli su prodavali i pritom nisu ulagali novac. Posuđeni je Terziev, kao i mnogi mu prethodnici u sličnom statusu, imao ulogu prolaznika.

Ali jednom dođe trenutak kada treba uložiti. Vratio se Caktaš, posuđen je Gyurcso, ali 300.000 eura za Filipa je novost. Nakon što su na Poljudu u posljednjih pet mjeseci utržili 8,7 milijuna eura za Vlašića i 1,5 milijuna eura za Ercega, nije ni čudo da su počela ulaganja.

Znače li ulaganja i rezultatski pomak? Trebala bi, jer zato su pojačanja i dovedena. Caktaš se vratio iz Rubina i pretpostavka je da nakon Rusije, gdje je zarađivao 900.000 eura godišnje, neće ni u Hajduku proći ispod 350-400.000 eura, što je platežni vrh na Poljudu. Plaća se odšteta, vraća se kvalitetni veznjak, ulaže se, a zašto? Za trofej! Jedino trofej na proljeće znači uspjeh. Ni drugo mjesto nije vijest, premda Hajduk prvenstvo nije završio kao drugi još od ljeta 2012. Samo trofej vrijedi velikih ulaganja!