Značajne i zaslužene pohvale na račun bivšeg trenera Hajduka Damira Burića izrekao je u svojem komentaru na HTV-u sjajni znalac, pravi autoritet, Joško Jeličić, uspoređujući igru “bijelih” u prošlom i ovom prvenstvu.
"Burića, trenera koji ima jasno određenu i uređenu igru, slijedila je momčad pa je svim igračima podigao vrijednost dok su sada apsolutno svi osim Marka Futacsa izgubili na svojoj vrijednosti pa Hajduk loše izgleda".
Buriću nesumnjivo gode takvi hvalospjevi, kao i oni - priznao je intimno - koje dobiva od navijača Hajduka, na ulici, onako usput. I što je važnije, kako vrijeme odmiče sve je veći broj onih koji žale za metodičnim Burićem.
- Dva mjeseca sam bio u klubu sve, trener, ali i sportski direktor i predsjednik, ispunio sam doslovno sve zadatke, a za nagradu sam dobio nogu u guzicu.
Burić ipak ne želi otvarati svoje rane kako je otpremljen iz Poljuda, čak se po kuloarima pričalo kako ga je novi predsjednik Ivan Kos, u jednom trenutku kad su se nešto porječkali, kao uljudno zamolio da napusti kancelariju. Te priče su demantirane, ali je Burić kazao:
- S Kosom nisam imao što pričati o nogometu, jednostavno je, on nije moj partner za razgovor o ‘balunu’, nije moj nivo. On je neiskusan, ne znam koji mu je plan i je li ga uopće imao kad je dolazio u Hajduk.
Burića sam u više navrata molio za intervju, zvao ga da gostuje u televizijskom talk showu “Istinom do gola”, stalno je odbijao. U stvari, u Hajduku je na snazi embargo gostovanja ili razgovora osim za novinare koji odgovaraju vodstvu kluba, ali i onima iza kulisa...
- Bio sam u Njemačkoj, vodio sam tamo neke razgovore, ne mogu vam ništa kazati, ne želim, sad sam u Splitu, pomažem ocu brati masline. Ali razgovarat ćemo, doći ću u ‘Istinom do gola’ pod uvjetom da me ne bušite pitanjima o stanju u Hajduku.
Burić je inače konstatirao da ja “ove sezone naša liga znatno slabija”, pa je nanizao kako je Rijeka bez Leškovića, koji je otišao u Dinamo, Tomasova, Bezjaka i Balaja, dakle “bez četiri glavna igrača sad u prvenstvu superiorna”. Dodao je da je Bekim Balaj, sad igrač trećeplasiranog Tereka iz Groznog, prvi strijelac ruske Premier lige.
Dinamo?
- Pa Dinamo je sjena momčadi iz prošlih sezona, bez Roga, Pjace i drugih.
I onda se dogodila opet, zadrška, kočnica:
- Ne želim govoriti o kolegama i njihovom radu, pogotovo ne o tome što i kako radi Marijan Pušnik. Jer da bih o tome raspravljao morao bih vidjeti treninge. A i na utakmice ne idem, Hajduk gledam na televiziji... Eventualno se mogu osvrnuti na svoj rad, ali to bi tražilo dugu raspravu.
na terenu nije bilo vođe Burić se ponosi kako je u prvotimce promovirao grupu mladih igrača, pa je naizust izrecitirao sastav Hajduka na posljednjoj utakmici prvenstva protiv Zagreba u Kranjčevićevoj, koja je završila pobjedom Splićana 3-2:
Grbić - Relota, Juranović, Ismaili, Pejić - Kalik, T. Bašić - Mujan (Roguljić), Vojković, Tudor - Maganjić (Prskalo).
- Neću pitati gdje su sada ti igrači i koliko su igrali, kazat ću jedino da mi je žao, strašno žalim zbog Hajduka, kako su pustili Maganjića, igrača za kojeg mogu prognozirati da bi brzo postao udarni napadač u klubu, koji je najtalentiraniji mladi igrač u Hrvatskoj, uskoro i u reprezentaciji.
Burić nikada nije bio spreman staviti i najmanju zamjerku na račun rukovodstva kluba koje ga je dovelo na Poljud, na račun Marina Brbića i Gorana Vučevića. Njegova lojalnost je bila primjerna pa ni sada nije spreman do kraja otvoriti dušu: - Bilo smo u takvoj situaciji da se nije moglo zadržati dva glavna igrača, to jest Miju Caktaša i Gorana Milovića. Imali su takve ugovore da su mogli otići i ja tu nisam ništa mogao. A bili su duša momčadi, tako da sam došao u probleme poslije njihovih transfera, jer u momčadi, na terenu, nisam imao pravog vođu.
A Lovre Kalinić?
- Veliki vratar, pravi autoritet, on danas drži Hajduk. Cijenim to što je obnovio ugovor s klubom. Drago mi je, ne radi njega nego radi Hajduka. Dakle, ne govorim o kapetanu momčadi, nego o Caktašu i Miloviću koji su držali dvije linije sastava. Nakon njihova odlaska morao sam više puta uskakati, figurativno rečeno, tijekom utakmice i savjetovati igrače što da rade. No, tu se ne smije pretjerivati, jer se unosi zabuna.
U više navrata Burić je tumačio da se “na utakmici igra onako kako se trenira”, što znači da je “domaći rad itekako važan, jer tu se igrači navikavaju na raspored i način igre”.
Omiljena Burićeva tema je infrastruktura, to jest uvjeti za rad u Hrvatskoj, posebno komfor na stadionima.
- Sramota je pod kakvim uvjetima se radi i igra, mi u Splitu od 1979. nismo uradili ništa. Ma ‘pituralo’ se nešto, promijenio travnjak, ali bitno je da to ipak nije ništa naročito. I može nas biti sram kako u klubu tako i u gradu zbog takvog stanja. A od komfora stadiona se živi...
Onako intimno, kad se opusti u razgovoru, Burić priznaje:
- Krivo mi je kako su me maknuli, rado bih se vratio, jer je Hajduk za mene pojam kluba, volim ga. Međutim, ne bih se vratio dok su u klubu ovi ljudi.