StoryEditor
 Vojko Basic / Hanza Media / Hanza Media
HALO, DANSKA

'NE BIH VOLIO SADA BITI U HRVATSKOJ..' Bivši igrač Hajduka i Rijeke svjestan je opasnosti: 'Da nas je taj igrač pozdravio, svi bismo bili u karanteni'

Autor: Dražen KuzmanićObjavljeno: 26. ožujak 2020. 14:16

Josip Radošević drugu je sezonu u danskom Brondbyju, a i toj europskoj zemlji nogomet je stao, no život se odvija uz manje restrikcija nego u ostatku kontinenta pogođenog koronavirusom. Javio nam se Radošević iz svog stana u Danskoj gdje boravi sa suprugom Ružicom i dvoje male djece, dvogodišnjim Gabrielom i Rokom koji se prije tri mjeseca rodio u Splitu. Imao je Radošević ozljedu ramena na kraju prošle polusezone, no oporavio se te zaigrao u nastavku, a taman kada je odigrao cijelu utakmicu, stigla je odluka o prekidu prvenstva.…

- Ovdje se još uvijek može šetati vani, trgovine s prehranom rade, ima ljudi na ulicama, čak još neki i rade na gradilištima. Što se treninga s klubom tiče, sigurno je da prije 13. travnja neće biti ništa. Trčim vani u parku, radim kod kuće, ali nije to isto.

Što se zaraženih u Danskoj tiče, brojka je na nešto više od tisuću i pol, ali posljednjih dana u padu je broj novih slučajeva.

- Ne znam u kolikoj se mjeri ovdje rade testiranja, ali evo ljudi se vani kreću. Jedino je zabranjeno da je na okupu više od deset ljudi zajedno.

U Brondbyju je krizna situacija bila još na početku pandemije kada je dio vaših suigrača morao u karantenu jer su imali kontakt sa zaraženim bivšim igračem Thomasom Kahlenbergom.

- To je bilo pretposljednju utakmicu, Kahlenberg koji je ovdje legenda susreo se s nekim igračima koji nisu bili u momčadi, bio u kontaktu i s pomoćnim trenerom te jednim analitičarom pa su svi morali ići u karantenu dva tjedna. A da se spustio u svlačionicu pozdraviti igrače, što mu je ponekad običaj, onda bismo svi bili završili u karanteni. Dobro je da se nije spustio.

Split, 041117
Stadion Poljud.
Nogometna utakmica 15. kola HT Prve lige, Hajduk - Rudes zavrsila je rezultatom  2:3. 
Na fotografiji: igraci Hajduka, Andre Fomitschow, Zoran Nizic i Josip Radosevic.
Foto: Tom Dubravec / Hanza Media
Tom Dubravec / Hanza Media / CROPIX
Nižić Zoran
 

Gore ste s obitelji, suprugom i dva mala dječaka... Kako izgleda život?

- Meni je bolje da sam ovdje, nego da sam dolje u Hrvatskoj, jer bismo morali u izolaciju dva tjedna, ne bih mogao ni van. Ovdje to mogu.

Čuje se obitelji u Dugopolju...

- Brat u Hrvatskoj još uvijek radi, kao i dva brata u Njemačkoj, a roditelji su u mirovini, rade oko kuće, imaju poljoprivrede i čuvaju se sami.

Nedavno je kontaktirao i s kapetanom Hajduka Caktašem...

- Baš sam se na kratko čuo s Mijom prije par dana, i on je u izolaciji, što će drugo...

Kakve su prognoze u Danskoj?

- Ovdje je dosta stabilne ekonomija i društvo, vidi se da je nešto usporeno i da je drugačije, ali ne vidiš toliko na ljudima da su zabrinuti. Nije tolika panika. Kod nas se vidi da jest jer dosta ljudi ovisi o turizmu, ima sto pitanja, još i zaraza, pa potres koji je bio u Zagrebu. Baš situacija “Bože pomozi”. Igrao sam i u Italiji i Španjolskoj koje su jako ugrožene, pratim preko medija i što se tamo događa.

Ne misli se puno o nogometu, o tablici na kojoj držite četvrtu poziciju?

- Nama je cilj Europa i treće mjesto, a što će biti sve skupa, vidjet ćemo obzirom na situaciju. Još dva kola su prije početka play-offa, možda se budu igrala samo ta dva kola, a možda bude i doigravanje, ali jednokružno.

Dosta se u Europi i svijetu govori o smanjivanju ugovora, neki klubovi su to već napravili budući da je nogomet stao. Što je po tom pitanju u Danskoj, spominje li se išta?

- Koliko ja imam saznanja za ovdje, ne znam kako je kod drugih klubova, nama će sve biti uredno isplaćivano.

Donedavno je u redovima Brondbyja bio i Ante Erceg koji je nedavno otišao na posudbu u Esbjerg koji se bori za opstanak?

- Sad je ovdje, tako da čak zajedno treniramo, lakše je meni, a lakše je i njemu. Guramo jedan drugoga, neke stvari napravimo zajedno, neke odvojeno.

Od ozljede ramena ste se brzo oporavili...

- Jesam, taman sam se zaželio nogometa, a onda je došao prekid. Ali najvažnije je da se sve stabilizira radi ljudi. Lako je radi nogometa, igrao se i prije, a igrat će se i poslije. Samo da se ljudi vrate u neku normalu. Ako želimo, iz ovoga mnogo možemo naučiti. Žao mi je starijih ljudi, onih koji su izgubili svoje članove, koji su bolesni. A sad još i potres u Zagrebu u kojemu je na žalost poginula djevojčica. Nevjerojatno.

Linker
18. lipanj 2020 15:11