Opatija se spremala za najluđu noć u godini koju će zauvijek pamtiti i trener Rijeke Matjaž Kek. Posljednje dane stare i prve dane nove godine dočekao je na Kvarneru pa još jednom zbrojio dojmove ostvarenog. Iako nije tip koji će uspoređivati uspjehe, titule s Mariborom, plasman sa Slovenijom na Svjetsko prvenstvo ili duplu krunu s Rijekom, 365 dana koji su iza njega nedvojbeno je jedan od najintenzivnijih perioda u njegovoj karijeri.
Ipak, Kek nipošto nije djelovao kao netko tko se umorio i dva tjedna nakon utakmice protiv Rudeša i kraja nogometne 2017. već je djelovao pun elana i s iskrom u očima govorio o onome što slijedi.
- Iza nas je jedna izuzetno intenzivna godina s puno utakmica u kojima nisi smio pogriješiti. U proljetnom dijeli prvenstva bili smo pod strahovitim pritiskom Dinama koji nam nije dopuštao da napravimo neki veći kiks i na kraju kada je sve kulminiralo nečime što se na Kvarneru čekalo 70 godina. Mislim da te dvije riječi “dupla kruna“ najbolje opisuju godinu.
Za Rijeku je 2017. imala dvije različite polovice, prva je bila trofejna, druga rezultatski nešto slabija iako su na papiru otišla “samo“ tri igrača i sve je vrlo brzo krenulo nakon osvojene titule i one dominantne potvrde duple krune u Varaždinu.
- Na ovim našim prostorima i ako danas pobijediš, sutra se već moraš ponovo dokazivati. Europska sezona krene brzo, zanimanje za igrače pojavi se nakon uspjeha i ako na to nisi naviknut može ostaviti posljedice. Kada bi se nama to dogodilo dva-tri puta zaredom, bilo bi nam lakše i zbog toga je Dinamu bilo puno lakše reagirati u nekim situacijama. Njima je to na neki način bio način života, dok je kod nas sve išlo više emocionalno, iako mislim da smo u drugom dijelu, tamo oko Salzburga, igrali kvalitetno.
Dojam je da Europa nije igračima predstavljala problem, već da im je već prepreka bila motivirati se da u HNL-u još jednom prođu kroz sve što su prošli sezonu prije.
- Sve ono što se događalo oko osvajanja trofeja ostavi trag, ali nakon takvog uspjeha više si ne smiješ dopustiti da se protiv Opatije ne dokazuješ. To je jedan segment koji će svi morati prihvatiti ako žele opstati tamo gdje žele ići. Kod nekih igrača koji su otišli u inozemstvo vidjelo se kako je teško vani gdje se na svakom treningu i svakoj utakmici moraš potvrđivati jer je konkurencija strahovita. I to je jedan od segmenata o kojima moramo razmišljati kada govorimo o plasmanu igrača na tržište, jer možeš biti interesantan za prodaju samo ako su oni koje si već prodao potvrđena kvaliteta.
Potvrdili da znamo
Možda Rijeci posljednjih sezonu-dvije nedostaje jedan takav transfer, odnosno odlazak igrača koji će negdje vani ostaviti upečatljiv trag kao što je to napravio Kramarić ili Leovac?
- Govorimo o igračima koji su iskakali iz fantastičnih generacija, koji su igrali vrhunske utakmice, ali svaka generacija nosila je sa sobom nešto novo, digla tu priču na višu razinu. Sjetimo se Stuttgarta i prve Europe, Kupa, Superkupa, druge Europe… Uslijedile su dvije prazne godine, ali su se počela pojavljivati imena i kulminacija s tim trofejima meni je samo dokaz da nekada to ide brzo pa se brzo sastavi mozaik, a nekada moraš vući poteze koji u jednom trenutku nisu logični, a na dulji rok ti donesu nešto pozitivno. Tu je predsjednik bio izuzetno dobar, vukao je neke poteze koji čak i meni kao treneru nisu bili logični pa je bilo rasprave, ali to je nešto što se na kraju poklopilo u sve ovo što se dogodilo.
Sada kada je napravljen taj cijeli krug koji je zaključen duplom krunom, hoće li Rijeka ponovo biti na početku, odnosno krenuti stvarati generaciju koja će se boriti za titulu?
- Rijeka više ne može biti na početku, ja to ne prihvaćam jer je previše toga napravljeno, previše je toga izgrađeno i previše je toga postavljeno na jednu razinu s koje teško možeš sići. Predsjednik i sportski direktor su jasno i korektno postavili smjer u kojem će ići Rijeka. Možda će nekome zvučati populistički, ali ja bih rekao da je to realno prema navijačima, prema svima nama u klubu da ne bismo živjeli u nekoj iluziji. Bila bi ludost da idemo na početak sada kada imamo neko iskustvo, potvrdili smo da znamo raditi, da imamo sinergiju s navijačima, imamo uvjete… Na neki drugi način će se morati živjeti i raditi, ali baš zbog toga sve mi djeluje još više izazovno.
S posljednjim danima 2017. i službeno se dogodila ta promjena vlasničke strukture kojom je obitelj Mišković preuzela veći udio u klubu.
- Prioriteti kluba su jasno postavljeni, a ja sam, iskreno, lakše disao kada sam vidio da je riješeno to preuzimanje vlasništva. Za mene je to važnije od svake utakmice! Sada se točno zna gdje smo, kako ćemo funkcionirati i tko je odgovoran. Laknulo mi je, jer provlačilo se kroz cijelu jesen. Ni ja, ni igrači ne možemo reći da ti u jednom trenutku to ne dođe u glavu. Ulog je bio veliki i za to što je napravila obitelj Mišković mogu samo reći - svaka čast!
Je li vas predsjednik pitao za savjet treba li ući u tu priču? Napravio je hrabar potez u današnje vrijeme i u današnjim okolnostima.
- Posjeo je nas četiri-pet i rekao što želi, ali da sam ne može. Odluka je bila na njemu, ali meni osobno je bilo zadovoljstvo što te netko pita za savjet kada je riječ o takvoj stvari, što te ne dovede pred gotovu stvar. Nakon njegova povratka iz Nigerije to su bile stvari o kojima se pričalo i raspravljalo, ali to je možda bilo malo i pitanje našeg karaktera. Lijepo je kada je sve idealno, kada znaš da imaš nekoga tko ti čuva leđa, ali sada treba pokazati da znaš raditi i stvarati. Mislim da još nije objektivno sagledano kakav je to projekt bio da u jednom trenutku kažeš da ćeš preuzeti klub. Malo se zaboravi i Grad koji je imao veliku ulogu, bili su partner koji je stao iza kluba.
Sve to skupa ‘rajca’
Ostavljate dojam nekoga tko je jako motiviran uhvatiti se ukoštac sa svime što Rijeci nosi budućnost, puno više nego što je to bilo na kraju polusezone.
- Kroz jesenski dio sezone bio sam koncentriran na situaciju od utakmice do utakmice, od treninga do trening. Predosjećao sam, čak sam i javno to rekao, da nas čekaju teška vremena. Kada se sve skupa dogodilo s tom serijom koja nije bila prikladna za šampionsku Rijeku, nisam gubio glavu, ali sam želio ostati objektivan jer zna se tko odgovara za rezultat. Mene kao trenera koji se ovdje nekako skrasio sve to skupa “rajca“ i u tome vidim trenerski izazov, ali i izazov u nekim životnim stvarima koje, nama koji smo u nogometu, mogu koristiti u budućnosti da nisu strogo vezane uz teren. Ali da bude jasno, teren je ono što mene zanima, proces treninga, stvaranje igre, o tome moram razmišljati i tu moram biti kvalitetan. Kada se počnem baviti okolnim stvarima onda mi je to opterećenje.
Gavranović je igrao pošteno do kraja
Prijelazni bi rok mogao biti prometan i prema van, dosta se imena spominje… Nekakav dojam je i da je Rijeka najbolje igrala kada je bilo puno odlazaka?
- Prije godinu i pol smo promijenili osam-devet igrača pa je to super ispalo, ali ne treba uspoređivati jednu godinu s drugom. Joško Skoblar rekao je da u životu kluba nije problem prodati, ako imaš što, već dovesti one koje ćeš zamijeniti. Vara se onaj tko misli da će se samo tako naći zamjena za Vešovića, Eleza, Gavranovića ili Mišića. Prije nekoliko dana smo sportski direktor, predsjednik i ja došli do zaključka da ne smijemo tražiti novog Mišića ili Eleza, već igrača koji će se uz rad i pozitivno okruženje razvijati.
Zanimljiva je priča i oko Filipa Bradarića. Od njemu bliskih ljudi dolaze informacije da nema namjeru žuriti s transferom, vjeruje da kroz Rijeku može biti dio reprezentacije na Svjetskom prvenstvu. Rijetki su danas takvi primjeri…
- Ljudsko je i razmišljanje i da sreću potražiš negdje drugdje, treba i to prihvatiti. Kada je riječ o Filipu, meni je bilo važno da se odmori, bilo mu je naporno i sa strane što se oženio, dobio dijete… To je dečko koji se razvija u kompletnu osobu, a za opstati vani moraš ostati kompletan. Rekao sam već da svatko nosi svoj križ, svatko preuzima svoju odgovornost, a ako je to u kontekstu dogovora i zadovoljstva svih strana, onda ću prvi podržati takvo što. Ja kao trener i ljudi koji su oko mene u stožeru najbolje znamo što su prošli Elez, Gavranović koji je igrao pošteno do kraja, pa i Bradarić koji je bio ozlijeđen pred zadnju utakmicu, ali kada sam ga pitao hoće li pomoći odmah je rekao da hoće, nije bilo razmišljanja. Meni to puno znači.
A hoće li predsjedniku biti opterećenje Opatijska inicijativa, još jedna zanimljiva i pohvalna priča u koju se upustio?
- Mislim da je predsjednik osoba koja je u životu nešto napravila, koja ima iskustvo i tu neku energiju. O tome sam već govorio, puno nam je nedostajao kada ga nije bilo pa je dolazio svaka dva-tri mjeseca. Ta njegova zarazna energija je nevjerojatna, možda je taj motiv povezan i s time da je svaki dan ovdje, da svaki dan ima neku ideju, da stalno negdje vuče. Takvi ljudi imaju posebno značenje, zbog toga su nešto i napravili u životu. Jako je važno što iza njega stoji obitelj. Nije mala stvar što su kćeri Matea i Anna prihvatile sve to skupa, to su cure koje se još školuju i koje tek počinju živjeti. Velika je to hipoteka koju su tako hrabro uzele i meni se to izuzetno sviđa.
Stručan izazov
Vratimo se na ono što je vezano uz travnjak. Mišković je najavio promjene kada je riječ o klupskoj strategiji za idućih pet godina, više fokusiranja na mlade i domaće igrače. Kako vi kao trener na to gledate?
- Meni je to logično, stvar je to koja ide uz bok razvijanju kluba. Jednostavno moraš početi pripremati igrački kadar da se navijači mogu identificirati s domaćim igračima. Ja znam kako je to kada su tu bili Kreilach, Knežević ili Močinić, identifikacija mladih generacija navijača lakša je s dečkima iz kvarta. Oni koji dolaze sa strane moraju dati nešto drugo da se povuče sve to skupa. Meni to nije problem, treba ostati objektivan i ne stavljati odmah pod pritisak te mlade igrače ili ljude koji brinu za sve to skupa. To je jedan od velikih stručnih izazova za cijeli klub, ne samo prvu momčad.
Ima li u školi nogometa štofa za ono što trebate?
- Ima tu interesantnih imena iako je meni puno lakše govoriti o onima koji su s nama bili u procesu treninga. Praćenje omladinskog pogona u ovom zgusnutom programu je bilo puno teže, na jesen nismo mogli igrati ni one pripremne utakmice koje smo inače stalno igrali i kroz koje se isprofiliralo pet-šest mladih igrača. Probat ću ih maksimalno zaštititi, ali treba razmišljati i o razini Rijeke. Isto tako nije se baš se netko drugdje pokazao ako ga Kek već nije prepoznao, da ćemo reći da smo totalno pogriješili u procjeni iako znam i da u kadru imam dva, tri igrača koji će u drugoj sredini i u drugoj filozofiji pokazati svoju kvalitetu.
Franko Andrijašević je možda najbolji primjer. Nekoliko mjeseci nakon što je bio najbolji igrač HNL-a u Belgiji nije došao u sredinu koja bi na najbolji način valorizirala njegove kvalitete.
- Primjer može biti i Florentin Matei. To je klasa od igrača, dečko koji sve zna, ali on mora imati momčad koja će ga podržati u tom njegovom načinu igranja. Ne skrivam se ni za jednim imenom, iza svakoga od njih je tisuće i tisuće minuta treninga, pa sam valjda i dovoljno objektivan za donošenje procjene. Nekada mozaik spojiš prije, drugi put kasnije, ali na ovim prostorima ono što mora prevladati je momčad, pojedinac može sve to skupa oplemeniti, ali ne i biti vodilja.
Koji su vaši ciljevi, što bi vas zadovoljilo u nastavku sezone i onome što slijedi?
- Moji cilj može biti samo usko vezan uz klupsku strategiju, nema iskakanja iz koncepta. Stojim iza toga, iako bih, naravno, volio neke stvari poboljšati. Prošle jeseni sam u kvaliteti treninga vidio prostor za napredak, taj dio je trpio u ovom zgusnutom ritmu i tu ću u izvedbi, vođenju i pripremi tražiti još više. Moj cilj je da Rijeka i s tom novom filozofijom ostane u vrhu hrvatskog nogometa, da u svakoj utakmici, neovisno je li to Milan ili Rudeš, ide pobijediti, da bude prepoznatljiva, da ono što će prezentirati za prodaju bude kvalitetno. Za mene imamo četiri komponente koje moramo zadovoljiti: priprema igrača za prodaju, način igranja, uključivanje mladih igrača i sada rezultat.
Više ne treba kopati
Valjda će vam ova godina biti malo lakša i po pitanju stalnog seljakanja na druge klupe, mediji su vas povezivali s reprezentacijama Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine. Je li vam to smetalo ili imponiralo budući da nije mala stvar doći u kontekst tri takve reprezentacije?
- Mislim da se previše o tome govorilo, ja sam, jasno, u svakom trenutku rekao što mislim i kako će biti. Razgovarao sam jedino s predsjednikom NS Slovenije jer imam moralnu obvezu prema okruženju iz kojeg dolazim. Nisam bio najsretniji što me se svaki dan selilo u drugi klub ili reprezentaciju, jer nisam takav tip. Ja sam potpisao ugovor na početku sezone na način da se točno znaju moje obaveze i obaveze kluba. Prvi ste primijetili da me već malo trese taj početak treninga da vidimo što će to biti i da napokon počnemo raditi. Ne više kopati, sada treba raditi!
Rusija je izazov Modrićeve generacije
Središnji nogometni događaj u 2018. bit će Svjetsko prvenstvo u Rusiji. Kako gledate na skupinu u kojoj je Hrvatska?
- Kao nogometni djelatnik koji je već neko vrijeme u Hrvatskoj, jako sam sretan što se ta tenzija negativizma spustila, što se počelo pričati o nogometu. Ta Rusija je izazov generacije predvođene Lukom Modrićem, Rakitićem i svim ostalim velikim igračima koji se moraju potvrđivati. Doživio sam kao izbornik koliko je za nacionalnu selekciju bitna pozitivna atmosfera, kroz dvije-tri utakmice se vidjelo da je izbornik Dalić utrčao u to na najbolji mogući način svojom pojavom, komunikacijom… Skupina je toliko izazovna da bi bila ludost da svi skupa u hrvatskom nogometu zajedno ne potegnemo zajedničkom cilju. Naravno, ne treba zaboraviti ni bazu, nastaviti unaprjeđivati uvjete, omogućiti da se igra kvalitetan nogomet jer bez toga neke stvari neće biti moguće - kaže Kek.