StoryEditor
 Quality Sport Images/Getty Images
UPOZORENJE VELIKOG ŽUTOG

'NE SMIJEM SE IGRATI SA SVOJIM ZDRAVLJEM' Robert Prosinečki demantirao glasine o preuzimanju izborničke pozicije pa progovorio o Dinamu

Robert Prosinečki demantirao glasine o preuzimanju izborničke pozicije pa komentirao događaje u Dinamu: 'Bolje da ništa ne govorim...'
Autor: Predrag JurišićObjavljeno: 23. travanj 2020. 10:14

Krajem prošle godine Robert Prosinečki (51) po drugi je put sjeo na trenersku klupu turskog Kayserispora, kluba koji se grčevito bori za ostanak među prvoligašima. I do prekida prvenstva Prosinečki je napravio dobar posao, na devet je utakmica osvojio 12 bodova (cijelu jesen, do njegova dolaska, klub je na 17 utakmica osvojio samo 10 bodova!) i osam kola prije kraja momčad mu je na posljednjem mjestu, ali sa samo tri boda zaostatka za lukom spasa.

'Tko je taj Medunjanin?!'

Prije nekoliko smo dana pročitali da je Haris Medunjanin, bivši reprezentativac BiH, rekao kako u vrijeme kad ste bili na kormilu te selekcije niste znali imena svih igrača u svlačionici!? Neugodno vas je “ogrebao”, naizgled iz čistog mira...

- Je li? Pa ja ne znam ni tko je on! Doista, tko je taj? Ma dajte, molim vas...

 

U klubu su zadovoljni dosadašnjim učinkom, no prvenstvo je prekinuto i Prosinečki je ostao “zatočen” u Turskoj...

- Živim u klupskom kampu, u posvemašnjoj sam izolaciji, nigdje ne idem, ne napuštam kamp. Ovdje imamo sve što je potrebno za život, tu su klupski kuhari, čistačice... Igrači povremeno navrate, parkiraju automobile izvan kampa, malo pojedinačno trče oko terena i vrate se doma, ni ne ulaze u svlačionice, doma se tuširaju - rekao nam je Prosinečki u telefonskom razgovoru.

Očekuje se najgori val

Podsjetimo da je Veliki Žuti prije tri tjedna bio testiran na koronavirus, budući da pripada rizičnoj skupini zbog zdravstvenih problema koje je imao ranijih godina. Rezultati su, srećom, bili negativni...

- Apsolutno se pridržavam svih mjera zaštite, svjestan sam da se ne smijem igrati sa zdravljem. A stanje je u Turskoj teško, vrlo teško i deprimirajuće, prema posljednjim podacima ovdje je zaraženo oko 100.000 ljudi (Turaka ima više od 80 milijuna, op. a.). Izgleda da se sad očekuje onaj najgori val zaraze, u posljednje je vrijeme oko 4500 oboljelih svakoga dana. Pa su tako vlasti uvele 24-satni policijski sat, koji će trajati čak pet dana, počevši od četvrtka!

Jasno je da o igranju nogometa zasad nitko ne razmišlja, a Prosinečki kaže:

- Spominje se datum 1. svibnja, kad bi na osnovi procjene aktualne situacije trebale biti donesene i neke preporuke za nogomet. Nitko ne želi ništa prejudicirati, preozbiljna je situacija, ne samo u Turskoj, nego u cijelom svijetu, ovdje se pribojavaju talijanskog i španjolskog scenarija. Nadam se da ipak neće biti tako crno.

Je li vam klub smanjio plaće?

- Ne. Uopće nismo dosad ni razgovarali o tome. Klupska je predsjednica Berna Gözbasi zadovoljna dosad ostvarenim rezultatima, svima nam je velika želja ostanak u ligi i nadam se da će tako i biti kad se prvenstvo nastavi. Ugovor mi traje do kraja sezone, a onda ćemo vidjeti...

Stručnjaci zakasnili

Je li točna vijest koja se pojavila prije nekoliko dana da vas Azerbajdžan iznova želi dovesti na mjesto izbornika?

- Ma ne znam tko je to uopće napisao, nema ništa od toga, nikakve kontakte nisam imao ni s kim iz Azerbajdžana! Baš ni s kim. Nema to nikakve veze s istinom...

Kakav će biti nogometni svijet nakon ove pandemije koronavirusa?

- Bit će promjena, ali ne mislim da će se sve izokrenuti naglavačke. U početku će biti problema, mnogi će klubovi biti u financijskim teškoćama, neće više biti tako velikih, gdjekad i suludih transfera, poput ovih zadnjih godina. Ali, sve je to tržište diktiralo... Sve će ovisiti o brzini oporavka gospodarstva. Bude li se gospodarstvo brzo oporavilo, tada će i nogometna industrija opet zakoračiti istim stazama. Nogomet će se i dalje igrati, najgore će biti to što možda najprije neće biti publike na stadionima. Ali najvažnije je svi budemo zdravi i sigurni, da jedni druge ne dovodimo u opasnost.

Kako komentirate preporuku koju je Svjetska zdravstvena organizacija uputila UEFA-i da odustane od svih nogometnih natjecanja u sljedećih 18 mjeseci?

- To zvuči katastrofično. Međutim, zanima me nešto drugo: zašto se ta organizacija nije na vrijeme uključila u ovaj problem pandemije? Zašto nije pravodobno reagirala? Pa imali su svoje ljude u Kini, zašto nisu onda rekli koliko je situacija ozbiljna? Da su to učinili, onda bi manje ljudi u svijetu nastradalo od tog virusa, sve bi bilo drukčije da je jasno rečeno kakva nam pošast prijeti? Onda, kad su morali i trebali, nisu reagirali, a sad najavljuju katastrofični scenarij... Naravno da treba poslušati sve savjete stručnjaka i pridržavati se mjera zaštite, ali ne mogu se oteti dojmu da su stručnjaci zakasnili, trebali su ranije reagirati.

Nismo realni

Vratimo se nogometu. Kako će ova odgoda Eura utjecati na reprezentaciju Hrvatske, neki su ključni igrači stariji od 30 godina?

- Kako nama, tako i drugima! Želim samo još jednom ponoviti: mala zemlja kao što je Hrvatska, radi fantastične rezultate na velikim natjecanjima, pa to je nemoguće što Hrvatska znači u nogometnom svijetu! Hrvatska je, kad se sve zbroji i oduzme, definitivno nogometno najjača zemlja na Globusu - tako mala zemlja ima broncu i srebro sa SP-a, igramo na gotovo svakoj završnici velikih natjecanja, pa to je pravo čudo! Istina je da mi ponekad želimo i više nego što je ostvareno, ali nismo realni, naši su rezultati zapravo fenomenalni.

Jeste li pratili zbivanja u Dinamu i odlazak trenera Nenada Bjelice?

- Ne previše. Otprilike znam što se događalo, ali ipak nemam dosta informacija za nekakav komentar, pa je bolje da ništa ne govorim, jer ne bih želio da netko pogrešno protumači moje riječi. Istaknut ću tek da je Bjelica napravio sjajan posao u Dinamu, odličan je trener i donio je navijačima mnogo radosti odličnim igrama i rezultatima Plavih.

'Cure su mi preko Skypea prepričavale strahove zbog potresa u Zagrebu'

Kako podnosite odvojenost od obitelji?

- Teško, jako teško. I to mi najteže pada, užas jedan. Srećom, stalno smo u kontaktu preko Skypea i to su trenuci koji mi uljepšaju dan u ovoj samoći, moramo se prilagoditi situaciji kakva je sad. A najteže mi je bilo kad su mi cure prepričavale strahove koje su pretrpjele tijekom potresa, bilo im je užasno teško, a ja nisam mogao biti s njima. To je bilo strašno... Potres su doživjele u našem stanu na trećem katu, u Preradovićevoj ulici, u centru grada. Istrčale su van i otišle na Kajzericu, kod suprugine mame. Bilo je oštećenja, popucali su zidovi, ali brzo je sve sanirano i obitelj mi se ovih dana opet vratila u stan u Preradovićevoj. Zgrada u kojoj je moj stan zapravo je prošla odlično u odnose na susjedne zgrade u centru grada...

 

Linker
27. svibanj 2020 20:59