Ispalo je, eto, slučajno. Dakle, u srijedu poslijepodne zakazali smo “radni čvenk” s Josipom Brekalom, mladićem koji nadire, a već navečer, nažalost, postalo je jasno da bi upravo on zbog ozljede Ante Rebića mogao postati starter u ofenzivnoj kompoziciji Dalićevih “vatrenih”...
Stoga, krenimo od kraja: prošla su gotovo tri mjeseca od utakmice s Azerbajdžanom, kako danas gledate na svoju rolu desnog beka?
- Najiskrenije, mislim da sam dosta dobro odradio tu svoju rolu. Kada pogledate, slično sam igrao i u onom porazu protiv Mađarske, i mislim da sam se ofenzivno nametnuo i pružio zadovoljavajuću partiju. Kazao sam vam i onda da mi je trebalo malo da se opustim, ali kako je utakmica odmicala, mislim da sam bio sve bolji i donio još jednu opciju reprezentaciji, ako bude potrebe.
Jeste li s Dalićem dogovarali neki novi eksperiment?
- Nisam, no izbornik zna da sam spreman za reprezentaciju odigrati koju mi god ulogu namijeni. Uostalom, bitno je da pobijedimo i da se nametnemo u skupini po kvaliteti i rejtingu koji imamo, a tko, gdje i kako manje je važno. Osjećam se dobro i spremno, odgovorit ću na sve što izbornik stavi pred mene, bez dvojbe. Znam da Wales nudi svoje opasnosti, da ni mi opet nismo kompletni, ali imamo sasvim dovoljno vremena i međusobnih treninga da pronađemo dobitnu kombinaciju. Konačno, i ovaj odmor, malo na putovanju, i vrijeme s obitelji, dobro mi je došao, barem da razbistrim glavu, kada već nisam previše igrao u klubu... - trpko se nasmijao.
To je, ujedno, i sljedeća tema. Iako je Dalić javno poručio da prednost imaju igrači s minutažom, u ovom bi slučaju mogao progledati samome sebi kroz prste. A Brekala ta klupska situacija muči, što je posve razumljivo. Radi se o igraču koji je potentan i moderan, koji bi Wolfsburgu mogao pomoći na terenu, a onda kroz godinu-dvije, posljedično, i financijski. Doveden je za deset milijuna, sada vrijedi 12, a sa 20 godina, ta cifra samo može rasti.
Što se to konkretno događa u Wolfsburgu?
- Nemam odgovor na to pitanje. Naime, nakon povratka iz reprezentacije, trener Bruno Labbadia promijenio je sustav i odlučio je igrati bez krila. Nakon nekog vremena, otvoreno sam tražio razgovor i poručio da sam nezadovoljan, iako sam na treninzima i dalje davao sve od sebe. Nisam bio uvrijeđen, ni povrijeđen, samo nezadovoljan statusom i to sam odlučio podijeliti s klubom. I mislim da je to fer. Nakon toga, međutim, kao da je to treneru poslužilo kao dodatni argument da me dodatno prikuje uz klupu... Kažem, nemam smisleni odgovor, mislim da sam igrao solidno, a onda se odjednom sve promijenilo.
I, što sada?
- Mislim da je ovo, ipak, značajna sezona u mojoj karijeri. Odigrao sam preko 1500 minuta, zabio tri gola, četiri puta asistirao... Moglo je i bolje, jasno, ali doista nije bilo sve na meni. S druge strane ušao sam u reprezentaciju, što je najveći doseg karijere, a s U21 odlazim na Euro. Nije sve tako crno.
Nije, ali svi su od vas nakon lanjske sezone očekivali novi iskorak, u skladu s talentom...
- Pa i ja sam, priznajem. I zato sam svjestan da je ovo ljeto moja nova prekretnica. U klubu se promijenio i trener, Labbadia odlazi, Oliver Glasner dolazi i vidjet ćemo što će biti. Završili smo šesti, igrat ćemo Europu, a radi se, konačno, o klubu koji je stvaralački, dakle, daje šanse mladim igračima, od kojih kasnije i živi. Neću donositi nagle odluke, pričekat ću kraj sezone, reprezentaciju i Euro, i onda vidjeti.
Odlazak je izgledna opcija?
- Vjerujem da postoje trenuci koji označuju prekretnicu. Puno sam se puta dosad suočio s pitanjem odlaska iz Dinama, od kojeg je prošlo, eto već tri godine. No to također nije bila moja ishitrena, već promišljena odluka. Istina je da bih možda s Dinamom igrao LP, EL, osvajao naslove i proživio ovo famozno proljeće. No odlučio sam tada pred samoga sebe staviti nova iskušenja. U Dinamu, usto, steknete naviku pobjeđivanja, a za razvoj karijere, barem ja tako mislim, treba naučiti i gubiti. I kada se osvrnem da sam s niti 20 godina igrao, ali i rješavao utakmice koje su nosile ostanak u ligi, dakle generirale tko zna koliko milijuna eura, sponzorskih ugovora i tko zna već čega ne, shvaćam da me sve to gradilo. Postajao sam zreliji, pa i bolji igrač. U svijetu nogometa i transferi su logična stvar, a mladi igrači moraju ići tamo gdje će igrati. Nisam bahat da tvrdim da sam bolji od ovoga ili onoga, ne, već samo tražim sredinu u kojoj ću redovno igrati. I razvijati se, jer preda mnom je još dosta rada i prostora. E sad, hoće li to biti u Wolfsburgu ili negdje drugdje, pričekajmo i kraj Eura u Italiji pa ćemo vidjeti. I biti pametniji, svakako...
Euro, uz reprezentaciju, sada zvuči kao svojevrsni sanatorij, no i on će donijeti ogromni pritisak.
Jeste li nakon listanja širih popisa svih sudionika, koji su malo je reći impresivni, ipak malo promijenili ciljeve?
- Niti malo, ni milimetra! Ono što smo poslali prema van, kao našu ambiciju, i dalje stoji: mi sanjamo, želimo i znamo da možemo dohvatiti Olimpijske igre, jer se ova generacija želi upisati u povijesne knjige, ne želimo ostati oni kojima su tepali da su ‘zlatna generacija’, a na kraju, izuzev plasmana, nisu napravili ništa opipljivo. Idemo prvo dati sve od sebe da prođemo skupinu i uđemo u polufinale, a onda... tko zna.
Istina je da su druge reprezentacije strašne; Španjolska, Engleska, Francuska... imaju takve selekcije da uopće ne moraju zvati one koji bi još mogli igrati za njih, poput Dembelea, Mbappéa, Rashforda..., ali ne bojimo se. Radi se o državama od 30, 40, 60 milijuna ljudi i jasno je da imaju hrpu više mogućnosti od nas, koji se borimo s naša četiri milijuna.
No, imamo odličnu reprezentaciju, koja je dugo na okupu, koja je stvorila kemiju i koja ne odlazi u Italiju na izlet. Ključna će biti prva utakmica protiv Rumunjske, jer bi nas pobjeda opustila i digla krila uoči odlučujućih susreta s Englezima i Francuzima.
Za razliku od njih, pa evo i vašeg primjera, naši igrači nemaju pune minutaže u svojim klubovima.
- To je i prednost, ali i mana. Mi ćemo možda biti svježiji, a oni umorniji, iako vjerujem da će svi doći u top formi. Ali to vam je kao i s velikim imenima; možda manje reprezentacije budu kompaktnije jer nemaju velikih zvijezda, koje ponekad znaju igrati privatne utakmice.
Nema pravila, i stoga je nemoguće procijeniti kako će se stvari razvijati. Ono što znam jest da se mi okupljamo 3. lipnja - OK, Niksi, Duje, Ben i ja dolazimo kasnije zbog A reprezentacije - ali to je sasvim dovoljno vremena da se uigramo i dođemo u top izdanje. I ta prijateljska utakmica s Dancima silno će nam pomoći. VBeselim se i pomalo izgaram od želje da sve počne. I da riječi pretočimo u djela...
