Kad je dobio poziv AC Milana, mladi hrvatski reprezentativac Alen Halilović bio je oduševljen. Nakon što je prošao muku HSV-a, odnosno igračku (a i zdravstvenu nakon operacije) rehabilitaciju u Las Palmasu, a obje su mu momčadi ispale iz elitne lige, trebalo je umješnosti da se izabere pravi klub za nužni iskorak.
U prošlom kolu Serie A, u kojem je Milan svladao Romu, Alen Halilović nije bio ni na klupi. Kolo prije, u Napulju, bio je među 12 pričuva koliko dopušta liga. Dakako da je to odmah potaknulo medije u Italiji da preispituju Halilovićev status te ponovno najavljuju da će ga Milan u siječanjskom prijelaznom roku nekamo poslati.
Zašto Gennaro Gattuso nije Halilovića postavio na klupu protiv Rome, teško je reći. Po stavu jednog dijela kroničara Milanella, trener ga baš ne vidi u svojim nacrtima, među ostalim zato što je nakon dolaska novog vlasnika, dobio više novih igrača u prijelaznom roku.
Drugi je stav brojnijeg dijela kroničara kako je Halilović podvrgnut posebnom programu jačanja, kako bi se mogao nositi sa suparnicima u fizički vrlo zahtjevnoj Serie A. Ti nam kroničari kazuju kako je nedvojbeno da Halilović ima igračke posebnosti (pogotovo igra “1 na 1”), ali da ga se pored fizičkog jačanja treba taktički definirati. Po jednima je 22-godišnji Hrvat tipični ofenzivni vezni (trequartista), po drugima krilni igrač.
Kako ga vidi Gattuso? On je posebno istaknuo da Halilović ima takve tehničke karakteristike da može igrati na više ofenzivnih pozicija. Činjenica je da mu baš i ne daje puno prostora, pa je to potaknulo nedavna špekuliranja da će otići prije kraja prijelaznog roka.
Razgovor s Gattusom
Prava je istina da je Halilović razgovarao s trenerom o svojem statusu, u svjetlu novih vlasničkih promjena u klubu, odnosno pitao ga je vidi li ga u konkurenciji ili ne. Gattuso je odbacio mogućnost da Halilović ode i kazao mu je da će sigurno dobiti priliku te da mora biti spreman tada pokazati svoje potencijale. Jedan znak u tom pravcu bio je i uvrštenje Halilovića na listu igrača prijavljenih za Euroligu...
Znači li sve to da igrač može biti u miru i očekivati duži ostanak u Milanu te posljedični uspon u statusu u momčadi? Da se nije dogodila smjena vlasnika i posljedičnog glavnih kreatora struke u slavnom klubu, to bi bila izvjesna perspektiva za Halilovića. No, odlazak ljudi koji su ga doveli (direktori Fassone i Mirabelli) te prije svega dolazak novog vlasnika, američkog financijaša Elliotta, mijenja i strategije Milana. Kad je Alen Halilović angažiran, tumačilo se da je talent koji zaslužuje novu šansu za pokazati svoje velike potencijale. Kako je igrač doveden besplatno, uklapao se u politiku pod kineskim vlasnikom u posljednjih godinu dana, a to je uglavnom dovođenje igrača bez znatnih financijskih obveza. Kriza je tresla klub i zbog dugova je politika dovođenja bila šparna.
Dolaskom novog vlasnika, koji vodi fond poznat po beskrupuloznom financijskom prioritetu, a koji je bio vjerovnik kineskom prethodniku sa 380 milijuna eura posudbe, jasno je da se Milan što prije mora natjecateljski i prestižem podignuti na razine Berlusconijeve slave. Samo će tako Elliot povratiti svoj novac i onda ga kroz kvalitetnu prodaju oploditi. Eto, takav pristup nalaže kupnju jačih igrača, dijelom i zbog ojačane financijske moći na tržištu, a novi operativci, Leonardo i Paolo Maldini već su po tom pitanju nešto učinili u finišu prijelaznog roka. No, to je samo najava izdašnijih investicija u siječnju.
#Halilovic explains his past, future with #ACMilan and number 77
— SempreMilan (@SempreMilanCom) 10 July 2018
The interview in full https://t.co/2W4rguQtRP
Među inima jačanje blagajne omogućilo je zadržavanje Španjolca Susa, koji je imao mogućnost otići s klauzulom od 38 milijuna eura. Kako ga može plaćati, Milan više nije bio ranjiv u tim pregovorima, te se mogući kupci nisu htjeli upustiti u maksimalan iznos plaćanja klauzule. Suso je desnokrilni igrač i kao takav je direktna konkurencija Haliloviću. Pored toga, odraz novih odnosa u Milanu vidi se u dovođenju još jednog desnokrilnog napadača, Samua Castilleja. Stigao je iz Villareala za 25 milijuna eura. Kako je Alen Halilović najčešće igrao desno krilo, jasno je da će mu pored ta dva važna igrača u Gattusovoj formaciji teško pronalaziti prostore.
Može li to biti onda kao ofenzivni vezni, kako ga uostalom i tretiraju mediji? Tu je opet problem jer je trener Milana fokusiran na sustav 4-3-3 i gotovo je sve utakmice na klupi crveno-crnih tako taktički slagao momčad. Druga mu je opcija 4-4-2.
Prilagodba calciu
Dakle, u obje varijante nema ofenzivnog veznog, pa osim desnokrilne pozicije ostaje opcija da ga Gattuso uvrsti na klasičnog veznog (u tri). Tako je isprobavao na treningu, ali je očito tako i vidio da mu treba još prilagodbe calciu i taktičkim kriterijima koji su u Italiji “zakon”. Halilović je sve zaintrigirao svojom prodornošću, odnosno vještinom stvaranja igrača viška. U Serie A to je velika prednost, jer se igra praktično čovjek na čovjeka i onaj koji prođe svojeg čuvara odmah lomi suparničku ravnotežu.
Hoće li Halilović uspjeti dočekati šansu, s povjerenjem i “opremljen” nužnim nadogradnjama, te onda izboriti ostanak i u novom kursu, vidjet će se u idućih nekoliko mjeseci. Prije svega u Kupu Italije i utakmicama Eurolige, gdje alternative dobivaju više prostora...
HSV velika pogreška
Najbolji je nogomet na višoj razini, i to pokazuje da nije slučajno, igrao u Sporting Gijonu. Tamo je imao povjerenje trenera Abelarda, odigrao je 36 utakmica, postigao pet pogodaka i pet asistencija te bio u usponu. Nakon te sezone napravio je veliku pogrešku odlaskom u raspadnuti HSV i ligu koja mu igrom ne odgovara...
Povjerenje trenera nužno
Alen Halilović više nije baš tako mlad (22), a ima iza sebe poduži niz promjena klubova (Dinamo, Barcelona B, Sporting Gijon, HSV, Las Palmas), u kojima je tek naznačio svoje potencijale za više razine. Ono što Haliloviću nasušno nedostaje, to je kontinuitet igre i povjerenje trenera u klubu koji nije u stresu natjecateljske ili financijske prirode.