Prijenos da, prijenos ne. Pa opet, da prijenos, ne prijenos. Zapelo je već na prvom koraku, Vardarov gazda Samsonenko posvađao se s ljudima s Makedonske televizije, previsoku je cijenu tražio i ljudi s državne televizije rekli su ‘NE’. Što je povuklo čitav niz problema. Jer, hrvatski bi se kanali onda lakše dogovorili...
Ali, kad nitko ne radi prijenos, onda je problem i onda sve košta dvostruko više. Naravno, zavladala je pritom panika u Hrvatskoj, nema tko nije zvao i pitao za prijenos, čak i oni koje to inače ne zanima. Da samo spomenemo, jedino su Sportske novosti i Jutarnji list od hrvatskih medija u Skoplju imali izvjestitelje, sve ostalo što ste čitali ili čuli jest izvještaj iz druge ruke i čista prepisivačina.
Inače, i sam se Dinamo uključio u priču oko prijenosa, u jeku te raskošne večere potegnula se priča na tu temu. Međutim, Samsonenko, koliko god pjesnički raspoložen, ostao je tvrd.
- Nas ne zanima ništa, želimo 50 tisuća eura za prijenos.
Poanta je što ljudi u Skoplju ipak više vole rukomet, tu su u europskom vrhu, nogomet će nekako prežaliti, bez obzira što je u pitanju “derbi” s Dinamom. Toga tvrdoglavog Rusa nije zanimao ni reciprocitet po načelu “dajte vi signal našoj televiziji, oni će u Zagrebu dati vama”... Samo je odmahnuo rukom i naručio drugu pjesmu Toše Proeskog. “Igra bez granica” trajala je do same utakmice. A iz našeg kuta, da se našalimo, i jednima i drugima možda je pasalo da nema prijenosa, jer nisu znali kako će se prezentirati na početku sezone. Nisu znali koliko su dobri. Ili loši..