Amer Gojak (19) debitirao je u Ligi prvaka protiv Lyona, ali u 1. kolu, kad je u zadnjih pet minuta zamijenio Jonasa. Osim 90 minuta protiv niželigaša Velog Vrha u kupu, pod Sopićem, najveću minutažu (27) u tri nastupa u HNL-u ove sezone imao je još pod Kranjčarom na Poljudu, kad je asistirao Fernandesu za 0-4. Pod Petevom je nastupio samo u kup-ogledu u Bjelovaru, zadnjih 25 minuta, punu minutažu imao je u šest od sedam nastupa u 2. HNL za Dinamo II kod Marija Cvitanovića...
I stoga je uvrštavanje mladog bosanskohercegovačkog reprezentativca u početnu postavu protiv Lyona u utorak navečer bilo zapravo jedino iznenađenje Dinamova trenera, koji je za razliku od dvaju dvoboja sa Sevillom umjesto trećeg stopera (Schildenfeld) uveo petog veznog (Gojak). I tih Dinamovih 4-5-1 i teoretski i praktično bilo je puno bolje nego onih 5-4-1...
- Želim se zahvaliti treneru i stručnom stožeru na prilici, nadam se da sam to povjerenje opravdao te da ću i u narednom periodu dobivati minutažu - naglasio je Gojak nakon novih Dinamovih 0-1, ali ovaj put s drugačijim dojmom, jer 'modri' su se na travnjaku borili kao lavovi, što su prepoznali i navijači.
Zadnji put se u Maksimiru tako pljeskalo porazu nakon 0-1 s Real Madridom 2011...
Gojak je Sarajlija, Željino dijete, odigrao je 46 utakmica za sve mlade bosanskohercegovačke kategorije, no u siječnju 2014. prešao je u sarajevski Olimpik, nakon nesporazum njegova oca s tadašnjim trenerom Željezničara Amarom Osimom. Kad je godinu kasnije susreo Zdravka Mamića, nije dvojio kamo će. Utakmica s Lyonom, priznaje, najjača mu je koju je dosad igrao. I njemu je bilo iznenađenje kad mu je Petev dan prije utakmice rekao: “Igraš”.
- Pa naravno da jest. Bilo mi je veoma drago što mogu pomoći ekipi. Bilo je dosta teško jer Francuzi su jaki fizički, ali kad slušate trenerove upute bude lakše i na kraju je to dobro izgledalo. Mogu reći da smo u ovoj utakmici stekli puno samopouzdanja i takvi idemo po pobjedu u Osijek u nedjelju - sav ozaren i uzdignute glave pričao je Gojak, koji je u prvom poluvremenu pretrčao 6,2 km, rekord ovog kola Lige prvaka. Bilo je vidljivo da mu je u nastavku ponestalo snage.
- Jest malo, to je normalno, jer treba kontinuitet da bi se steklo iskustvo, akumuliralo više snage i da bi bilo dobro svih 90 minuta.
Imao je pri 0-0 dvije dobre šanse, nogom i glavom...
- Nedostajalo mi je sportske sreće, no to je 'fudbal'.
Sukrivac je za pogodak odluke, desni bek gostiju Rafael, kojeg je trebao blokirati, ubacio se ispred njega i asistirao Lacazetteu. Publika mu nije zamjerila.
- Baš sam rekao treneru da me uhvatio grč kad sam krenuo uzeti loptu. Šteta, no bit će bolje u sljedećoj utakmici.
Možda to bude već u Gradskom vrtu, u derbiju za drugo mjesto...
- Ja ću se nastaviti truditi i raditi kao i uvijek, a na treneru je da odluči tko će igrati.
Maksimirske tribine su ga zavoljele na prvi pogled.
- Hvala publici na podršci. Normalno da će mi sad biti lakše, prva je uvijek daleko najteža. Pljesak? Prolazili su me trnci kad sam ga dobio, to mi daje još veće samopouzdanje - kazao je sa žarom u očima.
Nastavi li tako, skromno izvan, a gromovito na terenu, i za njeg će vrijediti ona Dinamova legendarna: “Nema stranca, do Bosanca”.