Što je promijenio Niko Kovač u dodatnim kvalifikacijama u odnosu na svog prethodnika u nadmetanjima u skupini? Najjednostavnije rečeno, ispunio je obećanje da će pojedine igrače staviti na njihova prava mjesta te inzistirati na kompaktnosti linija i momčadskom presingu, a na vrijeme je shvatio i vlastite zablude te ih nakon Reykjavika nije ponovio.
Vraćanje već gotovo zaboravljenog Pranjića u kadar nakon Strinićeve ozljede prvi je dobitni potez našeg 42-godišnjeg izbornika debitanta, kao i odustajanje od Šimunića ili Lovrena na lijevom stražnjem boku te inzistiranje na Ćorluki i Šimuniću kao paru srednjih braniča, koji imaju visinu, ali i znaju igrati. Pranjić u klubu nije lijevi bek još od Van Gaalova Bayerna, za reprezentaciju je to zadnji put igrao u uzvratu protiv Turaka prije dvije godine, no protiv Islanđana je poslužio svrsi gotovo idealno kao dodatni vezist u igri prema naprijed, a unatoč 31 godini ima još dovoljno kapaciteta za trku u oba pravca.
Organizacija veze
Potom, Kovač je za razliku od Igora Štimca, koji je primjerice protiv Srbije igrao s vezistima na prednjim bokovima u 4-4-2, Rakitićem i Kranjčarom, inzistirao na bržim i motoričnijim igračima koji su sposobni trčati u oba pravca, a kako pravih krila zasad nemamo, odlučio se za Perišića (desno) i Olića (lijevo). Ola se ozlijedio prije prve utakmice, pa je Kovač na desnom optirao za Iličevića, krilnog igrača HSV-a, no kako se ovaj kao debitant nije snašao, već na poluvremenu u Reykjaviku Olić je ušao na desno krilo kao tzv. obrnuta noga. Budući da to nije štimalo, a Ola gušio Srnu, Kovač nije ponovio pogrešku i Olića je u uzvratu postavio na lijevo krilo, a Perišića na desno, dakle optirao je za svoju prvotnu zamisao, čime je ubrzao našu igru po bokovima jer Olić je osim u špici iskoristiviji kad utrčava i prodire s lijevog krila, a pogotovo na centaršuteve sdesna i to Srnine, koji se pridodavao iz pozadine kao u svome klubu.
Sljedeći Kovačev dobitnički potez je organizacija veznog reda: za razliku od Štimca, koji je gledajući Stramaccionijev Inter pomislio da bi Kovačić s Modrićem kao zadnjim veznim trebao biti prevaga, Niko je iz svog iskustva s Interovom ‘desetkom’ u mladoj reprezentaciji, ali i vlastitom vizijom, Kovi u reprezentaciji također dao ulogu ‘desetke’, razigravača bliže vratima, gdje može i pogriješiti jer ga otraga ima tko pokriti. Želio je takvog laganog, vižljastog, okretnog igrača na tom položaju, izvagao je da će Kova svoju manjkavost u realizaciji nauštrb primjerice Kranjčara nadomjestiti većim trkačkim sposobnostima, kao i ubrzanjem s loptom, da driblingom prolazi kroz redove suparnika.
To se pokazalo presudnim i u prvom poluvremenu uzvrata, kad se Kovačić pridodavao kao višak na obje strane, a poglavito nakon što su naši ostali s igračem manje, kad je Kova dobio prostor za svoje slalome. Kovačeva odluka da Modrić i Rakitić budu par zadnjih veznih je logičnija od Štimčeve, jer su iskusniji i jer slično igraju u svojim klubovima, premda i u Real Madridu odnosno Sevilli imaju barem još jednog defenzivnijeg suigrača. Vezni trio Rakitić, Modrić i Kovačić nasljednici su Asanovića, Bobana i Prosinečkog iz devedesetih. Kranjčar, Badelj i debitant Maleš bili su Kovačeve alternacije za sredinu.
Olić umjesto Mandže?
U napadu je Kovač morao najmanje mijenjati, Mandžukić je ‘devetka’ Bayerna u 4-2-3-1, automatski i Hrvatske tko god da je izbornik, na startu SP-a kad neće imati pravo nastupa može ga u špici zamijeniti Olić, pa da Rebić konkurira za lijevi bok ili klasični centarfor Jelavić, ako na zimu pronađe neki klub u kojem će igrati. Kovaču je Rebić u koprodukciji s Kovačićem donio pobjedu nad Ukrajinom u srazu mladih reprezentacija, a kao motoričnog i skočnog Niko cijeni i bivšeg kapetana mlade vrste Šimu Vrsaljka, zamjenu za Srnu, koji je samo pet mjeseci mlađi od Pranjića, ali više izrauban, što se s Islandom nije osjetilo.
Naposljetku, kao što se moglo zaključiti već nakon 0-0 u petak, Kovač je napravio napredak u fazi obrane, iako možda nisu najbolje mjerilo, ali Islanđani koji su Švicarcima zabili četiri gola nisu Pletikosu natjerali na ozbiljniju intervenciju, dvije-tri opasnosti u Reykjaviku spasili su Šimunić i Pranjić blokom i čišćenjem, u uzvratu su gosti iz jednog jedinog opasnog udarca, pred kraj, pri 2-0, bili neprecizni.
Plitka formacija
Modrić je već pod Mourinhom postao defenzivno izrazito odgovoran igrač, gotovo kao Niko Kovač u njegovim kapetanskim danima, a najveći pomak pod Kovačem je napravio Ivan Rakitić, kojem je u Sevilli dopuštena sloboda, pa ga je pun teren (a momčad mu prima od tri do sedam komada), no protiv Islanđana je ‘Raketa’ pokazao da je opasan i kao ‘playmaker’ iz dubine, koji pazi na prostor kad nam se bočni igrači dižu ili stoper uđe na suparničku polovicu.
Kovač je s klupe pazio da se Ćorluka i Šimunić ne povuku preduboko, u krilo našega vratara, inzistirao je da izlaze najmanje do polovice naše polovice terena (26,5 metara), čime je naša formacija dobila na kompaktnosti, a taktičke ideje izbornika puni smisao. Kad se momčad rastegne kao kobasica između prve i zadnje linije, ni najbolji pojedinci ne mogu biti prevaga, a fizički jači suparnik poput Islanda postane opasan kao u Švicarskoj.