Najbolji trener u povijesti od sada vodi najbolju reprezentaciju na planeti. Njegov utjecaj nadilazi rezultate, on je strateg koji igrače i momčadi pretvara u legende. Brazil, sa svojom jedinstvenom tradicijom, i Ancelotti, sa svojom revolucionarnom vizijom, slovit će za suradnju koja će ući u povijest! Tako je Ednaldo Rodrigues, prvi čovjek Brazilskog nogometnog saveza, najavio ono što poklonici južnoameričke nogometne sile mogu shvatiti samo kao konačno ostvarenje snova.
Carlo Ancelotti 25. svibnja pozdravit će se od Santiago Bernabeua u zadnjem kolu protiv Real Sociedada, a već idućeg dana otputovat će za Rio de Janeiro, te u kratkom roku ispisati reprezentativne pozivnice i krenuti u brazilsku misiju pod radnim naslovom "povratak staroj slavi". U vidu nastavka kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2026., ošamućeni Brazilci 6. lipnja gostuju u Ekvadoru, a pet dana kasnije Ancelottija će pozdraviti Sao Paulo, odnosno 65 tisuća navijača na Areni Corinthians, gdje dolazi Paragvaj.
Samo jedan izazov
Izazov je samo jedan, Brazil vapi za šestom zvijezdom na dresu i želi je ugrabiti u Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi i Meksiku. Ako postoji društvo trenerskih stručnjaka s kojima ne možete pogriješiti, Ancelotti je sigurno među vodećim članovima, no za uspješnost takvog izazova važno pitanje glasi - kakva ga momčad dočekuje? Pogled na Selecao vrlo je neugodan, do mjere da će neki analitičari kazati da se 65-godišnjak upušta u jedan od najvećih izazova karijere. Teško je to izmjeriti, no svakako stoji da Carlo Ancelotti stiže u posve nesređenu sredinu.
Dominacija Brazila postupno blijedi već dva desetljeća, za naciju takve nogometne tradicije posebno je bolno da od 2006., uključujući i tadašnju smotru, reprezentacija na svakom SP-u ispada čim naleti na europsku momčad. Od Francuske (četvrtfinale 2006.) i Nizozemske (četvrtfinale 2010.), preko Njemačke (polufinale 2014.) i Belgije (četvrtfinale 2018.), sve do Hrvatske (četvrtfinale 2022.). Inferiornost u odnosu na Europu, potvrđena u toj katarskoj noći ukrašenoj junačkim plaštom Dominika Livakovića, bučno je zvono za uzbunu, no do danas su alarmi samo još glasniji jer Brazil, pokazuju recentni rezultati, više ne dominira ni protiv Venezuele, Paragvaja i Kostarike, kamoli kontra Urugvaja ili Argentine.
Što je Brazil ostvario od katarskog Mundijala? U službenim utakmicama samo 7 pobjeda, uz to i 5 remija, te 6 poraza. U računici s prijateljskim ogledima, omjer je 10-7-8. Godine 2023. upisali su četiri poraza, što im se dogodilo prvi put nakon 20 godina. Izmijenili su tri izbornika (Menezes, Diniz, Dorival Junior), posljednji nije uspio dalje od četvrtfinala Copa Americe (2024.), a Ancelottiju je ostavio momčad na 4. mjestu kvalifikacijske skupine za SP (prvih 6 ide dalje, sedmi u play-off), 10 bodova udaljene od prvoplasirane Argentine (31-21), dva od Ekvadora, te s jednakim učinkom kao Paragvaj i Urugvaj.
Posljednja utakmica rezultirala je najtežim porazom od Argentine (1:4) ikada, a posebno šokira podatak da su u "post-titeovskoj", odnosno nakon Katara, Brazilci primili 31 gol u 25 utakmica. Ranije, pod Titeovim vodstvom, primili su 30 golova, ali u 81 utakmici!
Kritična obrana i vezni red, Vinicius skroman
Shodno svemu izrečenom, pa i podsjetniku da je i sam Ronaldinho pozvao javnost da "ne prati reprezentaciju jer nikada nije bila ovako loša", nije prestrogo zaključiti da se Brazil uoči Ancelottijeva dolaska nalazi na, psihološki i kvalitativno, iznimno niskoj točki. Obrana je, dakle, u evidentnom rasulu, tamošnja kritika zabrinuta je dojmom da slabo funkcionira i ono na što se uvijek moglo manje ili više osloniti - čvrstinu Marquinhosa i Gabriela. Još se veći problem, smatraju, nalazi u veznom redu, jer nitko se nije uspio približiti utjecaju Casemira, što je uvelike vezano i za defenzivnu nestabilnost. Kombinatorika iz veznog reda prema naprijed na niskoj je razini jer u pravilu ovisi isključivo o Paqueti, koji bilježi vrlo slabu sezonu, a Joelinton, Bruno Guimaraes, Gerson ili ostatak ekipe koja je dobivala šansu, još uvijek nije pokazala da se u kontinuitetu može nositi s najvišim reprezentativnim zahtjevima, iako to izvrsno čini u svojim klubovima.
Takva situacija odrazila se i na napadače, pa Vinicius Junior, koji bi trebao značiti isto što i Neymar, broji tek 6 golova u 39 nastupa za reprezentaciju.
Zaključno, Ancelottijevi prvi izazovi podrazumijevaju ojačati obranu, probuditi stabilnost i kreaciju veznog reda, te s psihološke strane vratiti samopouzdanje glavnim adutima i oživjeti vjeru u momčad koja proživljava brutalne vanjske pritiske, što navijača, što nacionalnih legendi. Zatim i do SP-a, na koji će se Brazil s obzirom na konkurenciju ipak sigurno kvalificirati, oformiti dosljedan stil, koji već godinama vodi borbe između "sambe" i pragmatizma potrebnog za uspjeh na najvišoj razini. Ancelotti je, prema potrebi, izvrsno vagao upravo između takvih elemenata.
Osim toga, nema sumnje da će čovjek takvog renomea imati ozbiljan autoritet po samom ulasku u svlačionicu. Njegov prethodnik Dorival Junior s tim je imao ozbiljnih poteškoća...










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....