Igrači rođeni u drugim država u odnosu na zemlje koje predstavljaju u nogometnim reprezentacijama neizbježni su i u ovim kvalifikacijama, to ionako dobro znaju svi koji prate i hrvatsku reprezentaciju. Dijaspora je donijela puno radosti "vatrenima" i navijačima. Hit-igrač ovog proljeća u kvalifikacijama zasad je Mateo Retegui čija je baka Talijanka, a mi se nadamo da se na isti način Hrvatskoj neće predstaviti Orkun Kӧkçü. Turčin iz Haarlema je već hit, ali klupske sezone u kojoj iako tek 22-godišnjak vodi Feyenoord prema naslovu prvaka. Sada ovaj napadač Bešiktaša sanja i da slično napravi s reprezentacijom. Protiv Armenije je zabio za 1-1, sad mu je na meniju Hrvatska.
Inače, prema podacima turskog ministarstva vanjskih poslova, više od 6,5 milijuna Turaka živi izvan nacionalnih granica. Njih oko 5,5 milijuna nastanilo se u državama Zapadne Europe, a upravo je to bazen iz kojeg čelnici turskog nogometa kontinuirano regrutiraju nove reprezentativce.
Turaka najviše iz Njemačke
Turska nogometna reprezentacija, iza albanske i kosovske, treća je po broju zastupljenosti igrača rođenih u dijaspori, barem kada govorimo o recentnom razdoblju. Od 1. lipnja prošle godine, pa do početka kvalifikacija za Europsko prvenstvo 2024., naime, za Tursku je nastupio 21 igrač čije se mjesto rođenja nalazi izvan matične države. Od tog broja, deset ih je rođenih u Njemačkoj, pet u Nizozemskoj, dva u Francuskoj i po jedan u Austriji, Švicarskoj, Danskoj i Kazahstanu.
U kvalifikacijskom ciklusu za Euro turski izbornik Stefan Kuntz se, dobrim dijelom, ponovno oslonio i na emigracijske snage. Od 24 igrača koja je pozvao za susrete se Armenijom i Hrvatskom, šestero ih je rođeno izvan Turske. Od njih šest, pet ih se očekuje u udarnom sastavu protiv "vatrenih" u krokodilskom gnijezdu u Bursi..
Onur Bulut (Njemačka) i Ferdi Kadioglu (Nizozemska) utakmicu bi trebali započeti na bekovima, a Salih Özcan (Njemačka), Orkun Kökçü (Nizozemska) i Hakan Ҫalhanoğlu (Njemačka) gotovo će sigurno činiti tursku veznu liniju. Cenk Tosun (Njemačka) je predviđen za klupu, ali to bi se moglo promijeniti jer se radi o igraču koji je bio strijelac na posljednje dvije utakmice protiv Hrvatske. Ako Kuntz i njega uvrsti u startnih 11, to bi značilo da će Turska protiv Hrvatske utakmicu započeti s više od pola igrača rođenih u dijaspori (55%).
Sin u izviđačkoj misiji
U potrazi za centralnim napadačem. Radni je to naslov kampanje koja se tijekom ožujka odvijala pod upravljačkom palicom Roberta Mancinija. Talijanski izbornik, potaknut ozljedom Cira Immobilea, reprezentativnu je špicu tražio u Torinu i Bukureštu, no na kraju, pronašao ju je - u Buenos Airesu. Na veliko iznenađenje domaće i europske javnosti, Mancini je povjerenje poklonio Mateu Reteguiju, centarforu Tigrea, koji od rođenja živi i igra u Argentini, ali po majčinoj liniji ima i talijansko državljanstvo. Prva dva naslova svjetskog prvaka "azzurri" su osvojili 1934. i 1938., a za reprezentaciju su tada igrali brojni potomci talijanskih migranata koji su krajem 19. i početkom 20. stoljeća prešli Atlantik. Talijanski dres nosili su mnogi igrači rođeni u Urugvaju, Brazilu i, osobito, Argentini. Često se može čuti kako je Buenos Aires "najtalijanskiji grad na svijetu, izvan Italije", a upravo je u argentinsku prijestolnicu Mancini poslao svog sina Andreu, nakon što mu je nekadašnji suigrač Juan Sebastián Verón u telefonskom razgovoru rekao kako je Retegui baš ono što Italiji treba.
- Gol mu je u krvi - pohvalio je 23-godišnjeg napadača legendarni Verón, a Mancini junior već je hvatao sljedeći let prema Buenos Airesu.
Retegui je, početkom veljače prošle godine, iz Boca Juniorsa stigao na posudbu u Tigre, i otad, noseći dres novog kluba, u 51 utakmici postigao 29 pogodaka, uz tri asistencije. Referenca je to koja mu je, uz Verónovu preporuku, definitivno značajno povećala izglede kod Mancinija. Iako ne govori talijanski jezik, Retegui se ekspresno dogovorio s Mancinijem, i 17. ožujka dobio poziv u reprezentaciju, dok su Andrea Belotti, Moise Kean i Andrea Compagno obaviješteni da će kvalifikacijske utakmice s Engleskom i Maltom ipak morati gledati preko TV-a. Takav epilog nije baš najbolje sjeo talijanskoj javnosti. Po medijima na Čizmi prošlog su se tjedna množili kritički tekstovi koji, najblaže rečeno, propituju Mancinijevu odluku da izostavi navedene igrače, poglavito dvojac iz Serie A, a pozove relativno anonimnog igrača koji nikad ranije nije ni bio u Italiji, ne govori jezik i ne zna nacionalnu himnu.
- Ako je zaista tako dobar, kako to da već ne igra za Argentinu? - bilo je jedno od najčešćih pitanja koje se tih dana moglo čuti u talijanskim kavanama. Navijači reprezentacije, koja je osvojila četiri naslova svjetskog prvaka i dva se puta popela na krov Europe, bili su gotovo ujedinjeni u mišljenju da Retegui ne zaslužuje nositi talijanski dres.
Vojsku kritičara "tigar iz Tigrea" razoružao je već u prva dva kvalifikacijska dvoboja. Iako je Italija u Napulju izgubila od Engleske (1-2), Retegui je u debiju za zemlju svojih bake i djeda odigrao svih 90 minuta, zabio gol i, prema Sofascoreu, bio najbolje ocijenjeni domaći igrač, uz Pellegrinija. Tri dana kasnije, Mancinijeve trupe pobijedila su Maltu u gostima (2-0), a Mateo je ponovno bio prvotimac, strijelac i jedan od najbolje ocijenjenih pojedinaca na terenu.
Usporedba s Batigolom
Prije njega, samo su Riccardo Orsolini, Enrico Chiesa i Giorgio Chinaglia zabijali pogotke u svoja prva dva nastupa za talijansku selekciju. Donedavne glasne i oštre kritike na Reteguijev račun tako su utihnule, a sve su glasnije postale priče o njegovom potencijalnom transferu u redove Intera ili Milana. U Italiji više nikome nije smiješna ni Mancinijeva izjava u kojoj je Reteguija usporedio s Gabrielom Batistutom.
Moglo bi se reći da iza onoga što novi centarfor "azzurra" isporučuje na terenu stoje dobri sportski geni. Retegui, naime, dolazi iz sportske obitelji, ali ne nogometne - nego hokejaške. Njegov otac Carlos igrao je za Argentinu, i vodio je kao trener, na Olimpijskim i Panameričkim igrama, a sestra Micaela također je olimpijka u tom sportu.