Boštjan Cesar nedavno je izborio najveću trenersku pobjedu, kao pomoćnik slovenskog izbornika Matjaža Keka, koji je bio odsutan iz privatnih razloga, slavio je protiv Portugala 2:0. U predvečerje Eura to je sjajan poticaj za reprezentaciju koja se nakon 24 godine plasirala na kontinentalnu smotru.
Priupitali smo ga traju li već užurbane pripreme za Njemačku?
- Nisu užurbane, sve što radimo je konstanta. Pratimo u kakvom su stanju igrači, nadamo se da će svi biti zdravi i igrati što više. Pogledao sam i posljednja dva nastupa suparnika Engleske, Danske i Srbije - kazao nam je nekadašnji kapetan Slovenije sa 101 nastupom, koji je igračku karijeru završio u rujnu 2020. godine.
U Hrvatskoj ga najviše pamtimo kao igrača Dinama, u kojem je proveo sedam sezona stigavši iz matične Olimpije, a kasnije je igrao za Marseille, West Bromwich, Grenoble i Chievo od 2010. godine do kraja igračkog puta.
- Portugal smo svladali u teškom trenutku jer gospodin Kek je izgubio oca te nije vodio utakmice. Na Malti je sjedio na tribini, u Ljubljani je morao otići kući. Na Malti su igrači fenomenalno reagirali, a potom smo napravili dobru pripremu. Sve smo analizirali. Znamo da je Portugal među tri glavna kandidata za osvajanje Eura. Nije lako jer tijekom igre mijenjaju sustav. Igrači su izvršili sve zadatke i odigrali fantastično - istaknuo je Cesar, čija je ekipa uspjela što dosad Vatreni nisu jer poznato je da Hrvatska još nema pobjedu nad Portugalom.
Na čemu je bio taktički naglasak?
- Stojanović je popratio Cancela, koji se s pozicije beka ubacivao na zadnjeg veznog te smo iz defenzive radili dobru tranziciju. Naša je snaga uvijek bila protunapad, što smo i u kvalifikacijama odlično igrali jer imamo dva izuzetno brza igrača plus dva zadnja vezna koji se jako često uključuju u napad. Prvih petnaest minuta smo trpjeli, nismo riskirali, ali kad smo nakon toga počeli igrati, osjetili smo da se s njima možemo nadigravati i bili u tome jako uspješni. Već sam u Ligi nacija vodio dvije utakmice, izbornik ima jako veliko povjerenje u stručni stožer. Portugal je veliki skalp na početku moje trenerske karijere, ali radi se o procesu koji traje već neko vrijeme.
Je li trenerski posao vaš izbor?
- Da, završio sam karijeru 2020. baš zbog toga što mi je Savez ponudio mjesto izbornika U-19 reprezentacije. Volim učiti.
Od Keka se može dosta naučiti?
- Svakako. Imamo fenomenalnu suradnju od prvog dana.
Što očekujete na Euru?
- Sjajna je stvar za Sloveniju što je nakon 14 godina ponovno na velikom turniru. Puno ljudi nije vjerovalo, čak su i sami igrači nakon nekoliko ciklusa u kojima se nismo plasirali izgubili samopouzdanje. Puno će se u skupini pitati Sloveniju. Pokušat ćemo otići dalje.
Engleska spada u najveće favorite Eura, Danska je jaka, tu je i Srbija... Imate li projekciju kako će to biti?
- Ne opterećujemo se s time. Engleska je prvi favorit, jako je dobra, može složiti tri vrhunske jedanaestorice. Dansku znamo iz prošlih kvalifikacija, vrlo su kvalitetna ekipa, ali s njom se može igrati. S njima imamo prvu utakmicu, morat ćemo biti pažljivi i ići 110 posto kako bismo razmišljali o kojem bodu. Sa Srbijom smo bili u Ligi nacija, dobro ih poznajemo. Engleska je broj 1, mi smo autsajderi, ali mislim da ćemo se boriti s Danskom i Srbijom za drugo mjesto. Otvorena je i mogućnost da prođemo kao treći, ali trebamo nekoga pobijediti.
Jan Oblak je najveće ime, a Benjamin Šeško napadačka zvijezda.
- Najveći adut je zajedništvo. Napravili smo skupinu u koju je teško nekome ući, a teško se i ispada iz nje. Šeško je mlada zvijezda, a Oblak garancija na golu. No, ne smijemo zaboraviti ni Jaku Bijola, za kojeg mislim da će ga Udinese teško zadržati. Imamo iskusne Stojanovića i Šporara, zadnjeg veznog Čerina, o kojem se ne priča puno, ali postaje jako ozbiljan igrač. Tu su i igrači iz slovenskih klubova Karničnik, Elšnik... Lijepa smo grupa.
Je li Oblak najbolji golman na svijetu?
- Je, već sedam-osam godina je jedan od najboljih. Iako takvu nagradu dosad nije dobio, više je puta proglašen najboljim u španjolskoj ligi. Jako je bitan.
Osjeća li se u Sloveniji groznica Eura?
- Kako ne! Za tri utakmice naši navijači zatražili su 340 tisuća ulaznica. Dobili su ih 30 tisuća. Osjeća se da se nogomet vratio na prvo mjesto u Sloveniji, da svi žive za reprezentaciju.
Kakve šanse na Euru dajete Hrvatskoj, koja je u skupini sa Španjolskom, Italijom i Albanijom?
- Hrvatska je u “skupini smrti”, ali dokazala je da joj velika natjecanja leže. Nitko nije vjerovao da će na svjetskim prvenstvima igrati u finalu i osvojiti broncu. Hrvatska može proći skupinu, ali neće biti lako.
Tko su favoriti za titulu?
- Ima ih više – Engleska, Portugal, domaćin Njemačka, koju ne treba otpisati, te Francuska. Iz drugog plana Španjolska, ali neće iznenaditi ako se probije koja manja reprezentacija.
Cesar je sa 16 godina stigao iz Olimpije u Dinamo, supruga Nives je Zagrepčanka...
- Prvi sam put tada otišao od obitelji i počeo sam živjeti. Zagreb je moj drugi dom, rado se vraćam, supruga je iz Zagreba. Godine koje sam proživio u Dinamu su za mene fenomenalne. Kao osoba sam odrastao, dobio prvu šansu u seniorskom nogometu te napravio transfer u Marseille. Jako su lijepe uspomene. Supruga navija za Hrvatsku, a naravno da navija i za mene. Imam jako puno prijatelja iz Hrvatske koji dolaze na utakmice Slovenije.
Vidjeli smo vašu izjavu da volite Sloveniju, ali volite i Hrvatsku...
- Je, tako je. Dosta dana provedem u Hrvatskoj. Kad ti Hrvatska nešto da, kad si uživao u tom razdoblju, to se ne zaboravlja. Nemam loših iskustava. Osim toga, kupio sam kuću na Murteru još prije 17 godina, gdje se sad nakon završetka karijere mogu i malo duže odmarati. Barem mjesec-dva godišnje.
Dinamo je izvrsnim marketinškim potezom, oglasom u Marci, pozvao Luku Modrića da se vrati. Igrali ste s Lukom u Maksimiru, pridružujete li se pozivu?
- Vidio sam to, veliki je potez Dinama što je ušao u tu kampanju. Nadam se da će se Modrić vratiti. Nema Hrvata koji to ne bi želio. Ne samo dinamovca, nego Hrvata. Svi bi voljeli vidjeti ikonu ponovno u Dinamu. Ima godina, ali dokazuje da je i dalje vrhunski. Bilo bi mi drago da se to ostvari, ali Luka zna što hoće...
Mislite da bi to za njega bilo dobro?
- To on zna. Ako se napravi dobar rezultat, svi bi rekli da je dobro, ako ne bi bilo rezultata, postavljala bi se pitanje zašto je došao. Teško je meni reći što bi bilo dobro. Luka mora odlučiti hoće li ostati u Realu, otići drugdje ili završiti karijeru u Dinamu.
Velimir Zajec novi je predsjednik, Mirko Barišić više nije u klubu...
- Barišić je pola života proveo u Dinamu, svaka promjena dobro dođe. Posljednjih godina je bilo turbulentno, to je utjecalo i na igrače, iako su profesionalci te su se plasirali uvijek u neku od UEFA-inih skupina. Sad se trebaju dobro organizirati, mislim da Dinamo može i dalje vladati u HNL-u.
Neizvjesna je borba za prvaka, kome dajete veće šanse, Rijeci ili Dinamu?
- Rijeka cijelu sezonu dobro igra.
Morate je pratiti zbog Keka...
- Ha, ha, ma pratim hrvatski nogomet i tako. Gledao sam oba derbija Hajduka i Dinama te Rijeka - Hajduk. Rijeka je vrlo neugodna, neće baš tako pustiti prvo mjesto iz ruke, ali dao bih više šanse Dinamu.
Bi li vas zanimalo da jednog dana budete trener u HNL-u. Recimo, u Dinamu, Rijeci, Hajduku...?
- Jako sam sretan u reprezentaciji, a vrijeme će pokazati gdje će mu put odvesti. Htio bih raditi u klubu. Hoće li to biti Hrvatska, Slovenija ili liga Petice, to ćemo vidjeti. Ta tri kluba su najveća u Hrvatskoj, privilegij je biti u njima trener. Ne bih rekao da si to želim jer u nogometu se nikad ne zna. Zna se da je moj šef (Kek, nap.a) stalno u užem izboru sva ta tri kluba. On je to zaslužio jer napravio je veliki uspjeh s Rijekom.
Govorili ste da vam je Real Madrid najdraži klub, a koji vam je najdraži od onih u kojima ste igrali?
- Real Madrid mi je kao klincu bio broj 1. Kraljevski klub, pratio sam ga, najveći je u Europi. Svaki godine ima fenomenalne igrače, vrhunske trenere... Sjećam se doba Beckhama, Ronalda... No, zbog inzistiranja na Superligi pomućena mi je simpatija koju sam imao prema njemu.
Veliki ste protivnik Superlige?
- Jesam. To bi bila smrt za male sredine kao što su slovenske i hrvatske. To nikome ne treba, UEFA-ina natjecanje su velika, a daju i šansu i imaju čar. Što se tiče najdražih klubova, svi su mi dragi u kojima sam igrao. Najveći je Marseille. Priču sam zaključio u Veroni, Serie A mi je najdraža liga, Chievo je bio sređen klub, ali na kraju je otišao u bankrot. Svugdje sam bio sretan i zadovoljan.
Kao igrač bili ste poznati po borbenosti, srčanosti, ali imali ste i izražene liderske karakteristike. Jesu li vas zbog toga u Chievu zvali - Gazda?
- Zvali su me Boss - nasmijao se Boštjan i dodao: - Stigao sam s 28 godina, imao sam izgrađen stav i imidž, od početka su me prozvali Boss, tako me zovu i danas. Možda im je to samo bilo lakše reći nego Boštjan.
Što bi trener Cesar rekao igraču Cesaru?
- Samo jedno: “Kad završiš karijeru, najbitnije je da se možeš pogledati u ogledalo i reći si da si dao maksimum”. To je najveća sreća. Znam dosta igrača koji su kasnije govorili da su bili kreteni. Moj savjet svakome jest: “Budi svoj i daj sve. Sport, a pogotovo nogomet, napravi te čovjekom. Moraš biti pametan i iskoristiti svoj trenutak. Oko tebe je puno novca i jako je bitno imati dobre savjetnike. Najbolje je slušati starije igrače”.