U širokim javnim debatama uglavnom će se okvir procjene izborničkih djela suziti na temelj rezultata. U nogometnom kontekstu pogotovo. Jer i Hrvatska, kao i sve strastvenije nogometne nacije, ima milijune izbornika i otprilike isti broj istina o treneru, igračima, igri i “da je, ali nije”. S jedne strane to je uvijek dobar znak da strast za nogometom u Hrvata ne jenjava.

Zlatko Dalić je izbornik, baš danas, okruglo 2.000 dana! Što je za naše prilike javnog djelovanja, ne samo u sportskom kontekstu, senzacionalan domet. Ispred sebe po duljini trajanja ima Miroslava Blaževića (2.437) i Slavena Bilića (2.167), dok se preostalih deset izbornika u eri samostalne Hrvatske nisu ni približili brojci od 1.000 dana...

Nedodirljivo mjesto

Za razliku od dva dugotrajna izbornika ispred sebe (do daljnjeg), Zlatko Dalić je ostvario najbolje rezultate. Ćiro Blažević je izborio dva velika turnira (EP ‘96. - SP ‘98.), dva prolaska grupe i brončanu medalju, te je izgubio jedne kvalifikacije (EP 2000.) i odstupio za vrijeme drugih (SP 2002.). Slaven Bilić je ostvario plasman na EP 2008., prošao je tamo grupu, a i plasman na EP 2012., gdje nije prošao grupu. Uz to, imao je neuspješni kvalifikacijski ciklus za SP 2010.

Već po užem (odličja) kriteriju, Dalić je nedodirljiv. Pod njegovim vodstvom osvojeni su srebro i bronca na dva SP-a, a što je bitno, radi se o uzastopnom učinku. Između toga je Dalić uspješno odradio kvalifikacije za ta dva turnira, uz one za EP 2020(21). Tamo je Hrvatska prošla grupu. U novostvorenom natjecanju, Ligi nacija, Vatreni su u dva turnusa s (naj)snažnijim selekcijama uspjeli sačuvati status A grupe, a u trećem izdanju izborili su Final Four koji se igra u lipnju. U očekivanju te borbe za prvi trofej Hrvatske, Dalićeva je selekcija ostvarila željeni rezultatski početak kvalifikacija za EP 2024. osvojivši četiri boda s Walesom i Turskom...

Jednog dana, kada izblijede priče i folklori ove ere, navedeni će egzaktni pokazatelji suho i točno ukazivati na uspješnost aktualnog nam izbornika. Da više ne ostvari natjecateljski iskorak, više je nego dovoljno za status najuspješnijeg. Tko zna kada će se i hoće li se uopće pojaviti izbornik koji će moći u istu natjecateljsku rečenicu s Dalićem. Izbornik je potpisao produženje ugovora do 2026.. Ispred sebe ima Final Four, kvalifikacije za EP 2024., opcija nastupa na EP-u, kvalifikacije za SP 2026. i opciju nastupa na SP-u, te svaka nadopuna riznice dosega samo će taj status prvog po uspjesima dodatno osnažiti.

Uspješan u nizu

U trenutku prolaska 2000. dana na jednoj od najkompliciranijih pozicija u društvenom okruženju i posljedičnim doživljajima, logično se prisjetiti spomenutih dosega i prepustiti svakome na izbor tumačenje zašto je Zlatko Dalić uspješan u kontinuitetu.

Po našem skromnom uvjerenju Dalić je napravio najvažniji posao u upravljanju reprezentacijom, na planu homogenosti. Bilo je u raznim fazama i moćnijih (individualno) reprezentacija od Hrvatske, ali nisu imale takvu komponentu kolektivnog pristupa. Reprezentacije su fakultativnog okupljanja, igraju u cikličkim razmacima, intenzivnog natjecateljskog pristupa i posljedičnih odjeka.

Ukoliko takve grupe nemaju razvijen kolektivni duh, osjećaj pripadnosti i svijet kako svaka osobna ambicija mora biti podređena momčadskoj, onda neovisno o individualnoj kvaliteti ta grupa neće biti rezultatski, a pogotovo emotivno ispunjena.

Zlatko Dalić je “jahao” na tom temelju od prvog dana i iskazao socijalne vještine koje su nužno potrebne da bi se lakše nametnule stručne postavke grupi.

Umješnost vođenja

Imao je, dakako, i ovaj izbornik negativnih perioda i krivih poteza. Imao je i dozu sreće. Bez toga nema uspjeha. No, više od relativizirajuće teze “...prati hrabre”, činjenica koja dominantno označava faktor upravljanja i vođenja u odnosu na “događanje sreće” jest - kontinuitet. Jer, neke se stvari mogu dogoditi slučajno, neke uz sreću i splet okolnosti, ali pet i pol godina ispunjavati planove (i prebacivati) to je ipak vrlo jasan faktor stabilnosti i umješnosti vođenja.