Dejan Lovren blizu je prvim povratničkim minutama u dresu Lyona gdje je mnogo toga drugačije nego prije gotovo deset godina kad je mahnuo na pozdrav i zaputio se u Premier ligu. U konkurenciji je za nastup protiv Nantesa u utakmici francuske Ligue 1 koji se igra u srijedu na Beaujoireu od 19 sati, no trener Laurent Blanc je oprezan:
- Lovren je trenirao, ali vidi se da je u post-mundijalskom stanju. S dosadašnjim klubom Zenitom nije trebao nastaviti sezonu sve do ožujka, pa je planirao prilično veliki odmor. Nije igrao utakmicu za treće mjesto u Kataru te je prošlo dosta vremena od njegovog posljednjeg nastupa. Dižemo ga na noge, sezona je još duga tako da nećemo riskirati s njim na utakmici s Nantesom. Ako ne bude rizika učinit ćemo što moramo, ali ukoliko vidimo da nije još pripremljen za igru zaštitit ćemo ga, pričekat ćemo. Tek je odradio nekoliko treninga s momčadi - kazao je Blanc, nekadašnji proslavljeni francuski stoper te kasnije izbornik Tricolora i trener više klubova, tako i PSG-a.
Lovren je u akciji, radi s ekipom, a o procjeni struke ovisi kad će u vatru. Što je za njega sve drugačije? Kad je 13. siječnja 2010. godine prvi put potpisao, stigao je iz Dinama za devet milijuna eura iako je po transfermarktu vrijedio 2,5 milijuna. Skupo su ga platili za to doba jer vidjeli su u njemu nadarenog igrača koji može napraviti veliku karijeru. No, očekivanja od kluba bila su golema jer Lyon je od 2002. do 2008. osvojio sedam uzastopnih naslova prvaka Francuska, letvica je podignula na najviše standarde i kritičari su prema njemu znali biti vrlo oštri kad ne bi odigrao kako su smatrali da treba.
Ne samo prema njemu jer Lyon više nije mogao držati vrh, a s time se mnogi koji su pratili klub nisu tek tako mirili. Nervoza je znala "parati oblake" što je reflektiralo na igrače. Lyon je te 2010., dakle godine u kojoj mu se on priključio, imao najbolju sezonu u postšampionskoj eri. Igrao je polufinale Lige prvaka gdje ga je srušio Ivica Olić golovima u dresu Bayerna i završio drugi u prvenstvu. No, rezultati su kasnije padali, iako nikad klub nije srozan i uvijek je držao pristojnu razinu, da bi 2020. bljesnuo i opet igrao u polufinalu Lige prvaka.
Lovren je tada bio mlad i neiskusan, u potrazi za međunarodno afirmacijom i bez jasnog orijentira koji su mu krajnji dometi. Danas je iskusan i prekaljen, prošao je sve, s Hrvatskom osvojio dvije medalje na svjetskim prvenstvima, s Liverpoolom bio prvak Europe i Engleske. Onda je bio željan, sada je realiziran, iako svojim nervoznim istupima ponekad djeluje kao da niti sam toga nije do kraja svjestan.
U prvom boravku u Lyonu novinari su mu znali "vaditi mast" zbog lošijih igara na terenu, prilikom drugog dočekan je na nož od dijela lokalnih političara i medija zbog pjevanja pjesme "Bojna Čavoglave". Jedan gradski vijećnik iz redove krajnje ljevice čak je pisao predsjedniku Lyona Jean - Michel Aulasu da ga izbaci iz kluba.
Francuski nogomet napustio je 2013. godine, mnoge stvari su različite, ali dvije su izgleda konstantne - bura u medijima oko njega, tada zbog igara, sada iz sasvim drugih razloga na koje ovog časa ne može previše utjecati osim da kvalitetnim izvedbama na terenu opravda povjerenje kluba, a PSG je prvak bio i onda i sada. Upravo te sezone krenula je njihove dominacija, od tada su osvojili osam titula.
Lyon je tu etapu okončao na trećem mjestu, da bi u prošloj bio osmi, a sada također drži osmo mjesto. Lovrenu bi trebalo biti lakše. Iako Lyon uvijek ima ozbiljne ambicije, što je potvrdio dovođenjem igrača poput njega i Corentina Tolissoa prošle godine iz Bayerna, danas su očekivanja manja, a on bolji i zreliji igrač.
- Napustio sam Lyon 2013. godine sa žaljenjem jer smatrao sam da nisam pokazao sve. Želim svima dokazati kakav sam igrač - njegova je povratnička poruka o "nedovršenom poslu".
Tada na igrao na čuvenom stadionu Gerland kojeg mi Hrvati jako dobro pamtimo, prije svega po pobjedi nad Njemačkom u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva 1998. godine, sad je stigao na drugo, moderno i sjajno zdanje, Groupama stadion, koji prima malo manje od šezdeset tisuća gledatelja. I na kojem tek čekaju velika djela. Jedino što je hrvatski reprezentativac osvojio u dresu družine s Gerlanda bio je francuski Kup 2012. godine.