Piše: DRAŽEN ANTOLIĆ IZ POLJSKE
Fran Tudor i Zoran Arsenić osvojili su s Rakowom poljski kup, a Antoniju Miliću i Lechu ostaje nada da će im uzvratiti u prvenstvu. Iako i tamo Rakow bolje stoji jer tri kola do kraja sam odlučuje. Dobije li sve redom, titula je njegova. Imaju isti broj bodova, no bolji međusobni omjer.
- Kud ćete sad u Poljsku, Putin samo što je nije napao - bockali su nas mnogi prije nego što smo se poletjeli na "Puchar polski", u državu koja podnosi najveći teret stradavanja Ukrajine i Ukrajinaca. U Varšavi ćete ih vidjeti, pogotovo često njihove zastave, ali Poljaci žive ležerno. Od nedjelje do utorka imali su tri blagdanska dana, međunarodni praznik rada pa njihov Dan ustavnosti. Restorani, barovi i noćni klubovi su "gorjeli"...
- Ne bojimo se Rusa i ne zamaramo se s prijetnjama - odgovorio nam je mladić Maciej u jednom od pubova. Zanimalo nas je "kako dišu".
Od Varšava do ukrajinske granice je samo 250 kilometara i tko zna što još slijedi. Očito je da vjeruju u svoju vojsku, ali i NATO. Nismo primijetili nimalo psihoze iako im je u zemlji preko tri milijuna izbjeglica. I u našem hotelu sobarica je Ukrajinka… Daju im posla koliko god imaju slobodnih radnih mjesta. Poljska je u tridesetak godina gospodarski ostavila Hrvatsku toliko daleko u "prašini i dimu" da je to za nas kojima je stalo do domovine frustrirajuće. Čak i autoceste imaju bolje. Varšava se širi neboderima i tornjevima koji asociraju na Dubai i Dohu.
Narodowy stadion je svjetski objekt. Imali smo dojam kao da smo na Wembleyju. Igralo se za trofej, ispod sjeverne tribine odvijala se drama, na terenu ljut boj… Tisuću smo puta rekli kako se kod nas država i pojedini gradovi sramotno odnose prema nogometu, jednoj od najvećih vrijednosti nacije. Za poljski nogomet gotovo bi se moglo napisati da po kvaliteti niti ne zaslužuje grandiozne uvjete u kakvima uživa.
Fran Tudor i Zoran Arsenić i njihovo "ružno pače" Rakow zlatna su priča. Oni za razliku od drugih ne igraju u "hramu" nego na montažnom stadiončiću i peglaju sve redom. Momčad iz Czestochowe totalni je hit. Bila je pametnije od Lecha, iskoristili svoje vrline i zaslužila pobjedu 3:1. To im je tek treći trofej u povijesti jer lani su prvi put uzeli Kup, a početkom ove sezone i Superkup.
- Nismo puno slavili. Večerica u Varšavi pa odmah put doma jer moramo biti pravi za završnicu prvenstva - otkrio nam je Osječanin Arsenić kojeg smo zadnje u HNL-u gledali u dresu Rijeke.
- Ali kad osvojimo naslov prvaka fešta će trajati najmanje tjedan dana - jasan je Fran Tudor, Zagrepčanin iz Dugava koji je prve korake napravio u Mladost iz Buzina, a najviše ga pamtimo iz Hajduka. Odlično igra. Desnog beka i desnog stopera. Gledajući ga u toj areni, kako dobiva sve obrambene duele, pa na kraju i asistira za treći pogodak, čovjek se pita bi li stožer izbornika Zlatka Dalića napravio dobar posao da ga koji put provjeri. S obzirom na stanje s desnom bekovima i bočnima gdje se u Dohi morao pojaviti Mislav Oršić. I da su Josipa Juranovića također "unovačili" iz Poljske… Arsenić se vratio nakon ozljede i pokazao koliko dobro čita igru, Milić je najbolji u obrani Lecha koja je ovaj put djelovala kao brana od papira, ali Tudor je od naših bio broj 1.
Na stadionu koji prima oko 58 tisuća ljudi, našlo ih se više od četrdeset tisuća. Međutim, na tribinama nisu bili Ultrasi Lecha poznati u Europi kao jedni od najgorih huligana. Sjever je ostao prazan. Petnaest tisuća ih je potegnulo iz Poznanja i nisu htjeli ući na stadion. Ne samo "radikalno jezgro" nego i roditelji s djecom koji su kupili karte za Sjever. Njima nisu dopustili. Bojkotirali su utakmicu zato što nije bilo dopušteno unijeti transparente i zastave veće od dva puta jedan i pol metar. Potukli su se s policijom koja je bacila suzavac. Znajući za propise dan-dva prije susreta pojavili su u kampu ekipe i tražili da ne igra finale. Kad to nije prihvaćeno predlagali su lakrdiju da se igrači samo dodaju na terenu. Ponos, karakter i odlučnost da se bore za svoje ideale im treba priznati jer Lech sedam godina čeka trofej, a oni su ostavili momčad na cjedilu. Čula se samo navijačka pjesma "rakovaca" kojih je također nokupilo barem petnaest tisuća, premda je bilo nešto fanova Lecha na Zapadu i Istoku. One "obične publike". I "crveni" su izvrijeđali gradonačelnika Varšave koji je na zahtjev vatrogasaca odlučio o zabrani s obrazloženjem da se ispod velikih transparenata skrivaju baklje i dimne bombe. Na meti je bio i Poljski savez, ali se ogradio i izjasnio da finale više neće biti u Varšavi ukoliko ta odredba ostane na snazi.
- Niti blizu nikad nismo imali tako brojnu podršku. Diglaa se euforija. Meni je Kup prešao u naviku, imam ga i od lani. Czestochowa nije nogometni grad. Najomiljeniji sport je speedway. Iako nije mali jer ima 220 tisuća stanovnika, na prvenstvenim susretima imamo četiri tisuće ljudi, nekad pet - pričao nam je Tudor.
Michal Swierczewski je ključno ime. Vlasnik X-koma digao je Rakow do nezamislivih visina, to je kao da Cibalija preuzme čelo u Hrvatskoj.
- Međutim grad ga ne prati. Nije dobio zemljište pa nije htio izgraditi novi pravi stadion nego je napravio montažne tribine. Prije toga morali su igrati u 60 kilometara udaljenom Belchatowu. Mi smo po infrastrukturu daleko od ostalih, nemamo ni kamp, treniramo na jednom pomoćnom igralištu s umjetnom travom - govori Tudor, te o pobjedi ističe:
- Iskoristili smo svoje šanse, znamo kako je s njima igrati jer dobili smo četiri od zadnjih šest utakmica i izborili se da imamo velike izglede za titulu. Uživam kao nikad, trener me obožava, među kapetanima sam. To je najbolje razdoblje moje karijere. Puno mogu dati i na beku i na stoperu, više sam igrao stopera u obrani s trojicom, a imam šest asistencija u sezoni. Što se tiče reprezentacije nemam komentar, samo radim svoj posao. Na izborniku je da odluči jesam li za to.
Milić mu je čestitao nakon utakmice.
- Je, razmijenili smo dresove, znamo se iz mlade reprezentacije. U Hajduku nismo igrali zajedno.
Arsenić komentira:
- Oni su imali posjed, a mi čekali i dočekali šanse. Najorganiziranija smo ekipa u Poljskoj i to donosi rezultate.
Je li im olakšalo što nije bilo vatrenih navijača Lecha?
- Ne, više bih volio da je bila prava atmosfera, bilo bi ih slađe matirati pred njihovim navijačima - rezolutan je Tudor.
Czestochova je naglašeno katolički grad, tamo je Jasna Gore, najveće poljsko svetište koje je Papa Ivan Pavao II dvaput posjetio dok je stolovao u Vatikanu. No, gazda, koji prodaje kompjutere i ostalu tehniku nije škrt. Najbolji igrači popu Španjolca Ivana Lopeza, prvog igrača i strijelca Lige imaju i do 350.000 eura godišnje.
- Jako sam zadovoljan što sam ovdje. Kad sam došao to mi je bio najbolji potez karijere. Potpisao sam ugovor lani na pet godina. Sve je super. No, tajna uspjeha je težak rad. Nema ništa lagano. Trener je sve posložio, znaju se pravila, naše su utakmice zato pune intenziteta, imamo najviše pretrčanih kilometara - zaključio je Arsenić.