Europa dominira i kada je riječ o ženskom nogometu. Dvanaest je europskih reprezentacija na SP-u u Australiji i na Novom Zelandu. No, kada je riječ o naslovima na velikoj sceni Europa je u popriličnoj defenzivi. Na posljednja tri SP-a zlata su dvaput nosile Amerikanke, jednom Japanke, a posljednji europski svjetski prvak bila je u Kini 2007. godine Njemačka. Aktualne olimpijske pobjednice su Kanađanke, što dodatno predstavlja pritisak Europi da se pokuša vratiti na vrh svjetskog nogometa.
Ni na ovom SP-u neće im biti lako, jer Kanada i SAD su jake, Australija, koja je bila treća na OI u Tokiju, sada je domaćin, Japan je kao doma i to će sasvim sigurno biti najteže prepreke Europljankama. Svjetske naslove zadnji puta su osvajale Njemice spomenute 2007. na SP-u u Kini i 2016. na OI u Riju, a aktualni europski prvak je Engleska, koja je u finalu baš pobijedila Njemačku. Znači, vrh se teško mijenja, što će biti slučaj i sada.
Ipak, i prije Njemačke i Engleske, prvi europski favorit za visoki plasman na SP-u bit će Švedska. Šveđanke imaju sjajna kontinuitet posljednjih godina. Na prošlom SP-u bile su treće, onda su na OI u Tokiju bile druge, pa na Euru u Engleskoj prošle godine opet treće. Dakle, tri posljednja velika natjecanja na postolju i naravno da je cilj u tom slučaju sam svjetski vrh.
Peter Gerhardsson je 63-godišnji izbornik koji je 2016. na čelu reprezentacija zamijenio legendarnu Piju Sundhage, sadašnju izbornicu Brazila. Dogodilo se to nakon što Švedska na Euru 2017. nije ušla u borbu za odličja nakon što je godinu ranije u Riju igrala finale. Gerhardsson je uveo svoja pravila, ekipu drži visoko, ali još čeka onaj posljednji korak koji Švedska nije uspjela napraviti na SP ni na OI. Jedino zlato koje je Švedska osvojila bilo je europsko 1984. na prvom Euru, a ima čak 14 medalja na velikoj sceni. I naravno da sada idu po zlato.
U međuvremenu je ekipa malo ostarjela, no Gerhardsson vješto kombinira mlade snage i iz ključnih igračica izvlači maksimum. A ključne su dvije vezne igračice, švedska rekorderka Carolina Seger i Kosovare Asllani, kojima drži tim, napad je ubrzao tandemom Stina Blackstenius iz Arsenala i Fridolina Rolfo iz aktualnog europskog prvaka Barcelone, dok, recimo, iskusna Sofia Jacobson starta s klupe. Obranu drži iskusna Magdalena Eriksson iz Bayerna. Švedska zna kuda ide i što želi i zato će biti najveći europski adut na ovom SP-u.
Odmah do nje je Njemačka, posljednji europski osvajač svjetske scene. Na zadnjih pet velikih natjecanja dva puta na postolju. Njihova legenda Martina Voss-Tecklenburg, koja je kao igračica nosila velike naslove, među ostalim četiri europska zaredom, lani je bila blizu povratku na vrh, ali je izgubila finale od Engleske na Euru. No, to je taj tim koji predvodi rekorderka po broju nastupa i golova Alexandra Popp.
A kao i nogometaši, i nogometašice Engleske sanjaju jedan svjetski naslov. Istina, nogometaši su jednom uspjeli, nogometašice nisu, ali su zato takvu mogućnost najavile lani pobijedivši na svom Euru, u finalu na Wembleyju u spektakularnom produžetku golom Chloe Kelly u 110. minuti, Njemačku. To je bio sjajan posao njihove izbornice Sarine Wiegman, koja je reprezentaciju preuzela 2021. nakon što s njim nisu uspjeli ni legendarna Norvežanka Hege Riise, ni dobro znani Phil Neville. Wiegman je s Nizozemskom bila prva u Europi i druga na svijetu i pokazalo se to odličnim poslom, koji sada dolazi nastaviti na ovom SP-u. Engleska je na zadnjih pet velikih natjecanja bila tri puta na postolju i to sigurno nešto znači.
Tim je uigran, Lucy Bronze nosi obranu i u Barceloni, koja je europski prvak, Georgia Stanway je ključna igračica sredine i u Bayernu, a u napadu je spomenuta Kelly, koja igra u Cityju.
To su tri glavna europska aduta na ovom Svjetskom prvenstvu, ali ne i jedina, jer tu su i četvrta na prošlom Euru Francuska, koju vodi Herve Renard, kojeg smo vidjeli na klupi senzacionalne Saudijske Arabije nedavno u Kataru, pa druga na prošlom SP-u Nizozemska, koja igra bez svoje prve zvijezde Vivianne Miedeme, koja je operirala koljeno, a koju predvodi legendarna vezna igračica Sherida Spitse, pa Španjolska, zemlja velike nogometne tradicije, koja nema nijedne medalje na velikoj sceni u ženskom nogometu.
Tu je i Norveška, koju ponovo predvodi legendarna Hege Riise, koje već deset godina nema na svjetskom postolju, pa Danska, koja želi slijediti Švedsku i Norvešku…