Nogometni put za mnoge igrače zna biti iznimno težak, a karijera Hrvoja Ilića (25) priča baš jednu od takvih. Veznjak koji već godinu i pol dana igra za ukrajinski Krivbas prve je nogometne korake napravio u Osijeku, nekoliko je godina proveo u Dinamovoj školi, podcrtan kao igrač iznimne perspektive. Igrao je Ilić za sve mlade selekcije Hrvatske, uključujući i U19.
Lijeva noga, odlična tehnika, razumijevanje igre i dobra brzina odveli su ga s 18 godina u Pescaru iz koje se brzo vratio u drugu momčad Osijeka, da bi preko Hrvatskog dragovoljca došao u Bijelo Brdo u kojem je u drugoligaškoj konkurenciji nastupio u 75 utakmica u kojima je zabio 14 golova uz 12 asistencija. Put ga je potom odveo do Hapoela iz Tel Aviva u kojem je odigrao polusezonu.
- Nastupio sam u 10 utakmica, zabio dva gola uz asistenciju i sve se činilo odličnim za mene. Međutim, klub su na kraju sezone kupili Amerikanci koji su meni i još nekim strancima kazali kako ne računaju na nas. Tada se javio Krivbas, dao solidnu ponudu koju sam prihvatio, premda sam znao da je u Ukrajini rat - priča nam Ilić.
U Krivbasu je dobro krenuo, odmah se zauzeo mjesto u veznom redu, koje je držao sve do same završnice sezone u kojoj zbog ozljede nije igrao nekoliko zadnjih kola.
- Uslijedila je stanka u kojoj sam se vratio doma i počeo razmišljati o tome da se ipak ne bih vraćao u Ukrajinu. Iskreno, nije lako živjeti tako daleko, pod stalnim uzbunama, bez mogućnosti da me posjeti obitelj ili djevojka, ili da se zaletim doma. Znate, da bih došao do Hrvatske čeka me put od najmanje 20 sati, a može biti i puno više od toga.
Što ste tada napravili?
- Nazvao sam čelnike i rekao da bih ipak promijenio klub, otišao iz Ukrajine. Bili su vrlo korektni, rekli da me apsolutno razumiju, ali i da ja moram shvatiti njih, jer imam još dvije godine ugovor te da očekuju i nekakvu odštetu kako bi me pustili. Kako nisam uspio naći klub, tako sam se početkom rujna vratio u Krivij Rih. Opet su me dobro primili i čim sam se tjelesno pripremio, vratio sam mjesto u momčadi, te u 10 utakmica zabio tri gola uz tri asistencije.
Na stranici Sofascore Hrvoje Ilić je ukupno 11. igrač prvenstva po prosjeku ocjena, što je sjajan učinak za igrača koji igra u malenom klubu koji se bori za ostanak.
- Svi su bili zadovoljni s onim što sam pružao na terenu. Mi igramo u sustavu 4-3-3, u kojem sam u pravilu desna ‘osmica‘, ali sam zadnjih nekoliko utakmica igrao klasičnog zadnjeg veznog i osjećao sam se skroz dobro, premda tu poziciju nisam igrao još iz dana u Dinamu. I inače smo ugodno iznenađenje jesenskog dijela, četvrti smo i imamo isti broj bodova kao i moćni Šahtar.
Je li se u međuvremenu popravila situacija u gradu?
- Uzbune su česte, Rusi svako malo gađaju grad, bilo je i smrtno stradalih. Inače, tamo je rođen predsjednik Ukrajine Zelenski, pa zbog toga Rusi gađaju grad češće nego što bi to inače radili. Nama igračima govore da nismo u opasnosti, ali pritisak stalno postoji. Sve to izdržiš, jer si profesionalac i moraš, ali - najiskrenije - volio bih ići dalje, promijeniti ligu i živjeti negdje gdje je sve normalno, gdje nema uzbuna i prekida utakmica ili treninga, gdje gledatelji bezbrižno sjede na tribinama i navijaju.
U klubu znaju za vaš stav?
- Naravno da znaju, ne želim im lagati. Svjesni su oni svega, ali opet su mi ponovili da očekuju nekakvu odštetu, pa makar minimalnu, ako dođe do toga da pronađem klub.
Tamo je sad zimska stanka?
- Tako je, došao sam doma i nadam se da ću nešto pronaći. Postoji nekoliko klubova koji se zanimaju, ali teško mi je reći hoće li biti nešto od svega toga. Stanka je do 15. siječnja, a onda počinju pripreme. Mi idemo na četiri tjedna u Marbellu.
Tamo vam neće biti loše?
- Lijepo je u Španjolskoj, veselim se pripremama, odlična klima i sjajni tereni. Međutim, pripreme brzo prođu, pa se opet treba vratiti u Ukrajinu i ratnu stvarnost.
Možda rat ipak brzo završi?
- Jedni pričaju da bi se to moglo dogoditi, drugi kažu da neće. Znate kako već idu takve priče...
Hrvoje nam je ispričao jednu ajmo reći anegdotu o svom putu za Ukrajinu.
- Bila je stanka zbog reprezentativnih utakmica i ja sam je iskoristio da dođem doma. Da bih se vratio u Ukrajinu, moram letjeti do Moldavije, a onda taksijem do Ukrajine. Taksi sam dogovorio u osam navečer, ali šofer se pojavio tek u ponoć, a nisam imao izbora nego čekati ga. I čim smo krenuli vidio sam da ‘šaramo‘ po cesti, da vozača svladava san. Nije bilo druge nego da sjednem za volan, a on se smjestio iza i odmah zaspao. Navigacija me vodila do Ukrajine, ali tamo je cesta koma, oko tebe samo šume i divljina, nigdje nikoga. Vozio sam tako punih osam sati da bih mrtav umoran došao u Krivij Rih. Tada sam tek probudio taksistu. Da, i to je sudbina nas koji igramo u Ukrajini.
Moramo pitati je li vam taksist imao srca naplatiti punu cijenu? Ipak ste vi njega vozili, a ne on vas?
- Uredno sam platio sve što smo dogovorili. Taksist mi je rekao da nije njegova krivnja što mu se toliko spavalo...
Poznato je da postoji hrvatska kolonija u Šahtaru. Darijo Srna je sportski direktor, Marino Pušić trener, Mario Stanić njegov pomoćnik, a Bartol Franjić je bio na posudbi. Koliko još naših ima u Ukrajini?
- Mladen Bartulović trenira Zorju, s njim sam dosta u kontaktu, puno mi je pomogao. U Zorji igra Jakov Bašić, a Matej Matić je u Žitomiru.
Dynamo iz Kijeva bježi Šahtaru punih 10 bodova, premda s utakmicom više. Teško će Šahtar do naslova?
- Tu utakmicu manje Šahtar ima baš protiv nas. Igrali smo je već, ali je u 50. minuti bila uzbuna i susret je prekinut. Čeka nas još tih 40 minuta, a Šahtar je vodio 1:0. Šahtar sigurno ima najbolju momčad, a na proljeće će se koncentrirati samo na prvenstvo. Prošle je godine na proljeće dobio svih 15 utakmica i nadoknadio zaostatak. Vidjet ćemo kako će biti ove sezone, moglo bi biti jako neizvjesno.
Ne sumnjamo da će Hrvoje Ilić biti jedan od glavnih oslonaca Krivbasa dok je god dio svlačionice, ali nadamo se da će ispuniti želju i pronaći novi klub. Zaslužio je...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....