Još do jučer priča je zvučala kao marketinška "stunt" operacija osmišljena u nekom PR studiju pod pokroviteljstvom HNS-a. Dakle, kako da zainteresiramo navijače za dosadnu kvalifikacijsku kampanju nacionalne momčadi u kojoj igramo unaprijed dobivene utakmice s velesilama poput Gibraltara i Farskih otoka? Možda tako što ćemo objaviti narodu da počinje sezone lova na Davora Šukera? Ivan Perišić i Andrej Kramarić su vrući.
Pazite pritom: deložirati Šukera s golgeterskog prijestolja nije samo izazov njegovim napadačkim nasljednicima nego je za većinu nas ostalih neka vrsta svetogrđa jer predobro pamtimo prve dane hrvatske reprezentacije dok je Osječanin kao buldožer kosio sve pred sobom. Kako god da se nisko spustio u postigračkim danima, a spustio se na samo dno ekosustava pristavši biti Mamićev potrčko na čelu Saveza, Šuker će u povijest otploviti kao najutjecajniji ambasador kojeg smo imali devedesetih, a onda i najveći strijelac kojem je praktično nemoguće zamisliti nasljednika. Ili se ipak varamo?
Lovci na Šukerove visine
Start kvalifikacijskog ciklusa za Svjetsko prvenstvo 2026. podsjetio nas je da nogomet može biti divan na više načina. Dok smo uživali u nikad raskošnijim golijadama "vatrenih", u podtekstu se zakotrljala priča o lovcima na Šukerove visine. Perišić i Kramarić muvaju mu se iza leđa. Veličanstveni centarfor se zaustavio na 45 golova u 66 utakmica za reprezentaciju, uz napomenu da je posljednjim partijama zapravo rušio vlastitu statistiku od jednog pogotka po utakmici. Dok je bio u snazi, Šuker je zabijao nezamislive golove Schmeichelu, Köpkeu, irskoj reprezentaciji, te da je u tom obliku mogao trajati u svojim najboljim godinama, između 23. i 33. rođendana, karijeru bi bez problema zaključio sa 70 ili 80 golova na računu. Budući da mu okolnosti nisu bile naklonjene, u sljedećem naletu golgeterskog nadahnuća Ivan Perišić ili Andrej Kramarić zaista bi ga mogli razvlastiti.
Ako se ikad brinuo nad svojim golgeterskim rekordom, Davor Šuker je odahnuo onog dana kada je Martin Taylor u veljači 2008. godine preuredio zglob Eduarda da Silve do mjere da se naš naturalizirani Brazilac više nikad nije vratio nogometu kao top napadač, nego kao samo dobra zamjena. Dok je istrčavao iz startnog bloka u razdoblju od veljače 2006. do listopada 2007. godine, dakle za samo osamnaest mjeseci, Dudu je utrpao čak 13 golova za Hrvatsku i tim ritmom bi odmaglio daleko iznad granice od 50 pogodaka. Ozljeda ga je, međutim, bacila svjetlosnu milju unazad i premda je do kraja putovanja s "vatrenima" (2013. godine) zabio ukupno 29 golova, Eduardo je usporen sitnim ozljedama ostao samo točkica u Šukerovu retrovizoru.
U trenutku dok je ubacivao ručnik u ring Eduardo da Silva imao je samo 30 godina i to je novi zabavan detalj u našem golgeterskom kolažu. U Eduardovo doba napadači su i inače dramatično usporavali čim bi zamakli sjeverno od tridesetog rođendana, ali ova generacija Z petnaestak godina kasnije maršira i ne namjerava stati. Spletom okolnosti ispada da su vezni igrači i napadači otporniji na koroziju nego obrambeni igrači ili bekovi. Momčad Hrvatske, barem ova koju je Zlatko Dalić komponirao za osječki dvoboj s Česima, lako je skalpelom prepoloviti na dva dijela: obrana debelo mlađa od 30 i napad zakrčen veteranima u njihovim poznim tridesetima.
Ipak je samo jedan Šuker
Kada je posljednji put gostovala na Opus Areni, nacionalna momčad je relativno lako odradila Poljsku, a potpisnik ovih redaka objavio je kuloarsku glasinu prema kojoj bi Ivan Perišić povratničku polusezonu mogao odraditi u Lokomotivi. Iz Hajduka su ga tjerali, a na horizontu tada nije bilo dovoljno atraktivne ponude. Devet mjeseci poslije Perišić je nizozemski šampion s PSV Eindhovenom i sportaš čije su pokretačko gorivo - nemogući izazovi.
Sumanuto iz današnje perspektive zvuči da je Ivan Perišić svoj prvi gol za hrvatsku reprezentaciju postigao tek u 11. nastupu, dok je na drugi morao čekati gotovo dvije godine. Onda je nakon osamnaest utakmica stanke utrpao dva komada Maliju u zagrijavanju za SP 2014., gdje je napokon počeo i golgeterski cvjetati. Perišića je prema ovim visinama barem indirektno lansirao Igor Štimac poručivši mu da ga više neće zvati ako misli grijati klupu u Borussiji Dortmund pod vlašću Jürgena Kloppa. Na sljedećoj karijernoj postaji u Wolfsburgu on je, kao i Kevin De Bruyne, odletio u stratosferu. Danas, s 36 na leđima, izgleda toliko moćno da mu ljubavne poruke šalje Barcin trener Hansi Flick.
Birate li, međutim, među ponudama "tko će srušiti Šukerov rekord?", Andrej Kramarić trenutačno djeluje kao najrazboritija oklada. Kramariću je za 34 gola trebalo samo 106 nastupa - Perišić je već na 144 kapice - a na ruku mu ide njegova nježna dob od samo 34 i ta kameleonska sposobnost da se bez problema iz devetke pretvori u lažnu devetku ili krilnog napadača, već po potrebi.
Nema dvojbe da će i Perišić i Kramarić u preostalih šest utakmica do SP-a zaostatak za Šukerom svesti na razinu statističke pogreške, ali teško da ga mogu prestići. O statističkom preskoku mogu razmišljati tek u sljedećem natjecateljskom ciklusu nakon SP-a. O nekom simboličkom preskoku ne moraju niti razmišljati. Jedan je Davor Šuker.
Komentari (1)