Lipanj ‘16. Idemo, zaprešićki Inter, na prvu pripremnu, u Bedekovčinu. Vodi Toplak, koji je prethodnog mjeseca osvojio peto mjesto u HNL-u, a Nestorovski okončao sezonu kao prvi topnik prvoligaške kolone. No, Ilija je već u Italiji, treba naći novog golgetera...
U Bedekovčini pobjeda 4:0, ništa posebno, ali strijelac je samo jedan. Ivan Mamut, tek pristigao iz Dalmacije, lijeva noga iz snova, četiri komada na premijeri. Još je Toplak u Bedekovčini skužio Antonija Boseca, te ga po hitnom postupku iz Tondacha prebacio u Zaprešić. Iste godine u studenome smo u Ljudskom vrtu, prijateljska s Mariborom. Studen, kiša, vjetar... Dugo je 0:0, bliži se kraj. Ali tada je Hanžek probio desnu stranu i oštro ubacio u kazneni. Taman do Mamuta, koji skače i glavom silovito zabija loptu u mrežu. U stilu Iana Rusha, tko ga zna - zna, tko ne zna neka potraži... Pobjeda je tu minimalnih i slatkih 1:0, protiv kluba iz Lige prvaka.
Zaprešić zaslužuje prvoligaša
Ovo je uvod u priču o Ivanu Mamutu, momku iz Blizne Donje kod Trogira. Tamo se i počeo baviti nogometom, pa kao klinac preko RNK Splita došao u Hajdukovu mladež. Slijedile su posudbe Hrvacama i stobrečkom Primorcu, pa dolazak u Zaprešić, tada još debelo prvoligaški.
- Tih četiri-pet godina u Zaprešiću uvijek će mi biti u dobrom sjećanju - kaže Ivan Mamut.
- Iz sezone u sezonu smo osiguravali elitni HR-status, sve do proljeća 2020., kada smo ispali. Započeo sam kod trenera Ivkovića i 2. HNL, ali pojavila se opcija odlaska u Rumunjsku, pa sam zadnjeg dana prijelaznog roka prešao u Universitateu iz Craiove.
Iza njega je u Zaprešiću ostalo 67 prvoligaških (11 pogodaka) i sedam drugoligaških (četiri gola) utakmica. Ostao je dojam da ga Toplak neopravdano nije baš šmekao i nije imao izdašnu minutažu, pa je morao čak i na posudbu u Sesvete.
- Ma nije to sad bitno. Žao mi je što se klub 2022. ugasio, jer Zaprešić zaslužuje prvoligaša! - uzvraća Mamut.
U Rumunjskoj je počela njegova internacionalna afirmacija...
- Nije mi bilo lako otići, ali tražio sam svoj put. S Universitateom sam 2021. osvojio nacionalni Kup, kasnije u razmjeni igrača prešao u FCSB (nekad Steaua, europski prvak ‘86, op.a.). Tamo me snašla ozljeda, pa nisam previše igrao, ali iskušao sam život u velegradu.
Početkom 2023. se zaputio u, ni manje ni više, Maleziju. Grad Kuala Terengganu, klub Terengganu.
- Nisam u prvi mah bio oduševljen selidbom u Aziju, ali danas nemam za čim zažaliti. Te sezone u Maleziji se još igralo prvenstvo od početka do kraja kalendarske godine. Završili smo ga na trećem mjestu, igrali finale Kupa, te Azijski kup, pandan Europskoj ligi. Trener je bio naš Tomislav Steinbrueckner, asistirao mu je Ivica Vranješ, igrali smo super. Ja sam u 34 službena nastupa zabio 23 pogotka. Moram spomenuti i kako sam tamo upoznao Bojana Hodaka, koji je u Maleziji napravio velike stvari kao igrač i trener. Top-čovjek, sada je u Indoneziji.
Od 2024. u Maleziji se liga igra u ritmu jesen-proljeće, a Terengganu je osvojio peto mjesto. No, on nije igrao zbog ozljede.
- Prošlog kolovoza operirao sam Ahilovu tetivu i još sam u procesu rehabilitacije. Operiran sam u Finskoj i mogu reći da sam sada na 90 posto. Zapravo, moram još samo kondiciju dovesti do optimuma. Ugovor s Terengganom mi je istekao i neću ga produljiti. Ima više opcija za nastavak karijere. U najboljim sam godinama (28) i vidjet ću hoću li nastaviti u Aziji ili se vratiti u Europu, možda Hrvatsku.
Na utakmicama nema incidenata
Atmosfera na stadionima?
- Na nekim utakmicama imali smo i 50 tisuća gledatelja. Navijači su mirni, nema incidenata. Najimpresivnije je bilo finale Kupa u Kuala Lumpuru. Suparnik je, pred 85 tisuća ljudi, bio moćni Johor Darul Ta’zim, koji je već 12 godina prvak. Izgubili smo 1:3, a ja sam izborio i zabio penal za naš jedini pogodak.
Komentari (0)