Uh, navukao sam neku prehladu, kao i ‘pola momčadi‘, jer temperatura skače. Prošli je tjedan išlo do 25 stupnjeva Celzijevih pa naglo palo na ništicu i opet je pao snijeg.
Tako je, meteorološki, javljanje za SN iz Moskve započeo Kristijan Bistrović (27). Nekadašnji igrač Slavena Belupa i hrvatski U21 reprezentativac dugo je u Rusiji, a prije deset je dana zabio gol u pobjedi CSKA nad gradskim rivalom Spartakom 2:1.
- Navikao sam se na temperature, dugo sam već ovdje, proživio sam i dosta utakmica u raznim vremenskim uvjetima... Najhladnije? Uh, jedanput smo igrali oko 15. prosinca i bilo je -15 stupnjeva Celzijevih, a i ne znam kakav je bio osjet jer puhao je vjetar. Ma, navukao sam na sebe sve što se smije, čak i onu traku za uši, haha!
Dronove vojska presretne 200 km od Moskve
Ipak, više nego vremenski uvjeti, ovih su se dana do Hrvatske probile vijesti o ukrajinskim napadima dronovima na Moskvu. Pa, kako je živjeti u ruskoj prijestolnici tijekom rata u Ukrajini, koji, nažalost, ne jenjava?
- Ja sam za taj napad doznao od moje obitelji i prijatelja iz Hrvatske! Jer, zapravo, napad na Moskvu znači da je ruska vojska presrela i oborila te dronove 150 do 200 km od Moskve. Ovdje se uopće ne osjeća rat, nikakvih naznaka nema, život teče sasvim normalno. Nema nikakve psihoze, pogotovo to ne osjećamo mi Balkanci, ja i suigrači s naših prostora Miralem Pjanić i Milan Gajić. Jedino kad na koji sat znaju zatvoriti aerodrome zbog sukoba...
CSKA je treći, devet bodova iz Krasnodara i pet iza Zenita, dok su se iza poredali moskovski rivali Spartak, Dinamo i Lokomotiv. Ali bitka za naslov prvaka je, što se Bistrovićeva kluba tiče, gotova, a to znači i rezultatske ambicije. Jer ruski klubovi ne idu u eurokupove. Iako su FIFA i UEFA naznačile ponovno otvaranje vrata. Priča li se u Rusiji o tome?
- Dolaskom Donalda Trumpa na vlast u SAD-u, počelo se više govoriti o kraju rata i povratku klubova u Europu. Bez detalja kako i koliko, ali vjerujemo da će se to dogoditi u sezoni 2026./27. Dobre su šanse. Često kontaktiramo i s košarkaškom sekcijom kluba, odlazimo na njihove utakmice, i oni su nam također pričali da su dogovorili povratak u Euroligu. Svi se nadamo skoroj normalizaciji. Mi smo previše bodova prosuli jesenas, onda smo promijenili formaciju s trojice na četvoricu u obrani i trener stalno rotira sve igrače i cijelo proljeće nemamo ni jedan poraz, osim u Kupu, gdje nas čeka još uzvrat.
Koliko su se rat i sankcije odrazili na proračune i ambicije klubova, kao i posjećenost utakmica i dolazak igrača?
- Financijski, ni jednom klubu to nije utjecalo na proračun. Bogati su, imaju sponzore... Osjeti se, međutim, u dolasku igrača jer u zadnje dvije-tri godine dolaze ruski igrači i nešto južnoameričkih, koji možda i ne znaju da klubovi ne smiju u Europu, haha. Problem je i povezanost jer do Rusije se leti samo preko Istanbula i Beograda. I osjeti se pad tog natjecateljskog naboja kad ti je svejedno završio drugi ili šesti, nema nikakve nagrade. Baš sam i s trenerom nedavno razgovarao o tome, nedostaje nam Europa, Europska liga je visok rang natjecanja, a Rusija je imala i dva kluba u Ligi prvaka.
Koliko ste popularni u Moskvi?
- CSKA i Spartak su najveći rivali, ali ne u mjeri da se ne osjećaš sigurno na ulici. Štoviše, čak i navijači Spartaka znaju prići i zatražiti fotografiju.
Ali, atmosfera na stadionima nije vruća.
- Prije dvije-tri sezone uveli su fan ID, aplikaciju preko koje se i kupuju ulaznice i onda mogu kontrolirati navijače. Što se najvatrenijim ultrasima nije dopalo pa bojkotiraju utakmice, ne žele pod kontrolu, te ih iza gola nema uopće i odmah je atmosfera drugačija. Za Kup utakmice ne koriste fan ID i odmah je stadion bio pun. Inače se ne sjećam nekih nereda ovdje, čak ni kad su derbiji. Nema bi baklji. Žao mi je što nije pun stadion. Spartaku su se vratili navijači pa smo igrali pred punim stadionom i odmah je ljepše. Ma čak i kad su svi protiv nas, uživam. Do tog bojkota dolazilo nam je na domaće utakmice više od 15.000 ljudi, sad desetak tisuća. Najveći broj gledatelja pred kojim sam igrao bio je u Ligi prvaka na Lužnjikiju ili na Santiago Bernabeuu. I ne znam je li bolje da navijaju za mene ili protiv mene, svejedno mi je, bitno da je pun stadion, ta atmosfera, adrenalin... Ništa mi ne smeta.
Bistrović: Brzo sam naučio ruski jezik
Kristijan je savladao ruski jezik i pismo.
- Već nakon šest mjeseci govorio sam ruski, a ćirilicu sam naučio prije dolaska, čim sam saznao da idem u Rusiju.
U Moskvi živi s djevojkom.
- Često mi dođu i obitelj i prijatelji. Nisam vidio puno ostalih dijelova Rusije, a i Moskva je velika i nisam još vidio sve znamenitosti. No, sad sam već u ulozi vodiča! Tko god mi dođe u posjet, vodim ga okolo, Crvenog trga mi je već dosta, haha!
Bistrović je u CSKA došao prije početka rata u Ukrajini, u siječnju 2018. godine, za odštetu od 500.000 eura. Ali kakve su svejedno bile reakcije najbližih na transfer?
- Uh, bio je to veliki šok za sve jer tek sam krenuo igrati u prvoj momčadi Slavena Belupa, postao standardni član i nakon 12 utakmica pozvao me takav klub. Bilo je to za ne povjerovati! Na početku nisam ni bio svjestan gdje sam došao i koliko stuba preskačem. Tako mlad, tek sam krenuo u karijeru i na kraj pameti nije mi bio transfer, planirao sam još minimalno godinu dana igrati u Slavenu.
Pa dobro, je li onda vaša želja bila odlazak u CSKA ili je to klub htio, kako bi zaradio?
- Bila je to obostrana želja. Iako sam se plašio da mlad neću igrati ili da će me poslati na posudbu nekamo u Sibir, mislio sam ostati pola sezone na posudbi u Slavenu, ali kad je glavni skaut CSKA došao u Koprivnicu i objasnio mi da me žele i trebaju odmah, uvjerio me. I jako sam zadovoljan, pokazalo se odlično. Došao sam u siječnju, odradio pripreme i već u ožujku sam počeo igrati, u travnju i u prvih 11... Bilo je to iznad mojih očekivanja.
Ali, bilo je i posudbi. Išao je u turske Kasimpasu i Karagümrük, pa Lecce, nizozemsku Fortunu iz Sittarda i rusku Baltiku.
- Najviše mi se dopala Fortuna, odnosno način igre u nizozemskoj ligi, koja je orjentirana napadački, s dosta posjeda. Ondje je najgore biti branič jer u valjda svakoj utakmici primit ćeš gol, haha! Imao sam i dobro društvo, povezali smo se. Ali svaka je liga donijela neko iskustvo i drugačiji stil igre i treniranja, svaka mi je pomogla da sazrijem.
Ali osjećate li da ste zbog igranja u Rusiji ostali daleko od reprezentacije? Nakon 18 nastupa i četiri gola za U21 vrstu.
- Uh, baš mi fali U21 reprezentacija, često se sjetim tih dana, bili smo super generacija (Gvardiol, Ivanušec, Moro, Kulenović, Sosa, Majer..., nap. a.), kvalitetni igrači, dobra atmosfera... Da, vjerojatno imaš veće šanse, veći izlog kad igraš u Europi nego u Rusiji, koja se ne cijeni toliko, što je nezasluženo. I Nikola Vlašić govorio je kako se kod nas zapostavlja ruska liga.
S Vlašićem se čujem, Majer mi je čestitao
Od svih igrača u karijeri najviše je puta teren dijelio s legendarnim Akinfejevim.
- Baš je legenda, pojava, kamo god dođemo traže njega i oborio je, ili će ubrzo oboriti, sve rekorde. Nije uopće zatvoren, zafrkava se u svlačionici ili teretani, zabavan je.
Jeste li u kontaktu s bivšim suigračima iz mlade reprezentacije?
- S Vlašićem se čujem jedanput mjesečno, a kako vrijeme odmiče, tako sve manje s ostalima, iako sam, recimo s Ivanušecom i Majerom bio blizak. Evo, Majer mi se javio sad nakon što sam zabio gol Spartaku, čestitao mi je.
U Baltiku je dijelio svlačionicu s bivšim Dinamovim napadačem Angelom Henriquezom.
- Odličan momak, baš smo bili bliski, žena mu je Hrvatica pa se družila s mojom djevojkom, govori hrvatski, razumije sve, na čemu mu svaka čast, Čileanac je, a naš jezik nije baš lagan. Nakon što je otišao, čuli smo se jedanput kad me jedan klub pitao za njega pa sam im ga preporučio.
Je li vas zvao koji hrvatski klub u nekoj fazi karijere?
- Ha, bilo je priča, ali ne mogu reći i konkretnih ponuda. Niti sam ja imao želju vraćati se u HNL. Jedino sam razmišljao o tome prije godinu i pol dana dok sam se oporavljao od operacije do 15. kolovoza i nisam bio siguran kamo ću.
A kamo ćete ovoga ljeta?
- E, to još ne znam. Ugovor mi ističe, počeli smo razgovarati s CSKA o novom, ne isključujem ostanak, lijepo je ovdje, ali volio bih i nekamo u zapadnu Europu.
HNL, u kojem se vodi nikad neizvjesnija završnica, dakle, nije opcija?
- Još ne. Pratim našu ligu, dosta sam utakmica gledao, drago mi je da je napeto, volio bih da Slaven bude četvrti i izbori Europu nakon dugo godina. Napravili su odličan posao i nagrada je i finale Kupa. Bilo bi ljepše da se igra jedna utakmica, lakše...
Dolazite li na proslavu ako osvoje?
- Ako mi uđemo u finale Ruskoga kupa, neću moći, u protivnom bih mogao.
Iako u klubu, kaže, više ne poznaje gotovo nikoga.
- Marija Kovčevića ne poznajem, vidi se po momčadi da je napravio velik posao. Na početku sezone svi su Slaven gledali kao kandidata za ispadanje, ali bio je to samo loš početak, iako ni tada nisu zaslužili biti toliko nisko. I dolaskom Kovačevića promijenilo se sve na bolje i lijepo ih je gledati, uz Istru igraju najbolje, a to je obris trenera. U kontaktu više nisam ni sa kime jer svi moji nekadašnji suigrači su otišli, uprava se promijenila dosta, čak i klupski administratori. Da dođem u klub, ne bi me ni prepoznali, haha! Posljednji sam put bio u klubu kad sam se oporavljao od operacije u Hrvatskoj, tad sam otišao i na utakmicu Superkupa Dinamo - Hajduk. I tijekom jedne reprezentativne pauze došao sam na utakmicu Varaždin - Slaven.
Kako vaš Slaven može osvojiti povijesni trofej preko Rijeke?
- Nadam se da može, pokazao je da se može nositi i s Dinamom i s Rijekom i s Hajdukom, nije to velika razlika. Imao bi veće šanse da se igra jedna utakmica, ali i ovako će biti neizvjesno.
Standings provided by Sofascore
Komentari (2)