Hrvati Zoran Arsenić i Fran Tudor prvaci su Poljske, njihov Rakow iznimna je priča, a oni su se potvrdili kao jedni od nositelja ekipe. Titula je njihova tri kola prije kraja, u nedjelju dočekuju Lech i nastavit će sa slavljem.
Arsenić je u 31 kolu igrao 29 utakmica, započeo je 28. Po SofaScoreu triput je bio u najboljoj momčadi, kao stoper ima jednu asistenciju. Tudor je desni bočni, nekad i stoper, skupio je 28 nastupa, od toga 25 u startnih 11, autor je dva pogotka i sedam asistencija, a čak u šest navrata našao se u momčadi kola Ekstraklase.
- Kakvi su osjećaji? Kao da još nismo svjesni što smo napravili. Jedno je biti prvak s Dinamom ili Legijom koji su dominantni u svojoj državi, ali osvojiti titulu s Rakowom, kojem je to prvi put, a još u sezoni 2016/17. igrao je treću ligu, poseban je doživljaj. Za to je potrebno puno više truda - kazao nam je Osječanin Arsenić kojeg smo kao jednog od dvojice kapetana ekipe pitali za dojmove.
U čemu je tajna uspjeha kluba iz grada od 215 tisuća stanovnika Czestochowa koji nema blistavu nogometnu tradiciju?
- Privatni vlasnik pametno ulaže novac, a prije sedam godina doveo je za trenera Mareka Papszuna, najboljeg stručnjaka ne samo u Poljskoj nego i mnogo šire. Oni su glavni i odgovorni za sve rezultate i trofeje.
Gazda Michal Swierczewski stekao je bogatstvo prodajom kompjutere i mobitela, 2011. je postao sponzor, a u siječnju 2015. i vlasnik Rakowa. No, najveći apsurd je da u državi koja je izgradila desetke sjajnih stadiona oni nemaju novi stadion, igraju na omanjem zadnju sa 5,5 tisuća mjesta. Gradska vlast i Swierczewski nisu naši zajednički jezik, gradski oci niti žele sami napraviti stadion niti njemu dati zemljište da ga podigne.
- Ne viđamo ga često, ali na svakoj je našoj domaćoj utakmici. Nije on vlasnik koji samo daje novac, uključen je u sve bitne odluke koje se donose u klubu - ističe Arsenić.
Najbolji igrači mogu zaraditi do 350.00 - 400.000 eura godišnje, no Papszun je izgradio momčad koja melje. Prva je violina napadač Španjolac Ivi Lopez. Lani su osvojili Kup, ali posustali su u finišu prvenstva kad ih je nadmašio Lech Poznanj, sada su bili suvereni u Ligi, iako su na jedanaesterce ostali bez Kupa u finalu s Legijom.
- Trebao nam je bod u posljednje četiri kola da budemo prvaci, igrali smo kod Korone Kielce i to kriminalno prvi dio, gubili 1:0, ali u drugom smo poluvremenu dominirali, imali nevjerojatne šanse, u posljednjim sekundama Fran Tudor je promašio čistu priliku. Jednostavno lopta nije htjela u gol. Bili smo u depresiji jer već smo se pripremili za slavlje. Iako smo znali da ćemo biti prvaci, ali drugačije je kad to postane službeno. Na putu natrag nisam znao gledati u autobusu rezultat utakmice Pogona i Legije ili ne, najradije bih prespavao, bilo je stresno, ali kad je Pogon zabio za 2:1 na kraju znali smo da je gotovo jer Legija je morala dobiti. Tada je počelo slavlje.
Izašlo je više snimki iz autobusa, krenula je pjesma Rakow on fire, na melodiju Freed from desire...
- To je naša pobjednička pjesma kad god smo nešto osvojili.
Veselje je nastavljeno u restoranu, kraj klupskog kampa dočekale su ih tisuće ljudi, paljene su baklje, tu noć nije se spavalo, dali su si oduška, iako je Czestochowa inače vrlo miran grad u kojem se živi u znaku obližnjeg najpoznatijeg marijanskog svetišta u Poljskoj Gospe Čenstohovske na brežuljku Jasna Gora te je tijekom proljeća, ljeta i rane jeseni pun hodočasnika.
- Ljudi sve više žive s nama, dolaze na stadion, prepoznaju nas na ulicama...
Postali ste prave zvijezde.
- Može se tako reći. Grad je počeo živjeti za nogomet, šteta što nemamo veći stadion. To je jedini problem. Vlasnik bi ga sam izgradio samo da mu prepuste zemlju. Grad je za poljske razmjere mali, miran, primjerice noćnih klubova uopće nema, puno je starijih ljudi.
Nema poroka...
- To je ključ uspjeha – kaže Arsenić uz smijeh.
Gdje ćete biti domaćini u Ligi prvaka?
- U prvom pretkolu mislim da ćemo moći doma, a potom u Sosnowiecu. Tamo imaju drugoligaša koji je nedavno otvorio strašno lijep stadion sa oko 12 tisuća mjesta. Oko nas na pola sata do sat vremena voženje postoji pet vrhunskih stadiona kakav u Hrvatskoj nema niti jedan osim Pampasa.
Marek Papszun je preuzeo Rakow 2016. godine, u prvoj sezoni doveo ga iz treće u drugu ligu, nakon dvije godine dodatnog rada 2019. u prvu ligu da bi već 2021. bili doprvaci. Što su ponovili i 2022. godine. Međutim, objavio je do odlazi...
- Prije finala Kupa kazao je da ide, nema novi klub, nema ništa, ne zna se do kraja koji je razlog. Čovjek se možda zasitio. U tako malom mjestu osvojio je dva Kupa, dva Superkupa i prvenstvo Poljske. Za snimiti film. Nas kao ekipu krasi visoki presing koji igramo 90 minuta. Želimo što prije uzeti loptu i zabiti gol. Treninzi su teški, naporni, pripreme su ubitačne. Puno se radi na individualnim analizama, svaki prekid se razrađuje do najsitnijih detalja, kaže da je sve bitno makar i jedan posto. Jako smo teško primili njegov odlazak. Nekoliko dana bili smo u šoku, ali odahnuli smo i smirili se kad je potvrđeno da će ga naslijediti dosadašnji pomoćnik Dawid Szwarga. Znamo ga i on nas, zajedno smo provodili sustav igre pa smo sigurni da ćemo nastaviti u istom smjeru.
Dugo poljskog kluba nije bilo u Ligi prvaka.
- Nadam se da ćemo to promijeniti. Kad ne bi bilo tako ne bih igrao nogomet. Iako, bit će teško - rekao je Arsenić te se na kraju osvrnuo na svoju karijeru:
- Nemam druge planove, lijepo mi je ovdje. Prezadovoljan sam. Uvijek mi je bila želja osvojiti neki trofej, ali tinjalo je nezadovoljstvo, nedostajalo je nešto, pitao sam se kakav je osjećaj biti prvak neke države. Ostvario sam ono o čemu sam maštao.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....