Nije baš prošlo toliko puno vremena, dobro se sjećamo kakva je “njuška” bio Rafael van der Vaart. Danas mu je 40, u mirovini je nepunih pet godina, iako bismo lako mogli pomisliti da ga u nogometu nema i duže, budući da mu je karijera posve neočekivano krenula silaznom putanjom nedugo nakon što je u Tottenhamu dosegao vrhunac. Unatoč tomu, posljedično i tezama da je tako daroviti veznjak mogao ostaviti još dublji trag i osvojiti više od šest trofeja, Van der Vaart je ostao zapamćen kao čista klasa, velikan nizozemskog nogometa, čovjek kojeg se publika i danas prisjeća s istim emocijama s kakvim ga je pratila - s osmijehom.
Van der Vaart je upisao 109 nastupa za reprezentaciju Nizozemske, odigrao tri europska (2004., 2008., 2012.) i dva svjetska prvenstva (2006., 2010.), u potonjem (JAR) stigao do samog finala, gdje su nakon produžetaka trijumfirali Španjolci. Dodajmo tome klupsku karijeru i broj nastupa - Ajax (156), HSV (199), Real Madrid (77), Tottenham (73), Real Betis (9), Midtjylland (20) i Esbjerg (4) - i dobit ćemo impresivan životopis ofenzivno orijentiranog veznjaka.
Posjedovao je famozni X faktor, intrigirao samom pojavom, šarmirao publiku atraktivnim i onim naoko jednostavnim potezima, pritom ostvarivao vrhunske rezultate i privlačio pozornost karakternim vrlinama i manama, tako i izgradio ime koje ne može pasti u zaborav.
Rafael van der Vaart je majstor svog zanata, brz na okidaču i, sva sreća, na jeziku. Možda mu je ta osobina ponekad donijela pokoji problem više, ali ne i u ovom slučaju, jer u ponuđenih desetak minuta slobodnog vremena stigli smo ugrubo najaviti ogled Nizozemske i Hrvatske, osvrnuti se na izborničke odluke, prisjetiti se njegove londonske suradnje s Lukom Modrićem, pa i “protrčati” Maksimirom i Poljudom.
Prije svega, naravno, Rotterdam i polufinale Lige nacija nadolazeće srijede.
- Imate fantastičnu momčad i odličnog izbornika. Osobno ne poznajem Zlatka Dalića, ali po svemu što izvana mogu zaključiti - sviđa mi se. Jedan je od “običnih” ljudi, smiren i tih, ne ponaša se kao šef i ostavlja dojam osobe koja pažljivo sluša i razumije igrače, to nogometašima mnogo znači. Hrvatska reprezentacija kvalitetna je u svim linijama, isto vrijedi i za nas, tako da jedva čekam utakmicu, bit će jako interesantno - priča Van der Vaart putem telefonskog razgovora za SN iz udobnosti vlastitog doma.
Koeman je odličan izbornik
Možda mnogi sumnjaju u kvalitetu Oranja i nerijetko će se uputiti u povijest i istaknuti činjenicu da je Nizozemska u njegovo vrijeme (i ranije) brojala zvučnija imena, posebice u veznoj i ofenzivnoj liniji, uz to postizala i znatno bolje rezultate. Ni novi-stari izbornik Ronald Koeman nije se proslavio u “drugom debiju” (0:4 s Francuskom u kvalifikacijama za Euro 2024.), ali naš sugovornik ne sumnja u aktualni sastav.
- Koeman je bio odličan trener, takav je i izbornik. U dvije godine prvobitnog mandata (2018. - 2020., op.a.) uzdigao je momčad na višu razinu, a sjećamo se da ju je upoznao u jednom lošem momentu. Doveo nas je na nivo kojem pripadamo, jako ga volim i cijenim. Mislim da je odabrao optimalnu ekipu, kvalitetnu i talentiranu. Ako su naši igrači ostali u dobroj formi, možemo mnogo toga učiniti u Ligi nacija. Uvijek isto, govori se da to natjecanje kao nije od neke važnosti, ali ne slažem se. Igramo u svojoj zemlji, stadion će biti krcat, a pamtimo prvo izdanje i poraz u finalu od Portugala - kaže veznjak, koji je pod Koemanovim komandama četiri godine igrao u Ajaxu, pa podvlači:
- Mrzim te generacijske usporedbe, nogomet se mijenja. Da, imao sam odlične suigrače, igrali smo polufinala i finala. Znam koliko je to zahtjevno, čak i kada si dio tako dobre momčadi. Nizozemci su sada sretni s ovim što imaju, radi se o dobrim dečkima s ispravnim radnim navikama. Dojam je da stvarno imamo momčad, a ne dva ili tri individualca. Imamo cijeli team i želim ih vidjeti na djelu s jednim sjajnim protivnikom.
Modrić je puno značio
Primjećuje da zajedništvo, a ne individualna igračka nota, krasi obje reprezentacije. O Vatrenima ima izuzetno visoko mišljenje i pritom, nije mu to strano, izravno i opisno iznosi stajališta.
- Vaši igrači izgledaju kao najbolji prijatelji koji idu u rat. Ispričajte me na rječniku, ali kada Hrvati odjenu nacionalni dres, imam dojam da svaki put pomisle: “Je..te, pa ovo sanjam čitav život”. Na terenu se to primjećuje. Koliko je, primjerice, Luka Modrić motiviran... Hrvatima je ponos igrati pod svojom zastavom. Meni se posebno svidio Dejan Lovren, dok je još bio reprezentativac. Volio sam ga u kombinaciji s Domagojem Vidom. To su prave ubojice, igrači kakve svaka momčad treba. Gledaš ih na travnjaku i misliš si: “Pa ovi su došli ubiti nekoga!”. Jasno, Joško Gvardiol sada isto ostavlja odličan dojam, a izdvojio bih Ivana Perišića. Možda nije najbolji igrač na svijetu, ali svjestan je što može, a što ne. Jako dobro to koristi.
Kapetana Vatrenih ipak najbolje poznaje. Van der Vaart je u ljeto 2010. stigao iz Reala Madrida u Tottenham, Modrić je tada već dvije godine bio član Spursa, a toliko su i proveli zajedno prije nego što se Nizozemac 2012. vratio u HSV, a naš veznjak četiri dana ranije potpisao za Kraljeve. Van der Vaart je u Londonu bio veća zvijezda od Modrića, nigdje ga nisu obožavali kao u Premier ligi, često ga je javno hvalio, naglašavao njegovu važnost čak i kada je u Realu dočekan s mnogo skepse. Dobro se sjeća da su se susreli i ranije, u prosincu 2007., dok je igrao za HSV.
- Da da, grupna faza UEFA kupa, utakmica na Maksimiru. Dobili smo 2:0, Dinamo se pokazao dobrom ekipom. Tada sam prvi put igrao protiv Modrića, sjećam se da su uoči susreta kolale razne priče. “Luka ovo, Luka ono”. I stvarno, odmah se moglo vidjeti koliko je dobar. U Tottenhamu je bio izrazito profesionalan. Meni je kao “desetki” puno značilo imati takvog igrača iza sebe, koji će pokupiti lopte, kretati se između linija i omogućiti mi da igram kako želim. Eto, vidimo kakvu je karijeru čovjek napravio. Kažem, nije tu bilo nikakve dvojbe, već u Zagrebu sam primijetio da će to biti veliki igrač - prisjeća se bez da je spomenuo svoju asistenciju iz slobodnog udarca Nigelu de Jongu za vodeći pogodak HSV-a.
Britak jezik
U veljači iduće godine stigao je i na Poljud. Bila je to prijateljska utakmica Nizozemske i Hrvatske. Toga se, ipak, ne sjeća tako dobro.
- Uh, bilo je 3:0 za nas, zar ne? - točno odgovara prije nego što će “ubosti” i prasnuti u smijeh:
- Pa, sjećam se samo da je to bila dosta lagana utakmica, ha-ha.
U veselom smo tonu i završili razgovor. Izuzetno je prijateljski nastrojen, iako po njegovom “medijskom dosjeu” možda to ne bismo zaključili, već bismo pomislili da je oštar. Kada su u jednoj emisiji voditelji u istu rečenicu stavili Timu Wernera i Robina Van Persieja, kazao je da će “na još jednu takvu usporedbu napustiti studio”, po završetku karijere poručio je da je “Zlatan Ibrahimović bio malo ljubomoran za vrijeme suradnje u Ajaxu”, prošle godine Barcelonu je nazvao “mafijom”, a predsjednika kluba Joana Laportu “idiotom”. Pratile su ga kontroverze i izvan travnjaka. Lako ćete ih pronaći, kasnije je zbog istih sam sebe prozvao “budalom”. Danas uživa u mirovini, okupiran je obiteljskim životom i učestalim gostovanjima na Dutch TV-u. Bit će stručni komentator i u srijedu.
Možda je mogao imati i sjajniju karijeru, još tijekom igračkih dana žalio je za nekim odlukama i potezima, ali takva pitanja možebitno neispunjenog potencijala češće su okupirala pratitelje, nego njega samog. Znao je da nije savršen, niti se takvim predstavljao, volio je ulične nogometne zakone i “furao” takav imidž. Rafael van der Vaart nije bio “umjetan”, ali umjetnik svakako jest. Zato ga je svijet odmah zavolio, a kao takvog i - upamtio!