Turska nas je dočekala kišom, za utorak kad u Bursi igra Hrvatska najavljen je prolom oblaka i danas se pitamo kakvi će biti uvjeti za igru, no turska reprezentacija započela je kvalifikacije za Europsko prvenstvo pobjedom na gostovanju u Armeniji i kod njih je vedro. Njezin izbornik, Nijemac Stefan Kuntz, imao je prigovore na igru, ali to će brzo zaboraviti:
- Nismo dobivali dovoljno duela, imali smo puno individualnih pogrešaka. Promijenili smo sustav u drugom poluvremenu kako bismo uspostavili malo više kontrole u igri. Nije to bila laka utakmica, opet mislim da je bila zaslužena pobjeda. Sretni smo jer radilo se o teškom gostovanju - pričao je na press-konferenciji, a za SN dao je ekskluzivan intervju.
Dugo smo ga dogovarali, dva tjedna, veza je bio Franjo Vranjković, Hrvat koji je razgranao poslove u nizu zemalja, a pogotovo u Njemačkoj, te Kuntza i osobno dobro poznaje. Ipak, na kraju je sve moralo ići preko Turskog nogometnog saveza...
Spoj iskusnih i mladih
Svakome tko dođe u Tursku prva asocijacija je potres i život nakon njega, morali smo započeti s tim pitanjem.
- Bio sam u Turskoj u noći potresa i mogao sam pratiti vijesti. Rano ujutro moji su me djelatnici obavijestili o ovoj razornoj katastrofi i njezinoj ozbiljnosti. Tijekom dana uslijedio je još jedan vrlo snažan potres. Bili su toliko masivni i smrtonosni da su spasilački timovi iz 90 zemalja došli u Tursku pomoći, a cijeli svijet se ujedinio i pružio ruku. Bili smo duboko ožalošćeni kad smo vidjeli da toliko ljudi gubi živote, a mnogo više ih je ozlijeđeno. Odmah smo pomislili kako možemo pomoći kao reprezentacija. Naši igrači dali su donaciju za stambeno zbrinjavanje ljudi koji su ostali bez krova nad glavom. Turski nogometni savez pokrenuo je kampanju koja obuhvaća cijelu nogometnu zajednicu u zemlji. Ovom prilikom zahvaljujem hrvatskim reprezentativcima Luki Modriću, Dominiku Livakoviću i Jošku Gvardiolu, što su donirali svoje dresove za pomoć žrtvama potresa - rekao je Kuntz, koji je kao igrač bio u Bešiktašu, te već od tada zna turski jezik, što mu olakšava posao.
Kako je potres utjecao na turske reprezentativce, jesu li sada još motiviraniji?
- Svakako, igrači koji imaju prijatelje ili rođake u gradovima pogođenim potresom bili su ozbiljnije dirnuti svime ovime jer su izgubili svoje voljene. Kao što možda znate, dosta ljudi iz turskog nogometnog svijeta također je poginulo nakon potresa. Pokazan je veliki duh solidarnosti unutar zemlje, a ove utakmice koje igramo donose drugačiju atmosferu zajedništva. Povrh toga, naši igrači silno žele razveseliti naciju koja je teško stradala u toj katastrofi tako što će izboriti dvije uzastopne pobjede.
Dakle, Armenija je pala, na radu je Hrvatska. Vidjet ćemo hoće li im to poći za rukom jer i našima trebaju bodovi, pogotovo nakon remija s Walesom. Ima li turska igračku kvalitetu da se vrati u svjetski vrh? Što očekuje postići s reprezentacijom?
- Imamo puno igrača koji igraju za renomirane klubove u Europi i koji su u formi. Imamo i elitnu skupinu koja igra za vrhunske turske klubove. U našoj ekipi je sjajan spoj iskusnih i mladih. Prosječna dob momčadi je niska, a igrači žele postići nešto veliko na međunarodnom planu. Već smo promovirani u B kategoriju u UEFA-inoj Ligi nacija i moji su igrači dokazali potencijal. Svakako očekujemo plasman na Europsko prvenstvo. Ni s čime osim toga nećemo biti zadovoljni. I ne samo to. Hoćemo napredovati i dalje, kad smo već u Njemačkoj nećemo se zadovoljiti samo nastupom. Očito, kao Nijemcu, voditi tursku reprezentaciju u svojoj domovini bilo bi kao san za mene. Budući ciljevi su napredovanje u najviši rang Lige nacija i, naravno, kvalifikacije na Svjetsko prvenstvo 2026.
Sjećanje na Euro 1996.
Jedan ste od heroja Europskog prvenstva 1996. godine, na kojem je Njemačka postala europski prvak. Sjećate li se četvrtfinalne utakmice protiv Hrvatske? Hrvatski internacionalci i dalje tvrde da ih je sudac doveo u nepovoljniji položaj, što im je bio poseban motiv da se revanširaju u četvrtfinalu na Svjetskom prvenstvu 1998. godine.
- Ako je to dalo poseban motiv Hrvatskoj da dobije to četvrtfinale u Francuskoj i stigne do brončane medalje na Svjetskom prvenstvu, znači da je to za njih bilo nešto pozitivno. Vraćajući se na susret četvrtfinala na Euru 1996. sjećam se da je to bila vrlo, vrlo teška utakmica, a ponekad i vrlo gruba utakmica. Mislim da je to bio razlog zašto sam kasnije ušao u igru, zbog čega nisam igrao od starta. Moja fizička snaga odigrala je ključnu ulogu u tom trenutku, to je bila važnija kvaliteta od talenta.
Koje Hrvate iz nogometa poznajete, sadašnje ili bivše igrače, svakako i trenere, s kim ste prijatelj?
- Prvo bih počeo sa Slavenom Bilićem. Znam ga iz vremena u Karlsruheu i igrao sam protiv njega mnogo puta. Zatim Zvonimir Boban i Davor Šuker. Kaiserslauternov bivši napadač Srđan Lakić također je bio vrlo uspješan igrač. Na kraju, odao bih priznanje i Zlatku Daliću, budući da igrati polufinale na dva uzastopna Svjetska prvenstva s tako malom državom također je izvanredan učinak izbornika, a ne samo igrača.
Tko je po vama najveći hrvatski igrač?
- Razmišljajući o sadašnjosti i prošlosti, rekao bih da je to Luka Modrić iz Real Madrida. Ne samo zbog njegove izvedbe na terenu, nego i ponašanja izvan travnjaka.
Je li vas iznenadilo što je Hrvatska osvojila još jednu medalju na Svjetskom prvenstvu u Kataru? Što mislite koja je snaga hrvatske reprezentacije?
- Uopće nisam iznenađen. Bio sam u Kataru kako bih skautirao naše protivnike Hrvatsku i Wales. Vjerujem da je to zasluženi uspjeh. Hrvatska je na sedmom mjestu FIFA-ine ljestvice, tako da i to odražava njihova postignuća. Vjerovao sam da će Modrić voditi učinkovito vezni red i da je utjecaj krilnih bekova ključan za uspjeh Hrvatske. Vidjeli smo da su im dobro došle Livakovićeve obrane u situacijama jedan na jedan i Gvardiolova igračka sposobnost. Ne zaboravimo suigrača i bivšeg suigrača našeg kapetana Hakana Calhanoglua, kretanje Marcela Brozovića i učinak Ivana Perišića.
Pogrešna adresa
Spomenuli ste da želite dobivati u nizu, sada imate tri boda, s koliko biste bili zadovoljni nakon utakmice s Hrvatskom u utorak?
- Cilj nam je startati s dvije uzastopne pobjede. To je jasno. Tek smo na početku natjecanja, pa je besmisleno ulaziti u kalkulacije koliko će nam bodova na kraju trebati za plasman na Europsko prvenstvo.
Zašto se utakmica s Hrvatskom igra u Bursi?
- Turska vlada svojedobno je pokrenula inicijativu izgradnje modernih stadiona diljem zemlje, a novi stadion u Bursi je jedan od njih. Turska reprezentacija je putujuća momčad, koja voli igrati u raznim dijelovima zemlje kako bi “zagrlila” što više ljudi. Osim toga, Bursa je nogometni grad koji je predstavio Bursaspor koji je osvojio titulu, jedan od šest klubova koji su ikada osvojili domaću ligu. Imaju vrlo strastvene navijače, koji će dati prijeko potreban poticaj našoj momčadi. Turska je u prošlosti pobijedila Nizozemsku i Njemačku u Bursi, igrači se vesele što smo ovdje domaćini, to im daje dodatnu energiju,
Kakva strategiju pripremate za Hrvatsku? Imate prednost jer Dalićeva momčad je u finišu primila gol i nije svladala Wales.
- Naša strategija je jasna i već je definirana protiv Hrvatske, ali bih je zasad zadržao u tajnosti.
Jeste li ikada bili u Hrvatskoj?
- Imao sam priliku posjetiti Dubrovnik jer sam bio pozvan na svadbu Srđana Lakića. To je prekrasan lučki grad i bio sam zadivljen njegovom ljepotom. Nepotrebno je reći da je to poznata turistička destinacija. Tijekom ovog posjeta upoznao sam puno Hrvata i svi su bili vrlo prijateljski raspoloženi.
Kuntz je 60-godišnjak, koji dosta vremena provodi u Turskoj, iako ima društvo u Njemačkoj s kojim voli otići na termin. No, Turska ima svoje specifičnosti o kojima mora voditi računa. Jedna su priče da pojedine igrače nije zvao zato što poste u vrijeme ramazana.
- Nije tako. Čak i da je tako, kako bi tko to mogao znati. Istina je da su mnogi igrači u A reprezentaciji koji poste. Podržavam ovo pitanje sto posto. Ovdje sam s ljubavlju, prihvaćam kulturne razlike, pokazujem veliko poštovanje. Ovakve situacije ne igraju ulogu u mojoj odluci.
Na kraju vas kao Nijemca moramo pitati – zašto njemačka reprezentacija nije preživjela niti grupnu fazu na dva Svjetska prvenstva? Igrali ste 25 puta za Elf, zabili šest pogodaka, vodili mlađe selekcije prije dolaska u Tursku.
- Iskreno, ja sam kriva adresa za ovo pitanje - konstatirao je Stefan Kuntz.