Posljednjih je tjedana hrvatsku nogometnu javnost okupirao "slučaj Marina Šotičeka". Iznimno talentirani krilni napadač Lokomotive odbio je ponudu Dinama. Bio je to sasvim neočekivani rasplet događaja uvažavajući činjenicu da maksimirskom klubu nedostaje upravo takav profila igrača, a dečko je "domaći", privržen "plavoj boji"...
- Ponizili su mi sina. Ponudili su mu plaću od 10.000 eura mjesečno. Da su mu dali 20.000 potpisao bi odmah iako bi bio najslabije plaćeni igrač u svlačionici - tvrdi igračev otac, Marin Šotiček.
Prema verziji, koju je javnosti ponudio "službeni Maksimir", početna bi plaća 19-godišnjem napadaču doista bila spomenutih 10.000 eura, no ista bi sukcesivno rasla brojem njegovih nastupa. Uz bonuse za plasman u LP ili EL, godišnja bi gaža za Šotičeka iznosila između 200 i 300 tisuće eura.U konačnici, Šotiček i Lokomotiva prihvatili su ponudu Basela, koja (s bonusima) iznosi oko tri milijuna eura. Otprilike isti iznos Dinamo bi trebao "iskrcati" za 21-godišnjeg kolumbijskog napadača, izvjesnog Cordobu. Šotiček stariji je dometnuo:
- Iste uvjete koje je Marinu dao Basel, ponudio je i Hajduk. No, Marin se zahvalio, jer mu je Dinamo previše pri srcu.
Vrijeme kao sudac
"Slučaj Šotiček" podijelio je Dinamov navijački puk. Bilo bi, međutim, deplasirano ulaziti u dodatnu analizu i arbitražu propalog transfera. Kao i uvijek - vrijeme će pokazati tko je bio u pravu. Razvidno je da Dinamo, u posljednjem razdoblju, angažira primarno strane igrače. Iz pragmatičnog kuta gledanja - svaka je kadrovska politika dobra, koja ostvaruje željeni uspjeh.
No, ako promatramo "širu sliku" Šotičekova odlaska u Basel moramo ustvrditi da hrvatski nogomet u novu sezonu ulazi osiromašen. Još je jedan tinejdžer napustio HNL. A Šotiček igra na najdeficitarnijoj poziciji (nastup reprezentacije na Euru jasno je ukazao na nedostatak brzih i "okomitih" krilnih napadača).
Je li Marin Šotiček izgubljen za hrvatski nogomet? Iznimno je visok postotak igrača tinejdžerske dobi koji su napustili HNL i nisu ostvarili željenu karijeru. Posljednjih sezona svjedočimo velikom broju povratnika, koji na "domaćem humusu" pokušavaju oživjeti karijeru. Kod Šotičeka bi se kao dodatni problem mogao pojaviti i - odabir kluba. Basel je daleko od šampionske slave. Prošle sezone klub je igrao ligu za ostanak u prvoligaškom društvu i završio kao osmi.
Formalno, hrvatski je nogomet stekao samostalnost 1991. kada su organizirana prva (ne)službena klupska natjecanja. Već početkom 90-ih bilježimo i prve tinejdžerske nogometne avanture. Respektabilna su imena klubova, s kojima su hrvatski mladići potpisivali ugovore: Igor Jovičević (Real Madrid), Zoran Ban (Juventus), Darko Perić (Bayern), Ivica Olić (Inter), Dario Smoje (Milan), Srebrenko Posavec (Inter), Ivan Režić (Inter)... U ranim 20-ima HNL su napustili i Ivan Jurić (Sevilla), Nenad Bjelica (Albacete), Goran Vučević (Barcelona)...
Stotine tinejdžera
U posljednja tri i pol desetljeća na stotine je tinejdžera napustilo HNL. Mnogo je među njima neostvarenih (roditeljskih) ambicija i tužnih sudbina. No, bilo je i priča sa sretnim završetkom. Ali i onih s nevjerojatnim zapletima i fabulama. Jedna od najintrigantnijih bila je karijera Ivice Olića, koji je već kao 19-godišnjak imao dva inozemna iskustva (Inter i Hertha). Neki su (samozvani) menadžeri prepoznali radnu etiku i enormnu želju za uspjehom dječaka iz Davora i bili su spremni uložiti novac u njegovu karijeru. Zvuči nestvarno da je u ljeto 2000. Marsonia otkupila Olićev ugovor od Herthe za 650.000 maraka!
No, dioničari u Olićevu karijeru ostvarili su značajne prinose. U tri sezone Olić je promijenio tri kluba (Zagreb, Dinamo i moskovski CSKA) i sa svima je osvojio naslov prvaka! Doduše, udio svih "investitora" nije bio posve definiran, jer se prema navodima maksimirskih "insajdera" glavni Olićev zastupnik Dragan Marić, prije igračevog transfera iz Zagreba u Dinamo provozao glavnim gradom - u "gepeku". U nastavku priče Olić je osvojio i naslov prvaka u Bundesligi kao igrač Bayerna (s kojim je igrao i u finalu LP), a ostvario je i 104 nastupa (20 pogodaka) u dresu hrvatske reprezentacije.
Olićev nogometni životopis s brojnim elementima trilera ukazuje koliko je krhka razdjelnica između onih koji su uspjeli i - onih drugih. A "ovi drugi" najčešće nestanu potiho u bespućima nogometne zbilje. Možda bismo danas tek uzgred spomenuli nekog Roberta Murića da se njegovo ime nije kontinuirano spominjalo u izvješćima novinara iz crne kronike. Riječi Zdravka Mamića kako će Murićevom menadžeru "iščupati grkljan" polučile su veći marketinški efekt od svih golova talentiranog tinejdžera. Kao 18-godišnjak Murić je potpisao ugovor s Ajaxom. Danas je nogometaš Slaven Belupa. Impulzivna Mamićeva reakcija nije bila slučajna. Murić nije jedini igrač Dinama, koji se odmetnuo od "gospodara prstenova". Prvi profesionalni ugovor s maksimirskim klubom odbili su potpisati i Brodić (Club Brugge) i Kalaica (Benfica). Simptomatično, kao da ih je ureklo Mamićevo prokletstvo, obojica su nakon "potucanja po svijetu", karijere oživljavali na travnjacima HNL-a.
Oršićev paradoks
Shvativši da metodom "čupanja grkljana" neće postići željeni rezultat, Mamić je uvidio da neke tinejdžere mora prodati i prije nego su postali "klupski projekti". Tako je 18-godišnji Alen Halilović završio u Barceloni (za pet milijuna eura), 18-godišnji Tin Jedvaj u Romi (također za pet milijuna eura), 21-godišnji Ante Ćorić također u Romi (šest milijuna eura)...
Bi li njihove karijere bile uspješnije da su još neko vrijeme poživjeli u Maksimiru? Na postavljeno je pitanje praktički nemoguće dati decidiran odgovor, jer poimanje uspjeha subjektivni je doživljaj. Primjerice, Varaždinac Dario Jertec igrao je za tri najveća hrvatska kluba (Dinamo, Hajduk, Rijeka). Ako pitate navijače spomenutih klubova većina će vam odgovoriti da se ne sjećaju nijedne njegove spektakularne igre. Komentatori će zaključiti kako je Dario Jertec ostao dužan vlastitom talentu. Iako je bio standardni U21 reprezentativac do A vrste nikada nije stigao... No, ako pitate Jerteca o karijeri, on je zadovoljan svojim postignućima. Osim u Hrvatskoj, financijski je unosne transfere ostvario i na Arapskom poluotoku (Saudijska Arabija i Kuvajt), te Australiji.
Razglabati danas o razvoju karijere Šotičeka na razini je odgonetanja budućnosti iz šalice, u talogu ispijene crne kave. Put do uspjeha, nepredvidiv je. Svaki klinac želi karijeru s meteorskim usponom poput Joška Gvardiola. No, nerijetko su putevi Gospodnji vrlo čudni... Primjerice, Mislav Oršić nije prošao u Speziji, Celju i Rijeci. Utjehu je potražio u Kini i Južnoj Koreji. Sa skepsom je stigao u Dinamo, a baš tamo je napokon napravio karijeru koja mu je, očito, dolikovala...