Mnogi nisu bili upoznati sa snagom povijesti FC Bologne. Klub iz glavnog grada regije Emilia-Romagna, jedan je od trofejnijih talijanskih klubova. Osnovan 1909., osvojio je 7 scudetta, 3 Coppe Italia, 3 srednjoeuropska i jedan Intertoto kup. Ono što lakše tumači "izgubljenu dimenziju velikog kluba" jesu godine kada su se osvajali trofeji.
Posljednji scudetto (jedini poslije drugog svjetskog rata) osvojen je 1964. godine. Posljednji kup Italije prije ove srijede, slavljen je 1974. godine. Bologna je grad sa oko 395 tisuća stanovnika, unutar regije koja ima oko 4,5 milijuna stanovnika. No, gospodarske i ine moći, koji bitno utječu na one sportske, podijeljenje su na mnoge klubove uspješnih era kao Parma, Piacenza, Reggio Emilija, Cesena, Modena i drugi.
Pogotovo su Bolognezi teško živjeli eru kada je Parma 1990-ih i 2000-ih bila europski moćna. Bologna je bila još po nečemu nogometno posebna. Ona je naime jedina u povijesti talijanskih prvenstava uspjela osvojiti dva scudetta u majstoricama. Prvi puta su 1929. svladali veliki Torino, a onda 1964. još veći Morattijev (Angelo) Inter...
Manjak zainteresiranih bogatijih poduzetnika i gradska politika koja nije bila zagrijana da se ozbiljnije proradi na vraćanju sjaja klubu, doprinijelo je procesu koji će kulminirati 1993. godine. Tada je Bologna financijski bankrotirala i odlukom nadležnih nogometnih ali i sudskih institucija "spuštena" je u treću ligu. Jedini razlog što nije "izbrisana" je taj što je Bologna imala veliku tradiciju.
Upravo zbog posebnog zakona kojim je Italija zaštitila takve sredine (kao i Torino, Firenze, Napoli i drugi koji su bankrotirali) pružena im je šansa da počnu novu eru unutar (polu)profesionalnog okruženja C lige. Ubrzo se klub osovio na noge, "otkupio" je pravo na "ime, riznicu i tradiciju" te se počeo vraćati ozbiljan nogomet. Nije sve išlo jednostavno, padalo se u drugu ligu, vraćalo, ali i spoznavalo ključni problem u želji iskoraka. To je financijska nestabilnost i izostajanje jasne strategije kako klub razvijati i postupno ga kvalitativno dizati...
Sve vrijeme o kojem govorimo, proteklih 30-40 godina, mnoge VIP osobnosti iz Bologne promicali su teze kako grad i gospodarstvenici moraju učiniti više za klub, jer je to "povijest starih generacija i gradska znamenitost". Među najglasnijim promotorima bile su slavne talijanske pjevačke zvijezde kao Gianni Morandi, Lucio Dala i drugi...
Prije 11 godina Bologna je opet ispala iz Serie A. Tada se sa svojim projektom pojavila grupa američko-kanadskih biznismena, koje je predvodio Joe Tacopino, uz Giuseppea Joeya Saputa. Tacopino je poznat odvjetnik, koji je dio tima koji brani Donalda Trumpa pred sudom u New Yorku, između ostalog za potplaćivanje porno glumice Stormy Daniels, kako ne bi otkrila njihovu vezu... Tacopino se uskoro posvadio sa Saputom i povukao (uz otpremninu 3,5 miljuna eura). Saputo, Kanađanin talijanskog porijekla, preuzeo je glavnu riječ u klubu, i kako je vrijeme pokazalo, bio to sretni trenutak i poklapanje sudbine za Bolognu.
Saputo, biznismen u svijetu prehrambene industrije (i drugog), imao je već svoj klub u Kanadi (Montreal) koji je sa obitelji doveo i do MLS-a, izgradivši među ostalim i moderan stadion. Obitelj Saputo je vrlo imućna, a prema Forbesu je, kad je ulazila u vlasništvo Bologne, raspogala imetkom od oko 5 milijardi dolara. U početku je javnost Bologne bila prilično skeptična, jer se mnogi Amerikanci u nogometu nisu pokazali nešto uspješnim u upravljanju talijanskim klubovima. No, Saputo je bio druga priča.
Odmah je krenuo srediti financije, pa je investirao u rekonstrukciju klupskog kampa. Danas je to sjajan centar u kojem, između ostalog klubu stoji na raspolaganju, uz sve funkcionalne sadržaje (fitnes, wellnes, sobe, svlačionice, konferencijske dvorane i drugo...), 6 vrhunskih terena (tri sa umjetnom podlogom), 2 poligon (manja) terena, jedan mini teren, teniska igrališta, dvorana...
Povratak u Serie A bio je samo jedan od koraka razvoja njegove Bologne. Saputo je klub vodio "zdravom politikom", stvaranja uvjeta, financijske stabilnosti na dugu stazu, postupnim rastom vrijednosti kadra, razvojem skautske službe i slično. To je stvaralo dojam da nema ambicije, iako je Saputo vrlo jasno dao do znanja da će sa gradom investirati u modernizaciju stadiona Dall‘Ara. Plasman u donjem dijelu tablice, uz povremeni iskorak prema sredini, nije baš snažio njegovu popularnost.
No, programirana priča imala je svoj momentum. Prošle je sezone, sa Thiagom Mottom na klupi, Bologna ostvarila najbolji plasman nove ere, peto mjesto uz plasman u Ligu prvaka. Prvi puta nakon 61 godine Bolognezi su igrali elitni europski kup...
Kada su prošlo ljeto ostali bez Motte, kojeg je "odveo" Juventus, a prodani su za rekordne novce u povijesti Bologne, reprezentativac Calafiori (u Arsenal za 45 milijuna) te napadač Zirkzee (u Man United za 42,5 miljuna), mnogi su se u navijačkom i inom okruženju kluba uplašili povratka na "staro". No, nije se dogodilo.
Klub je 60-ak milijuna plusa u mercatu dodatno osnažen, uz bonuse iz UEFA-ine LP stvorena je baza za nova ulaganja i iskorake. Ono što je međutim važno za navijače, opet je odigrana odlična sezona, u kojoj Bologna dva kola prije kraja još ima šansu igrati Ligu prvaka! No, ako ne uspiju, onda će nastupiti u Euro ligi i nastaviti procese rasta. To im je omogućeno na najljepši mogući način u srijedu navečer, kada su u finalu Coppa Italia, na Olimpicu u Rimu svladali Milan. Osvojili su prvi trofej nakon pola stoljeća i potvrdili nastavak europskih putovanja, i zarada...
Slavlje obiteljskih članova u loži Olimpica, zagrljaji uz suze, odavali su koliko je Saputu i svima značila ova pobjeda. Kad klub iz Bologne uspije privući više od 30 tisuća sugrađana u Rim, i onda svi zajedno pomoći momčadi da svlada (nekoć) veliki Milan, to su jasni pokazatelji da je Bologna podigla svoj status u talijanskom nogometu na višu razinu...
Izbor Mottinog nasljednika, Vincenza Italiana (47 godina) pokazao se još jedan kvalitetan potez spiritus movensa klupske stručne politike, GIovannija Sartorija. Italiano nije bio baš "toplo dočekan", jer je sa Fiorentinom, unatoč dobrim igrama, izgubio čak tri finala unutar tri sezone. Dva puta finale Konferencijske lige, jedan finale kupa Italije. Italiano, koji je svoju 20 godina dugu igračku karijeru (Verona, Chievo, Genoa...) zaključio upravo 2014., kada je Saputo postao vlasnik Bologne, svoje je trofejne zadovoljštine, eto, dobio u prvom (četvrtom njemu) finalu sa Bolognom. Zato je slavio "kao lud" sa navijačima na jugu Olimpica...
U slavlju su, dakako, i naši akteri ove Bologne. Martin Erlić, koji je stigao prošle godine za 7 milijuna eura iz Sassuola i potpisao ugovor do 2029., nije se baš naigrao. Ozljede i pad forme utjecali su na statistiku koja broji tek 11 nastupa, prosjećnih 40 minuta. Nikola Moro je već drugu sezonu dio Bologne, koja ga je otkupila od moskovskog Dinama za 2,5 milijuna eura. U ovoj je sezoni nastupio u 31 utakmici, prosjećno sa 56 minuta, a ukupno u dvije sezone bilježi 86 nastupa (3 gola i 8 asistencija). Ugovor mu traje još dvije godine.
Kakva će im biti perspektiva u Bologni? Čini se vjerojatnim da će ostati dio rostera jer su pokazali da mogu dati svoj doprinos rastu Bologne. No, u nogometu je danas sve otvoreno dok traje prijelazni rok.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....