Ako imaš kvalitetnije igrače nego suparnik, pobijedit ćeš u 90 posto utakmica, jednom davno nogometni je lumen objasnio kako stvari zapravo funkcioniraju na travnatom terenu dimenzija 100 x 60 metara. Premda na prvu zvuči alanfordovski duboko, autor izjave ipak nije Grunf, nego veliki Johan Cruyff, a mudrost nizozemskog genijalca ovih je dana iz naftalina izvukao ESPN pokušavajući objasniti važnost i utjecaj trenera na uspjeh momčadi.
Povod priči dao je Arne Slot, 46-godišnjak koji je ljetos na Anfieldu praćen općom sumnjom zamijenio karizmatičnog Jürgena Kloppa, a onda je u prvoj sezoni na klupi "redsa" već u ožujku zacementirao naslov engleskog prvaka. Dočekan jednakom skepsom Hansi Flick je istovremeno rasturio u debitantskoj sezoni na klupi Barcelone, koju je preuzeo iz Xavijevih ruku. Premda je prethodno s dužnosti izbornika njemačke reprezentacije otpušten s poražavajućom statistikom (48 posto pobjeda u 25 utakmica), Flick će, eto, prvu sezonu u Španjolskoj završiti s dva trofeja u vlasništvu, a samo su ga nijanse izbacile iz tračnica u polufinalnom meču Lige prvaka.
Dok mjerkaju kome povjeriti momčad u sljedećoj sezoni, a broj trenerskih kandidata pritom buja na dnevnoj bazi, šefovi Dinama i Hajduka u javnosti podgrijavaju uvjerenje da je trener majka svih nogometnih bitki, iako će rampu ovakvoj interpretaciji prvi spustiti - trenerski velikani. Na stranu Cruyff, on je bio jedinstven i osebujan u izričaju, ali na sličnom su tragu i trofejni kapitalci poput Pepa Guardiole ili Carla Ancelottija.
- Puno sam puta ponovio da je utjecaj trenera precijenjen. Koliko puta tijekom utakmice on zaista donosi odluke? Odluka pripada samo igraču - tvrdi Guardiola.
Ancelotti cijeli proces objašnjava mrvicu lucidnije.
- Tvrdim da postoje dvije vrste trenera: oni koji ne rade ništa i oni koji čine puno štete. Ja pokušavam biti u prvoj skupini. Utakmice dobivaju igrači kojima kao trener možeš približiti strategiju, napuniti ih samopouzdanjem, ali na koncu presuđuju njihova kvaliteta i posvećenost.
- Dobar trener može poboljšati momčad 10 posto, dok je loš može učiniti 30 posto slabijom - jednako razmišlja Giovanni Trapattoni, jedan od samo trojice trenera koji su osvojili sva tri europska klupska natjecanja (preostala dvojica su Udo Lattek i José Mourinho). Pamtimo da je nešto slično u svojim iskričavijim nastupima tvrdio i Ćiro Blažević.
Zvonimir Boban i Ivan Bilić (pod uvjetom da preživi u predsjedničkoj fotelji), naravno, neće povjerovati ovakvom tumačenju, gdje treneri postaju trivijalne figure o čijim sudbinama na koncu odlučuju isključivo Bruno Petković i Marko Livaja. Njihov "headhunting" započinje i završava s trenerom, jer znaju da za centarfora koji jamči 30+ golova po sezoni ionako nemaju novca.
Zahvaljujući takvom pristupu, u prvi plan iskočili su Mario Kovačević i Gonzalo Garcia, hit-treneri SHNL-a. Niti jedan se ne može pohvaliti trofejnim kabinetom, ni Kovačević ni Garcia nisu trenerski žutokljunci, ali privukli su pozornost "pozitivnim nogometom" u skučenim financijskim uvjetima. Oni su treneri stvaratelji, sposobni namirisati i razigrati talente koje su drugi treneri bacali na margine rostera (primjeri Lepinjice u Slavenu Belupu i Rozića u Istri 1961). Pa opet - jesu li pobjednici ili je u Dinamovu slučaju bolji izbor Sandro Perković koji je kroz godine života u sustavu naučio što je to pobjednički mentalitet?
- Slota smo pozvali za pomoćnika u AZ Alkmaar na temelju intervjua koji je dao nizozemskom nogometnom magazinu. Bio je inteligentan, brzo je obrađivao informacije i imao je zanimljive ideje te dobar plan kako ih implementirati kroz trening - otkrili su nedavno AZ-ovi lovci na talente da se Slot prije desetak godina lijepo uklapao u njihovu "moneyball" strategiju.
U međuvremenu je Slot odrastao kroz sezone s Feyenoordom, osvojio titulu, a odmah sljedeće sezone s Liverpoolom još jednu. Dinamo i Hajduk traže dvojnike na našem meridijanu...










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....