Kada je Marino Pušić preuzeo ukrajinski Šahtar pomalo je iznenađujuća bila vijest da je za pomoćnika izabrao Marija Stanića. Proslavljeni Vatreni se do sada nije bavio trenerskim poslom, a bolji debi nije mogao ni zamisliti od pobjede nad Barcelonom u kojoj je Šahtar slavio s 1:0.
Svoju iznenadnu odluku da se prihvati trenerskog posla Stanić je objasnio u razgovoru za ukrajinski portal Tribuna.com.
- U životu svaku od nas postoje situacije u kojima odluke donosimo s našim umom, kao i one koje donosimo srcem. Ovu sam odluku donio srcem, a sve se dogodilo jako brzo. Nisam ni imao vremena da razmislim o bilo čemu jer smo bili u žurbi da preuzmemo momčad prije utakmice protiv Barcelone. Mislim da sam odlučio u roku od pola sata - rekao je Stanić i dodao:
- Kada me je trener nazvao pitao sam ga je li siguran, je li njegova odluka konačna. Kada je on rekao da je odlučio, nešto sam osjetio u sebi i rekao sam mu da ću doći. Sve se dogodilo vrlo brzo i dinamično, ali to mi se često događa u životu. Ovo je novo iskustvo za mene i novi način života. Sretan sam što sam ovdje i što sam dio ovog kluba.
Važnu stvar za Stanićevu odluku je odigrala činjenica da je sportski direktor Šahtara Darijo Srna.
- Darija poznajem 30 godina. Igrao sam za reprezentaciju Hrvatske na poziciji desnog beka 6-7 godina, a osvojili smo brončanu medalju na Svjetskom prvenstvu 1998. godine. Imao sam gotovo 31 godinu kada je mladi Srna dobio poziv za reprezentaciju. Igrao je na mojoj poziciji, a čim sam ga vidio znao sam da ima veliku budućnost. Bio je mlađi od mene, tehnički potkovaniji i brži. On je i pomogao mojoj odluci za odlaskom iz reprezentacije. Nakon 2-3 mjeseca sam rekao kako je moje vrijeme isteklo i kako mjesto prepuštam Srni, kako ostavljam svoju poziciju u boljim rukama. Kao rezultat toga Srna je igrao za Hrvatsku 10 godina i bio je kapetan momčadi. To je super priča.
Od kada je počeo rat u Ukrajini, Šahtar se logistički snalazi na razne načine. Ukrajinske novinare je zanimalo kako Stanić podnosi sva ta duga putovanja.
- Kada sam bio dijete igrao sam za Željezničar i puno puta smo putovali autobusom po bivšoj Jugoslaviji. Nisam došao ovdje iz Pariza ili Londona i uvijek živio u ugodnim uvjetima, ja sam se borio cijeli svoj život. Rođen sam u Sarajevu, moja država je bila u ratu četiri godine. Razumijem ljude i uvjete u Ukrajini. Izazov nam je organizirati treninge u pravom ritmu. Često putujemo po 6-7-8 sati, ali to je sada dio našeg života. Ne žalimo se nego prihvaćamo tu situaciju - zaključio je Stanić.