Hrvatski trener Ante Miše niže uspjehe u Kuvajtu. Nakon što je u prvoj sezoni osvojio prvenstvo te arapske zemlje, u drugoj je došao do Superkupa. Nedavno je bivši trener Bijelih sa svojim Al Arabijem svladao Al Kuwait sa 4:3 (1:1).
- Na Olimpijskom stadionu u Kuwait Cityju bilo je 12.000 ljudi. Od toga naših 11.000 navijača. Al Arabi je zajedno s Al Quadisijom i Al Kuwaitom najpopularniji i najtrofejniji klub u državi. Sva tri rivala imaju po 17 naslova prvaka - istaknuo je Ante Miše.
Odradili suspenziju
Što znači najpopularniji u Kuvajtu?
- Znači da imate stadion kapaciteta 15-18.000 gledatelja i da vam na utakmice dođe desetak tisuća ljudi. Stadioni su kvalitetni, infrastruktura je na visokoj razini, ali gotovo niti jedan klub nema pomoćni teren. Nema niti kampova, samo glavni teren.
Kakav je zapravo nogometni Kuvajt? Gdje su Kuvajćani pozicionirani u Zaljevu što se tiče nogometa, mogu li se staviti uz bok Saudijskoj Arabiji ili Ujedinjenim Arapskim Emiratima... Puno je pitanja na koja smo pokušali odgovore saznati od Ante Miše, koji je od prosinca 2020. godine u toj zemlji.
- U ovih 14 mjeseci koliko sam u Kuvajtu upoznao sam sve segmente njihova nogometa. Kuvajtski problem na razini reprezentacije jest činjenica da su dvije i pol godine bili izbačeni iz svih natjecanja zbog uplitanja politike u nogomet. Tek su se 2020. godine vratili u kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo, Azijski kup i ostala nadmetanja pod FIFA-inom ingerencijom. Shodno svemu, nemaju rezultat u seniorima, ali u nižim kategorijama su uspješniji. Međutim, ne mogu se usporediti s Emiratima ili Saudijskom Arabijom. Da ne govorim o konkurenciji u cijeloj Aziji s Iranom, Japanom, Južnom Korejom.
U Kuvajtu se ligaško natjecanje igra sa 10 klubova, a s obzirom da je kvaliteta prilično izjednačena, nakon 10 kola pet se momčadi smjestilo u jednom bodu razlike. U odnosu na okolne zemlje iz Zaljeva, u Kuvajtu nema poznatih stranih nogometaša.
- Bio je prošle godine Nigerijac Obi Mikel, ali nije se dugo zadržao. Ne znam iz kojih razloga, možda i zbog velike vrućine. Primjerice, tek su trojica europskih igrača trenutačno u Kuvajtu, od toga u mojoj momčadi Josip Knežević, bivši Osječanin, te Benjamin Tatar, koji je na hrvatskim travnjacima igrao u dresu Cibalije, Gorice i Slavena Belupa. Ali, Tatar u Al Qadsiju trenutačno ne igra zbog pravila pet stranaca. Vjerojatno je i to ograničenje prepreka za podizanje kvalitete.
Kuvajtska liga još uvijek nije profesionalizirana. Igrači rade i igraju nogomet.
- Može se reći da je semi-professional. Poluprofesionalna liga. Radi se na tome da se profesionalizira, ali ne zna se kada.
Redovni na treninzima
Jesu li igrači disciplinirani glede dolazaka na treninge?
- Nije upitno, prema nogometu se odnose kao prema svome poslu. Redovno dolaze na treninge. Bez obzira na sve, nogomet je ipak prvi sport u Kuvajtu. Igrači su talentirani, imaju želju, a to je uvijek najvažnije.
Zanimljiv je model plaćanja igrača u Kuvajtu, sustav s primjesama socijalizma i kapitalizma. Ministarstvo sporta na kraju svake godine plaća dio ugovora igračima, koji su svrstani u tri kategorije.
- U prvoj su reprezentativci, u drugoj standardni prvotimci, a u trećoj kategoriji mladi nogometaši koji uglavnom ne igraju.
Najviša kategorija može doseći 100.000 dolara godišnje, druga upola manje, a treća simboličnih 15.000. Uz to, u bogatijim klubovima drugi dio ugovora plaća vlasnik. Ipak, nema Europljana, ali zato Kuvajt privlači igrače iz Zaljeva, te Afrikance.
- Za razliku od ostalih zemalja, nema u Kuvajtu niti puno Brazilaca. Najviše je Azijaca i Afrikanaca iz zemalja koje su rijetko zastupljene u Europi. Kod mene igra Sudanac, a njegovih sunarodnjaka teško ćete susresti na Starom kontinentu.
Svekupno, zadovoljan je Ante Miše u Kuvajtu. Zato je i produžio ugovor.
- Imam ugovor do ljeta 2023. godine, još sezonu i pol. Nisam niti jednog trenutka požalio što sam došao u Kuvajt - zaključio je hrvatski trener.