Ante Miše je u Kuvajtu osvojio dva trofeja, prvenstvo i
nedavno Superkup

 Privatni album
NOVI VELIKI USPJEH

Litra goriva 1,5 kn, kava - 40! Hajdukova legenda u carstvu nafte: ‘Nisam požalio što sam došao ovdje‘

Hrvatski trener na klupi kuvajtskog prvaka Al Arabija nedavno je osvojio novi trofej u toj državi, Superkup
Piše: Jurica RadićObjavljeno: 21. veljača 2022. 09:02

Hrvatski trener Ante Miše niže uspjehe u Kuvajtu. Nakon što je u prvoj sezoni osvojio prvenstvo te arapske zemlje, u drugoj je došao do Superkupa. Nedavno je bivši trener Bijelih sa svojim Al Arabijem svladao Al Kuwait sa 4:3 (1:1).

- Na Olimpijskom stadionu u Kuwait Cityju bilo je 12.000 ljudi. Od toga naših 11.000 navijača. Al Arabi je zajedno s Al Quadisijom i Al Kuwaitom najpopularniji i najtrofejniji klub u državi. Sva tri rivala imaju po 17 naslova prvaka - istaknuo je Ante Miše.

Odradili suspenziju

Što znači najpopularniji u Kuvajtu?

- Znači da imate stadion kapaciteta 15-18.000 gledatelja i da vam na utakmice dođe desetak tisuća ljudi. Stadioni su kvalitetni, infrastruktura je na visokoj razini, ali gotovo niti jedan klub nema pomoćni teren. Nema niti kampova, samo glavni teren.

Kakav je zapravo nogometni Kuvajt? Gdje su Kuvajćani pozicionirani u Zaljevu što se tiče nogometa, mogu li se staviti uz bok Saudijskoj Arabiji ili Ujedinjenim Arapskim Emiratima... Puno je pitanja na koja smo pokušali odgovore saznati od Ante Miše, koji je od prosinca 2020. godine u toj zemlji.

image

Ante Miše je kuvajtski Superkup nedavno osvojio na Olimpijskom stadionu

PRIVATNI ALBUM

- U ovih 14 mjeseci koliko sam u Kuvajtu upoznao sam sve segmente njihova nogometa. Kuvajtski problem na razini reprezentacije jest činjenica da su dvije i pol godine bili izbačeni iz svih natjecanja zbog uplitanja politike u nogomet. Tek su se 2020. godine vratili u kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo, Azijski kup i ostala nadmetanja pod FIFA-inom ingerencijom. Shodno svemu, nemaju rezultat u seniorima, ali u nižim kategorijama su uspješniji. Međutim, ne mogu se usporediti s Emiratima ili Saudijskom Arabijom. Da ne govorim o konkurenciji u cijeloj Aziji s Iranom, Japanom, Južnom Korejom.

U Kuvajtu se ligaško natjecanje igra sa 10 klubova, a s obzirom da je kvaliteta prilično izjednačena, nakon 10 kola pet se momčadi smjestilo u jednom bodu razlike. U odnosu na okolne zemlje iz Zaljeva, u Kuvajtu nema poznatih stranih nogometaša.

- Bio je prošle godine Nigerijac Obi Mikel, ali nije se dugo zadržao. Ne znam iz kojih razloga, možda i zbog velike vrućine. Primjerice, tek su trojica europskih igrača trenutačno u Kuvajtu, od toga u mojoj momčadi Josip Knežević, bivši Osječanin, te Benjamin Tatar, koji je na hrvatskim travnjacima igrao u dresu Cibalije, Gorice i Slavena Belupa. Ali, Tatar u Al Qadsiju trenutačno ne igra zbog pravila pet stranaca. Vjerojatno je i to ograničenje prepreka za podizanje kvalitete.

Kuvajtska liga još uvijek nije profesionalizirana. Igrači rade i igraju nogomet.

- Može se reći da je semi-professional. Poluprofesionalna liga. Radi se na tome da se profesionalizira, ali ne zna se kada.

Redovni na treninzima

Jesu li igrači disciplinirani glede dolazaka na treninge?

- Nije upitno, prema nogometu se odnose kao prema svome poslu. Redovno dolaze na treninge. Bez obzira na sve, nogomet je ipak prvi sport u Kuvajtu. Igrači su talentirani, imaju želju, a to je uvijek najvažnije.

Zanimljiv je model plaćanja igrača u Kuvajtu, sustav s primjesama socijalizma i kapitalizma. Ministarstvo sporta na kraju svake godine plaća dio ugovora igračima, koji su svrstani u tri kategorije.

- U prvoj su reprezentativci, u drugoj standardni prvotimci, a u trećoj kategoriji mladi nogometaši koji uglavnom ne igraju.

Najviša kategorija može doseći 100.000 dolara godišnje, druga upola manje, a treća simboličnih 15.000. Uz to, u bogatijim klubovima drugi dio ugovora plaća vlasnik. Ipak, nema Europljana, ali zato Kuvajt privlači igrače iz Zaljeva, te Afrikance.

- Za razliku od ostalih zemalja, nema u Kuvajtu niti puno Brazilaca. Najviše je Azijaca i Afrikanaca iz zemalja koje su rijetko zastupljene u Europi. Kod mene igra Sudanac, a njegovih sunarodnjaka teško ćete susresti na Starom kontinentu.

Svekupno, zadovoljan je Ante Miše u Kuvajtu. Zato je i produžio ugovor.

- Imam ugovor do ljeta 2023. godine, još sezonu i pol. Nisam niti jednog trenutka požalio što sam došao u Kuvajt - zaključio je hrvatski trener.

ČETIRI SLIČICE IZ KUVAJTA

Devet mjeseci boravka u komadu

Ante Miše i članovi njegovog stožera stigli su u Kuvajt prošlog ljeta i nema povratka do kraja svibnja.

- Devet mjeseci u komadu moramo ostati. Takav je život, ne može se jare i pare što kažu.

Klima u Kuvajtu je ugodna tijekom veće dijela godine. Primjerice, sredinom veljače temperatura je 22-23 stupnja Celzijusa, ali preko ljeta odu temperature i poviše 65 Celzijusa.

- Zvuči nestvarno, ali je istina da se gume na automobilima znaju istopiti od vrućine. Već u travnju je prevruće, a ljeto da ne spominjem. Za dva mjeseca bit će ovdje već preko 50 stupnjeva Celzijusa.

Litra goriva 1,5 kunu, kava 40 kuna

Kakav je život u Kuvajtu? Potpuno drukčiji nego u Hrvatskoj, ako možemo odgovor sažeti u jednu rečenicu. Zemlja koja leži na najvećim zalihama nafte nema problema s energentima.

- Rezervoar napunite za 80-ak kuna, litra goriva dođe oko 1,5 kunu. Očekivano, nije gorivo problem, jer 90 % izvoza Kuvajtu usmjereno je prema nafti. Zato ne čudi da igrači s raskošnim voznim parkom dolaze na treninge. Uglavnom se voze američki terenci, jer utjecaj SAD-a je najveći posljednjia tri desetljeća. Nafte ima u izobilju, ali život je skup u svim ostalim segmentima. Primjerice, kava je 40-ak kuna. Skupi su i restorani.

Najdulje putovanje samo pola sata

Kuvajt je država od 4,2 milijuna ljudi, od kojih su četiri milijuna smješteni u glavnom gradu Kuwait Cityju.

- Sve je u glavnom gradu, tako da nema putovanja na utakmice. Nema karantene, zrakoplova, sve vam stane u pola sata vožnje, pri čemu svatko na utakmicu dolazi svojim autom. Nađemo se dva sata prije na stadionu gdje igramo i to je sve. Nema hotela, noćenja, svi spavaju kod kuće. U segmentu organizacije utakmica stres je minimalan.

Formirao domaći stručni stožer

Četiri suradnika doveo je Miše sa sobom u Kuvajt kompletiravši svoj stožer. Pomoćnik je Ardian Kozniku, kondicijski trener Boris Peyrek, koji je dugo radio u Hajduku i kijevskom Dynamu. Trener vratara je Feđa Kulaglić, koji je s Mišom surađivao u Zrinjskom, a fizioterapeut je Tomislav Uroda.

- Svi živimo u istoj zgradi, svatko u svom stanu. Družimo se, kratimo vrijeme, jer trening je jednom dnevno. U Kuvajtu inače ima oko 200-300 Hrvata na različitim poslovima.

Linker
03. studeni 2024 08:10