Klupska je sezona zaključena. Ostaju još dvije reprezentativne kvalifikacijske utakmice i onda, napokon, duži odmor. Dominik Livaković nije sklon stalnom medijskom gostovanju. Diskretan je, gotovo pa povučen, ali istodobno se i svjesno drži u sjeni. Odveć je osjetio kako to ide (i) kod vratara. Braniš sjajno i postaje normalno, a onda se dogodi izolirani kiks i dovoljan je da se zaboravi sve dobro učinjeno. Što onda pričati, bolje je šutjeti, trenirati i fokusirati se, tako nekako funkcionira "jedinica" Vatrenih i turskog kolosa Fenerbahčea.
Dvije godine je proletjelo u megapolisu. Istanbul je čudo od grada, sjecište mnogih kultura, "svjetova", a i vulkanskih svakodnevnih erupcija u nogometu. Turci su opsesivno vezani za najvažniju sporednu stvar na svijetu. Zna dobro to Livaković, koji je iz jedne ipak nirvane u HNL-u i Zagrebu uletio u centrifugu turske Super lig i brzo se morao prilagoditi...
Dogovor je bio kako ćemo razgovarati čim se sezona zaključi i prije dolaska na reprezentativno okupljanje. Precizan je u dogovorima, oprezan u medijskom komuniciranju, pogotovo što je u turskom eteru svakodnevni festival svega. Već su ga selili na sve strane, a on zna samo jedno...
- Eto me u Istanbulu, pripremam se za put u Zagreb, odnosno u Rijeku, na okupljanje Vatrenih. Jako se radujem tome jer u reprezentaciji imamo izvornu prijateljsku atmosferu. Dođe nam to kao neka posebna ugoda, druženje je ama baš svima gušt, vidi se po mnogim stvarima.
Zaključavate stan u Istanbulu?
- Da, bio sam sam proteklih dana jer se supruga Helena sa sinom Joakimom ranije vratila u Zagreb, odnosno u Zadar. Mali ima 15 mjeseci, otkako je prohodao non stop jurca po kući. Baš je smiješan i drag kad tako otkriva nešto novo. Promijenio nam je život, zbilja je istina kad roditelji govore da je postojao jedan život prije i drugi poslije rođenja djeteta. Sretni smo Helena i ja, kao i naše obitelji. Zato su skočili do Zadra, nismo tamo godinu dana bili i rodbina je jedva dočekala da ga vidi kako je narastao i napreduje...
Priča s toliko ushita o sinu da se nametnulo logično pitanje...
- Drugo? Što više djece bude, bit će ljepše. Supruga i ja imamo iste poglede i na to pitanje.
Helena je diplomirani dizajner i fakultet je, uz bračni život, usmjerio sportsku karijeru umjetničke klizačice na marginu.
- Ha, to je vrlo zahtjevan sport i već je u finišu studiranja postalo teško usklađivati obveze. Kad sam vidio koliko se trenira u klizanju, nisam mogao vjerovati. To je najmanje 3-4 sata dnevnog vježbanja, u slobodne termine na ledu, što je praktično navečer. Nama je u nogometu bitno jednostavnije...
O.K., uvod je ukazivao Livakovićeve dobro raspoloženje. Sezona je završena, za Fener neuspješno. Kako je on vidi?
- Naravno da smo svi razočarani jer smo i četvrtu sezonu za redom viceprvaci. Fenerbahče je veliki klub, ima više od 30 milijuna navijača, to je obožavanje iznad svih razina i teško je prihvatiti stvarnost po kojoj naslov prvaka izostaje od 2014. godine. U Europi smo ranije ispali, u Kupu također, a drugo je mjesto, ukupno gledano, rezultatski podbačaj. Svima nam to teško pada.
Dvije sezone ste u Istanbulu, kako si to objašnjavate?
- Teško je reći nešto specifično. Zbilja dobro treniramo, kvalitetu imamo u kadru i na klupi, dajemo sve od sebe, ali se stvari jednostavno nisu poklopile.
Za klub koji ima 19 titula prvaka, sedam osvojenih kupova i devet superkupova, to postaje velika frustracija.
- Istina je. Za Fener je naslov prioritet u svakoj sezoni. Jedino što mogu kazati u svoje ime je da ću se maksimalno truditi od početka idućih priprema da budem na visini zadatka i dajem svoj doprinos da Fener krene u novu sezonu na najbolji način.
Iz individualnog kuta imali ste prilično kompliciranu sezonu. Prve sezone bilo je odlično, uz 40 nastupa (stigao kad je sezona već započela), nakon osam za Dinamo. Ovu ste zaključili s 32 utakmice.
- Nažalost, imao sam ove sezone peha s ozljedama. Izostao sam, mislim, na 14 utakmica. Stradala je loža sredinom prosinca i unutar mjesec dana sam zaliječio mišić. Barem sam tako mislio do povratka na teren, na gostovanju kod Konyaspora. Tamo smo pobijedili 3:2, ali meni se na kraju smrknulo. Doslovno u posljednjim trenucima utakmice obnovio sam tu rupturu i znao sam da slijedi duža pauza, praktično novih mjesec i pol dana. To je poremetilo kontinuitet, ali vratio sam se i što je najvažnije potpuno sam zdrav.
Nije jednostavno, nakon naslova, dva kupa i tri superkupa s Dinamom, uroniti u trofejnu sušu s novim klubom.
- Pa je, pomalo mi je čudno, iako treba kazati da su to različite stvarnosti. Turska ima druge dimenzije, realnosti, konkurencije. Super lig je doista kvalitetna i vrlo zahtjevna. Puno se ulaže, vidi se to po fantastičnoj infrastrukturi, kvalitetnim igračima koji dolaze u Tursku. Medijski je non stop praćena do u detalja. Stadioni su puni, atmosfera je vrlo motivirajuća, uz dosta temperamenta i napetosti. Navijači su fanatični, puno je euforije u plus i minus verziji doživljaja. Gdje god dođeš svi pričaju o nogometu, imate nekad osjećaj da ništa drugo nije bitno. Velike su to zajednice, evo, mi imamo 30-ak milijuna navijača. Znate kakva je to podrška, usporedo naravno i pritisak očekivanja.
Kako se nosite s tim javnim drilom?
- Dobro, i to zato što ljudi jako poštuju igrače. Žive nogomet punim plućima i to mi je odmah upalo u oči kad sam stigao prije dvije godine. Svaku utakmicu igramo pred 50 tisuća gledatelja, možda sam jednu doživio da je bilo nešto manje. Navijači su iznimno bučni, maksimalno podržavaju i vuku momčad do pobjede. Pritisak jest velik, ali tako treba biti. Mi možemo samo zahvaliti navijačima na takvoj bezuvjetnoj ljubavi i podršci. Na kraju, naravno, rezultat je mjerilo koliko smo im zadovoljstva priuštili, ali ide se dalje sa zajedničkom vjerom, kluba i njih, da ćemo iduću sezonu biti bolji.
Ukupna kvaliteta lige na tehničko-taktičkom planu?
- Zavidna je razina igre, svi napreduju. Ne možemo reći da je taktički na razini Italije, gdje su to pitanje doveli do perfekcionizma. No, puno je individualne kvalitete, što uvijek najviše privlači pažnju i potiče maštu navijača. Primjetno je puno golova, a to znači da se igra ofenzivnije i teži postići gol više, a ne primati gol manje...
Kako se snalazite u komunikaciji?
- Bez teškoća. Naučio sam neke turske riječi i fraze koje su mi bitne u igri. Sve ostalo odrađujem na engleskom, iako imamo i prevoditelja na raspolaganju. Trudim se upijati turske riječi i u svakodnevici, u redu je tome težiti jer je to i izraz poštovanja zemlji u koju si došao. Imamo u klubu i "mali Balkan" s Džekom, Tadićem, Kostićem, tu je i naš trener vratara Sandro Žufić, pa jednostavnije komuniciramo. I Slovak Škriniar dosta razumije i priča s nama.
Džeko i Tadić se opraštaju od Fenera. Znate li možda hoće li Džeko...?
- Znam samo da zaključuju svoju eru u Feneru, a o ostalome nismo razgovarali. Ne dopuštam si da ih o tome pitam jer to su njihove stvari i uvijek je delikatno o tome javno lamentirati. U svakom slučaju, to su vrhunski igrači, veliki profesionalci i odlični ljudi. Od njih se može puno toga naučiti. Prvi su na treningu i posljednji odlaze, zato tako dugo traju na vrhunskim razinama.
Pričali su nam Rapaić i potom Tomas, koji su bili dio Fenera, da su uvjeti u kampu top razine.
- I dobro su govorili. Fenerbahče ima dva vrhunska kampa, jedan za seniore, drugi za akademiju, a sada se moderniziraju uvjeti s trećim kampom! Uvjeti su, pogotovo prema našima, druga galaksija, imaju apsolutno sve sadržaje koji su potrebni da momčad i treneri imaju savršene uvjete za rad.
Nakon dvije godine možete podvući prvu crtu i analizu turskog iskustva.
- Jedina stvar koja mi je teret je činjenica da u dvije sezone nismo osvojili trofej! Jedino to, a sve ostalo je top. Član sam velikana, imam vrhunske suigrače i trenera, senzacionalnu podršku navijača, a liga je konkurentna, punih tribina i gušt je natjecati se u takvom okruženju.
U čemu ste napredovali?
- Imam 30 godina i tehnički gledano, kompletirao sam svoj golmanski potencijal. Uvijek može bolje, ali znate kako to ide... Kad se dogodi kiks, ovisno je li pogrešan izlazak, lošija intervencija nogom ili nešto treće, odmah kažu da ti je to problem. Kad to dobro odrađuješ u seriji, ne govori se o tome. Sa Sandrom Žufićem odlično radim još iz vremena Dinama. Puno mi znači njegova prisutnost ovdje, a u klubu su jako zadovoljni njegovim radom i s drugim vratarima. Sada sam bolji golman nego što sam bio u Dinamu. Pogotovo na planu iskustva, zrelosti koja dođe i s godinama...
Logično je pitati, iako znamo da je puno fake newsa (i) oko vašeg statusa, što nosi nova sezona?
- Mislite na sve te špekulacije oko transfera? Gledajte, jedina je sigurnost da imam ugovor koji traje do 2028. i da sam fokusiran na nastavak karijere u Feneru. Ako bi se nešto dogodilo, tipa konkretna ponuda, onda bi mi iz kluba to kazali. Oni odlučuju o svemu i onda bi se vjerojatno razgovaralo o tome. No, to su samo teorije i ne opterećujem se njima.
Kakva su razmišljanja o novom vatrenom ciklusu?
- Uvijek ista, a to je kvalitetno započeti kvalifikacije kao zalet za ključni cilj, izboriti direktan put na SP. Očekujem da ćemo protiv Gibraltara naznačiti takav početak, bez ikakvog podcjenjivanja suparnika. Danas nema lakih suparnika, ima samo lakomislenih pristupa, koji se mogu obiti o glavu.
Realno je startati s tri boda, ali dojam je da je ključna utakmica kvalifikacija s Česima u Osijeku.
- Pa, zasigurno taj epilog može usmjeriti kvalifikacijski put na željeni ili teži kolosijek. Česi su vrlo snažni, tvrda momčad, imaju i dvije pobjede, nad Farskim Otocima 2:1 i Gibraltarom 4:0. Prije Osijeka dočekuju Crnu Goru, koja također ima dvije pobjede nad istim suparnicima. Imat ćemo i nešto jasniju sliku upravo pred Opus Arenu što nas čeka.
Glavni cilj je, dakako, Mundijal.
- Kao i uvijek, imperativ je izboriti plasman, pogotovo nakon što smo na protekla dva izdanja, u Rusiji i Kataru, bili na podiju. To nas obvezuje da budemo na pravim razinama i dalje. Neće biti lako izboriti direktan plasman, protiv nas će suparnici biti posebno motivirani pokazati se. No, i mi smo s reprezentativnom pričom uvijek maksimalno motivirani.
Kao Luka Modrić, koji i na pragu 40. pun elana i entuzijazma dolazi na pripreme?
- Ne znam što bih više mogao kazati oko Luke, a da ne ispadne banalno. Neka je on s nama, koga briga za datum rođenja kad vidimo kako čovjek igra, kakva je to motivacija, posvećenost. O kvaliteti kojom je postao legenda nad legendama jednog Reala i ne treba govoriti. Svijet je sve kazao tko je Modrić i mi smo sretni da je naš, koliko god ga taj svijet, pogotovo onaj u Realu, smatra svojim. Lukin nogomet i karijera je općenito simbol svjetskog vrha. Čovjek je šest puta osvojio Ligu prvaka, ej, šest puta!? Koliko velikana nije to ostvarilo...
Gledali ste oproštaj na Bernabeu?
- Gledao, gutao knedle, pogotovo kad sam vidio koliko gledatelja, koji su vidjeli mnoštvo velikana u dresu Reala, plače. Ne možeš ostati tvrd na takve izljeve ljubavi prema Modriću. Svaka mu čast kako je to stoički odradio. Njegova rečenica na kraju "ne plačite što završava, nego se radujte što se dogodilo" bilo je sjajno zaokruživanje tog doživljaja. Baš sam ponosan na njega.
Znana je sekvenca kad vas je savjetovao u kriznoj fazi karijere.
- Luka je karakteran čovjek, prebogat iskustvom, znalac. Najprirodnije mi je s njim popričati i čuti njegovo mišljenje o nogometnim situacijama. I uvijek se osjećam sretan što imam takvu priliku da s njim podijelim svoja razmišljanja. U redovnom smo kontaktu. Čujem se ja i s našim Zadranima Subašićem, Vrsaljkom... Svi smo željni da se Zadar vrati na mapu kvalitetne nogometne razine u Hrvatskoj. Slično kao i Varaždin. Treba puno dobrih odluka i rada da se to počne ostvarivati. Zadar i okruženje to zaslužuju.
Najbolje su vratarske godine pred vama, posljedično i reprezentativne perspektive. Nakon bronce u Kataru, srebra u Rusiji, što očekujete dalje u vatrenoj priči?
- Ambicije su uvijek iste, svako sljedeće prvenstvo je najvažniji cilj. Slijedi borba za Mundijal 2026., što ćemo, vjerujem, i ostvariti. Potom na SP-u dati sve od sebe i težiti najvišem, pa što zaslužimo... Siguran sam da ćemo na tom turniru, naravno, prvo ga treba zaslužiti, dati sve od sebe, kao i na prošlima. Obožavamo igrati za Hrvatsku, to su neusporedive emocije nogometa u odnosu na bilo koje druge. Kad vidimo da je narod uz nas, to nam daje ogromnu snagu. Mi smo na tom zajedničkom entuzijazmu, uz kvalitetu koju imamo, ostvarili sve te velike uspjehe. Ono što možemo obećati: pružit ćemo baš sve što možemo da budemo na razini očekivanja naših ljudi!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....