‘Kovačević i ja stanujemo u istoj zgradi, stalno smo skupa i ne znam koliko sam mu puta asistirao‘

Već dugo nam je znano ime Mario Kvesić (33), vrlo vrijedni i korisni igrač veznog reda, ponikao u NK Široki Brijeg, u njegovu rodnom gradu. Međutim, karijera mu je najvećim dijelom vezana za klubove izvan BiH i Hrvatske. Nakon petogodišnjeg staža u Njemačkoj, ovu posljednju, vrlo uspješnu, petoljetku odrađuje u 1. ligi Slovenije (Olimpija i Celje), gdje je uzeo s Olimpijom prvenstvo i Kup, a isto tako i s Celjem, s kojim je igrao i četvrtfinale Konferencijske lige.

Za nedavnog boravka u Širokom, draga prijateljica Ozrenka prozvala me pitanjem: “Zašto nikad ne pišete o Mariju, a igra u životnoj formi, u trenutačno najboljem slovenskom klubu. Uz bok je suigraču Franku Kovačeviću.” Nakon što smo Kvesića stavili ‘pod lupu’, priznali smo da je gospođa Ozrenka u pravu.

Uočili smo da ste u ovom trenutku najbolji asistent u slovenskoj 1. ligi, a često ste i strijelac.

- To mi je u opisu posla, radim i igram onako kako bih najviše bio od koristi momčadi. Ove sezone zabio sam šest pogodaka i ostvario deset asistencija. Naravno, te brojke su mogle biti i malo veće, ali zadovoljan sam i ja i ljudi u klubu - kaže Mario Kvesić.

Sigurno je zadovoljan i Franko Kovačević, hrvatski hit-napadač, uz čija česta poentiranja (25 ove sezone u svim natjecanjima), nerijetko stoji i vaše ime kao dodavača. Koliko puta ste mu dosad bili asistent?

- Ne bih vam znao reći, jednostavno ne brojim. Franko i ja se vrhunski razumijemo i slažemo na terenu, u igri, ali i privatno. Stanujemo u istoj zgradi, stalno smo skupa, i on je obiteljski čovjek baš kao i ja.

Kako opisujete igrača Franka Kovačevića?

- Kovačević je rođeni golgeter, neizmjerno gladan golova, željan igračkog napredovanja, uvijek želi više i bolje. Radi na sebi. Nekad mi se čini da radi sebi pritisak, ali ne. On to sve obavlja s ogromnom ljubavlju prema poslu koji radi. Vrlo ga cijenim i radujem se njegovim uspjesima. Franko je sve podredio nogometu i Bogu hvala, sve mu se to vraća.

Nedvojbeno, Kovačević je prerastao slovensku ligu, uvjereni smo da će otići u veći klub i jaču ligu. I vama istječe ugovor sljedećeg ljeta, a nećemo pogriješiti ako ustvrdimo da ste i vi iznad te lige. Možemo li očekivati da odete u paketu?

- Naše perspektive su skroz drugačije. Meni su ipak 33 godine, a Franku tek 26. Nije realno da razmišljamo o istim stvarima kad je u pitanju igračka budućnost. Naravno, ne bih imao ništa protiv, ali govorim objektivno. On je vrlo poželjan igrač na tržištu, a ja mu želim da u tom slučaju izabere najbolje za sebe.

Čuli smo da je Celje za vas već spremilo novi ugovor.

- Prvi glas. Nitko mi ništa nije govorio o tome, a i ne opterećujem se tim pitanjem. Fokusiran sam na Celje. Fantastično se osjećam, zdrav sam, imamo i sjajne rezultate u prvenstvu i Konferencijskoj ligi. Mogu još dugo igrati. Vjerujem u sebe, s podlogom!

Danas vam u goste stiže Legia iz Varšave u Konferencijskoj ligi.

- Legia nam nije nepoznanica, proučili smo ih i više-manje znamo kako igraju. Pretpostavljamo da će nam se suprotstaviti na način kako su odigrali posljednju u njihovom prvenstvu. Protiv nas je teško igrati. Od 30-ak europskih utakmica posljednjih godina, mi smo u 28 bili dominantnija momčad.

Trener vam je Albert Riera, a upravo je on inzistirao na vašem dolasku iz Olimpije u Celje 2023. godine.

- Riera me vodio prethodno i u Ljubljani. Nevjerojatan trener i izvrstan čovjek. Za njim je velika potražnja, a ta me činjenica nimalo ne čudi. Vrlo je temeljit, samouvjeren, ima odlične ideje, a mi igrači ga u svemu pratimo. Stvorio nam je prepoznatljiv identitet, a klupski rezultati su evidentni. Bio je uspješan u Olimpiji, a i sada u Celju.

Vjerojatno je i njemu ovo posljednja sezona u Celju, možda opet bude inzistirao da ga pratite i u sljedećoj mu trenerskoj postaji.

- Ha-ha... Ne bih želio bezuvjetno ići.

Dosad ste igrali u BiH, Hrvatskoj, Njemačkoj, Sloveniji i Južnoj Koreji, gdje je bilo najljepše?

- Sve te destinacije imaju svoje draži, ali Njemačka mi je ipak posebnija.

Razmišljate li o povratku u hrvatski nogomet?

- HNL bi mi pasao i ne bih imao ništa protiv. Nikad se ne zna, jer što kaže izreka: “Čudni su putovi Gospodnji.”