Marokanci pred skoro 70.000 gledatelja love ispunjenje 50-godišnjeg sna, a Mané i društvo stižu im pokvariti zabavu

Nedjelja, 20 sati i Stadion Princa Moulaya Abdallaha u Rabatu. S jedne strane Maroko, a s druge Senegal. Tako bi, u najkraćim crtama, zvučala najava finala Afričkog kupa nacija, odnosno završnice u kojoj će gotovo 70.000 ljudi na tribinama, kao i milijuni putem TV prijenosa, svjedočiti velikom okršaju lavova; domaćih s Atlasa i gostujućih Lavova Teraange.

Potonja riječ na volof jeziku označava velikodušnost i toplinu, no Senegalci ovog puta ne dolaze biti dobrohotni i darežljivi, već stižu pokvariti ispunjenje sna kojeg Marokanci snivaju već punih 50 godina...

Točno toliko, naime, prošlo je od 1976., kada je reprezentacije najzapadnije zemlje Magreba u Etiopiji prvi i jedini put postala kontinentalnim prvakom, a sada je pred odabranicima Walida Regraguija prilika da se i službeno etabliraju kao afrička nogometna reprezentacija broj jedan.

- Žanjemo plodove zlatnog doba marokanskog nogometa, ali ne smijemo zaboraviti odakle dolazimo - rekao je nakon pobjede nad Nigerijom u polufinalu Regragui, koji je bio dio posljednje marokanske momčadi koja je igrala finale AFCON-a (poraz 2-1 od Tunisa 2004.) pa dodao: - Veliki je dar biti u finalu, ali morat ćemo se brzo oporaviti.

Maroko s pet "clean sheetova" i tek jednim primljenim pogotkom koji je Yassine Bounou primio iz kaznenog udarca (ne računajući polufinalno raspucavanje) u finale dolazi s najboljom obranom, odnosno s Brahimom Díazom kao najboljim strijelcem turnira (5), dok s druge strane čekaju senegalske trupe koju su na putu do završnice kumulativno zabile 12 golova. Posljednji među njima djelo je Sadija Manéa, koji je zatresao mrežu u polufinalnom srazu s Egiptom i tako svoju momčad poveo prema Rabatu.

- Finale se mora pobijediti - rekao je bivši napadač Liverpoola pa dodao: - Bit će mi jako drago igrati svoje posljednje finale AFCON-a, uživati ​​u njemu i donijeti pobjedu svojoj zemlji.

Uz Manéa, Pape Thiaw na raspolaganju ima i ostatak ofenzivne konjice koju čine Iliman Ndiaye, Nicolas Jackson, Habib Diallo, Ismaila Sarr i 17-godišnji Ibrahim Mbaye. Nasuprot tome, u senegalskom rosteru zbog žutih kartona neće biti kapetana Kalidoua Koulibalyja i veznjaka Habiba Diarre, dok će kod domaćina izostati ozlijeđeni veznjak Azzedine Ounahi.

Poput Maroka, Senegal je prethodno također samo jednom osvajao AFCON, i to prije četiri godine, nakon što je prethodno gubio finala 2002. i 2019. Obje strane sada, dakle, žarko žele doći do svoje druge titule, a Marokancima bi na ruku svakako mogla ići prednost domaćeg terena i podrška masovne vojske navijača, odnosno činjenica da u svojoj zemlji nisu izgubili natjecateljsku utakmicu još od studenog 2009.

- Ovo je vrsta utakmica u kojoj detalji čine razliku - ipak je u svojoj najavi bio oprezan marokanski kapetan Romain Saïss (koji je također pod upitnikom zbog ozljede) pa dodao: - Moramo zadržati koncentraciju, želju za pobjedom i disciplinu te pokušati pobijediti.

Hoće li Marokanci u tome uspjeti, ili će im Mané i društvo doista pokvariti zabavu - ostaje za vidjeti.