Našalio se neki dan jedan od satiričara talijanskih TV-postaja, koji se često bavi nogometom.
“Mislim da je Ancelottiju zbilja teško. On ovog trenutka ne zna što mu budućnost nosi i treba razumjeti njegovu muku i dvojbu. Ili će biti trener Real Madrida ili će sjesti na klupu reprezentacije Brazila.”
Carlo Ancelotti je za Talijane bio trener gubitnik. I dobar čovjek iz Reggiola, mjesta gdje je njegova obitelj imala malu poljoprivrednu farmu. Nogometni ga je put odveo iz Parme nakon tri godine u Romu, gdje je ostao 8 ljeta. Imao je teške operacije koljena i bilo je pitanje hoće li nastaviti karijeru. Roma ga je pustila smatrajući da više neće biti pravi, ali on je u Milanu kod Sacchija bio još bolji. Osvojio je 13 trofeja kao igrač, 8 u Milanu...
Trenersku je karijeru počeo kao pomoćnik Sacchiju u reprezentaciji Italije (1992-95.). Onda redom sezona Reggiana, dvije sezone Parma, dvije i pol Juventus, ukupno 5 i pol razočaranja “drugim mjestom”. Najveći trener gubitnik. U Milanu se svima revanširao, počevši od Juventusa, protiv kojeg je osvojio prvi veliki trofej, Ligu prvaka (2003.).
Carlo Ancelotti će do danas u riznici trenerskih trofeja imati 24 naslova. Rušio je mnoge rekorde, tabue i jedan je od rijetkih trenera kojeg je Real drugi puta vratio na klupu unutar 6 godina. Sunarodnjak mu Fabio Capello se u zlatnoj eri vratio u Milan nakon jedne sezone što su ga Berlusconi i Galliani “otjerali” u Real Madrid i onda molili da im oprosti. Napustio je Capello Real kao pobjednik ali omražen zbog “bijega”.
Predsjednikova vizija
Unatoč tome, 10 godina kasnije vratili su ga u Real i osvojio je opet naslov s Galacticosima. Nije ostao jer su mu predbacivali “tvrd nogomet”, ali i zato što je tjerao zvijezde, kao što je brazilski Ronaldo, da moraju više trčati i manje gubiti energiju u madridskom noćnom điru.
Povijest kao da se ponavlja, iako je Ancelottijev nogomet kudikamo pitkiji u odnosu na Capellov. Dok je ovaj bio “diktator” svlačionice, Ancelotti je “prijatelj”. Zato ga je Perez 2015. otpustio, iako mu je donio 10. naslov europskog prvaka. Vratio ga je u lipnju 2021. i Ancelotti je odmah osvojio duplu krunu, prvenstvo i Ligu prvaka. Ove sezone Real je tek na Europskom superkupu i Klupskom SP-u. Prvenstvo je izgubljeno, a ostaje još opcija Kupa kralja i Liga prvaka. Dojam je da je bliža opcija pada u oba natjecanja nego osvajanja jednog koji bi možda spasio Ancelottija...
Talijan ima ugovor s Realom do lipnja 2024. No, njemu je odavno jasno, a zna to i iz iskustva, da samo trofeji štite trenera, a ne papir. Realu je najmanji problem platiti mu otpremninu da ga se riješi. Njegov status još nije definiran i Ancelotti se zbog toga ne uzrujava. Ne zato što ne bi htio ostati u Realu.
- Već sam kazao prije dolaska da je Real savršen klub i da bih u njemu radio do kraja karijere. Nakon nove suradnje mogu javno kazati da više neću voditi niti jedan klub poslije Reala. Ostat ću ovdje dok me ne potjeraju.
Ancelottijeve izjave iz lipnja 2021., kad je predstavljen medijima, ponovljene su više puta i proteklih dva mjeseca kada se počelo špekulirati da su mu akcije kod Florentina Pereza opet u padu. Čak i ako osvoji Kup kralja, to bi bilo malo za predsjednika Reala, koji ima viziju da u idućoj sezoni, na obnovljenom Bernabeuu, stvori top momčad koja će biti na razini prestižnosti galaktičnog Reala. Ancelotti se s (uskoro) 64 godine teško uklapa u tu viziju. Griješi li Perez po drugi put? Teško je reći.
U zvjezdanoj svlačionici kakva je Realova smatra se ključnim da trener zna doprijeti do igrača i motivirati da pruža najbolje od sebe za grupu. Tako je uspijevao u Milanu, PSG-u, Chelseaju, Realu, Bayernu. Vjerojatno zbog drugačijeg (materijalnog) profila kluba, gdje se više mora graditi momčad, a ne kupovati, Ancelottijeve vrline vođenja jake grupe nisu došle do izražaja u Evertonu i Napoliju. Dio medija upozorava Pereza da “galaktička ideja” može pasti upravo na krivom profilu trenera, što se jako dobro vidi u sudbini PSG-a ili aktualnog rastrošnog Chelseaja.
Činjenica da više neće biti trener u klubu, osnažuje teze onih koji tvrde kako ga čeka klupa Brazila. Jedina brana tom poslu je opcija da ga Real zadrži i iduću sezonu. Zato i čekaju u Brazilskom savezu, čiji su čelnici sondirali teren među igračima i tražili mišljenje kakvog izbornika treba reprezentacija da bi napokon natjecateljski iskoračila. Veći broj brazilskih reprezentativaca, i temeljem preporuka bivših Ancelottijevih igrača (Casemiro...), spomenula je profil trenera Reala, koji jako dobro funkcionira s taštim zvijezdama.
Skup individualaca
Tabor reprezentacije Brazila je specifičan, kao i okruženje, i gotovo svi “domaći” treneri padaju pod teretom veličina igrača te njihovih “mušica”. Brazil već davno nije bio momčad, nego samo skup sjajnih individualaca koji redovito padaju kad nalete na jake kolektivno nastrojene selekcije...
Dakle, velika muka Carla Ancelottija je zapravo velika čast koja mu se ukazuje u smiraj trenerske karijere. Počeo ju je kao dio stožera reprezentacije Italije i najavio je već davno da bi je završio kao izbornik neke prestižne selekcije. Vrlo brzo, kažu upućeni krajem travnja, Real će priopćiti Ancelottiju svoje planove. Tada će i Brazil doznati može li računati na Talijana, oko kojeg vlada konsenzus, za razliku od negodovanja tamošnje javnosti što je Brazil i dalje bez izbornika nakon ostavke Titea.