‘Modriću se obraćam s ‘vi‘, a mojem bratu se dogodila velika nepravda. Tottenham? Ovo je plan...‘

U riječkom Hiltonu jedno je sasvim novo ime - Luka Vušković. Zlatko Dalić prvi je put pozvao 18-godišnjaka od kojeg izbornik očekuje da će biti stožerni igrač u budućnosti. Kakvi su mu prvi dojmovi iz A reprezentacije? Što je drugačije nego u mladoj? Kako su ga stariji suigrači primili, pitanja su s kojima smo započeli intervju s njim.

- Ne mogu još podijeliti previše dojmova jer sam ovdje tek dan-dva, ali odmah sam osjetio da je atmosfera vrlo ugodna i opuštena. Svi su me lijepo primili, vidi se da su igrači, stožer i cijela popratna ekipa dugo zajedno, sve funkcionira jako uigrano i jednostavno. Svi se jako dobro poznaju i slažu, srdačni su, tako da se lako dobro uklopiti u takvo okruženje. Razlika u odnosu na mladu reprezentaciju je što nas ovdje ima iz zaista različitih generacija, dok smo u mladoj svi tu negdje, ali mislim da je snaga ove reprezentacije svih ovih godina što odlično spaja mladost i iskustvo. Naravno da je i sve na višoj razini u smislu treninga i svega, ipak je ovo ekipa koja je druga i treća na svijetu, s igračima koji su osvajali najveće titule, ali što se atmosfere tiče - ugodno je kao i u mladoj reprezentaciji.

Luka Modrić je igrao na Svjetskom prvenstvu 2006. u Njemačkoj prije nego što ste rođeni....

- Spomenuo sam da nas ima iz različitih generacija, a kapetan i ja smo tu najvidljiviji primjer jer je između nas više od 20 godina razlike. Ne znam što bih mogao reći novo o Luki, kada pogledate onaj oproštaj u Madridu i njegovu fotografiju sa svime što je osvojio, to govori sve kakav je igrač, ne samo najveći u našem nogometu nego jedan od najvećih ikada. Zato me jako raduje što sam uspio doći do A reprezentacije dok je još s nama, a već činjenica da je s nama od prvog dana na treningu postavlja standard za sve nas mlade - pokazuje što znači hrvatska reprezentacija te što znači davati maksimum i nakon što si osvojio sve što se moglo. Vjerujem da je ta ljubav prema nogometu i predanost radu i treningu jedan od brojnih razloga zašto je ostvario takvu karijeru.

BRUNO FAHY Afp

Obraćate li mu se u prvom licu ili trećem?

- Imam 18 godina pa je pristojno da krenem sa "vi" prema starijima, ali evo već me u prvom danu niz ljudi iz okružja reprezentacije ispravljalo da im se slobodno obraćam sa "ti". Obiteljska je atmosfera pa ću morati to brzo poloviti – nasmijao se Vušković i dodao:

- S Lukom sam u ekipi, tako da ćemo sigurno brzo biti na "ti".

Je li vam izbornik kazao nešto posebno?

- Izbornik mi je poželio dobrodošlicu, rekao nek‘ se osjećam ugodno, da mi je ovo dobra prilika za osjetiti A reprezentaciju i da radim maksimalno na treningu. Ostavlja dojam vrlo smirene, jednostavne i pristupačne osobe, a rezultati koje je postigao s Hrvatskom govore sami za sebe.

Koliko ste zadovoljni sezonom koja je iza vas u Westerlou?

- Ne bih govorio previše o sebi, ali sa svoje strane mogu reći da sam iznimno zadovoljan i da se Westerlo pokazao kao sjajno rješenje za ovu fazu moje karijere. Najvažnije mi je bilo igrati, a imao sam odličnu minutažu, uz pozitivne recenzije i osjećaj da sam dobro napredovao. Kruna svega je bio poziv u A reprezentaciju, a meni je to najveća potvrda da je Westerlo bio pun pogodak i da je iza mene dobra sezona. Belgija je dobra liga, konkurentna i izjednačena, pa mi je bilo vrlo vrijedno iskustvo odigrati cijelu sezonu u punom ritmu.

Matija Frigan je dao 14 golova za vaš klub, a Franjo Ivanović 16 u prvenstvu i četiri u Europskoj ligi za USG te osvojio naslov prvaka. Što možete reći o njima?

- Prije svega čestitam Franji na naslovu prvaka za koji je dao veliki doprinos, a onda obojici na odličnoj sezoni koju su imali. Belgija je i u prošlosti znala biti odlično mjesto za hrvatske napadače, lijepo je da nastavljaju tu tradiciju, što je ujedno i dobra poruka drugima kada razmišljaju o nastavku karijere da Belgija može biti izvrsno odredište. Mislim da je za mlade igrače najvažnije igrati, a ovdje su i Matija i Franjo dobili puno prilika koje su sjajno iskoristili.

Gdje ćete igrati sljedeće sezone, je li to riješeno? Što vam kažu u Tottenhamu, hoće li vam dati šansu?

- Plan je da krenem na pripreme s Tottenhamom, odradim nekoliko tjedana i onda u dogovoru s trenerom i klubom odlučimo što dalje. Izgledno je da bih mogao odraditi još jednu godinu posudbe, no sada je prerano o svemu tome govoriti.

Tottenham je osvojio Europsku ligu i izborio Ligu prvaka. Kako gledate na to?

- Prije svega, čestitam svima u klubu jer su 17 godina čekali na trofej, i sada su osvojili jedan uistinu europski vrijedan, što je sjajan rezultat za Tottenham i sigurno inspiracija za nove uspjehe. Također, za klub će biti od ogromnog značenja igrati Ligu prvaka. To je super rezultat iz puno perspektiva. Pokazuje kvalitetu koju momčad ima. Iako nisam bio dio ekipe, dijelim ponos zbog takvog uspjeha.

Joško Gvardiol je stoper koji sada već ima dosta iskustva u Premier ligi. Hoćete li ga pitati za savjet?

- Joško je fenomen, fantastično je kako se razvija njegova karijera i zaista je sve te pohvale zaslužio kako znanjem i vještinom tako i radom i karakterom. Nadam se da ćemo imati priliku dugo biti zajedno u reprezentaciji, s njim je zasigurno lijepo igrati. Koliko po svemu vidim i znam, stvarno je ugodna, opuštena i otvorena osoba, tako da će sigurno biti puno prilika za razgovor o Premier ligi i svemu drugome.

Što biste kao igrač uzeli od njega?

- Nisam veliki ljubitelj ovih pitanja "što bi uzeo od nekoga", ali za obrambene igrače obojica smo prilično spretni pred suparničkim golom pa kad bismo spojili njegovu završnicu nogom i moj napadački skok, bio bi to jedan prilično opasan igrač - sa smiješkom je konstatirao Luka.

U više ste intervjua govorili da radite na agresivnosti u igri jedan na jedan te na brzini, jeste li zadovoljni kako to ide?

- Zadovoljan sam razvojem, ništa ne ide preko noći. Radim na brojnim elementima u svojoj igri, ali od svega je najvažnije skupljati iskustvo jer tako se najbolje napreduje, pa me stoga raduje ta odlična minutaža koju sam imao.

TOMAS SISK/IMAGO SPORTFOTODIENST/PROFIMEDIA

Jeste li spremni za Premier ligu?

- Naravno da je Premiership druga razina po pitanju fizičkih zahtjeva, ali maksimalno radim da budem spreman za taj izazov kada dođe trenutak za to.

Zabijate puno golova, koja je vaša tajna? Jeste li možda trebali biti centarfor jer je dojam da imate nos za gol? Zašto ste se odlučili biti stoper, jesu li utjecali otac i brat, također stoperi?

- Od početka bavljenja nogometom bilo je jasno da ću biti stoper, pozicija centarfora nije bila opcija niti u jednom trenutku. Što se golova tiče, visok sam, imam dobar skok i dobar osjećaj za prekide, pa to vjerojatno objašnjava broj pogodaka. Trudit ću se i dalje biti što bolji u tom segmentu, drago mi je kada mogu pomoći ekipi i prema naprijed, ne samo igrom u obrani.

Kako se brat Mario drži bez nogometa, vjerujete li da će se vratiti na visoku razinu kad ponovno zaigra?

- Teško mi je govoriti o Mariju jer znam koliko je ispravna osoba i koliko je velika nepravda sve ovo što mu se dogodilo. No, znam i da on prvi ne želi gubiti više ni energiju niti vrijeme na to nego se maksimalno fokusirati na povratak na teren. Propuštene godine mu nitko neće vratiti, ali dovoljno je mlad da još uvijek ostvari svoje nogometne snove. Znam koliko truda, rada i volje ulaže u povratak i siguran sam da će se vratiti na visokoj razini.

Hajduk je zamalo ispustio naslov prvaka, Rijeka je osvojila SHNL. Vjerujemo da ste pratili završnicu, pa kako ste doživjeli rasplet?

- Bila je super uzbudljiva sezona. Naravno da mi je kao hajdukovcu žao što Hajduk nije uspio iskoristiti odličnu priliku. Dinamo nije bio na uobičajeno visokoj razini, ali umjesto Hajduka tu šansu iskoristila je Rijeka, na čemu im treba čestitati. Malo je nedostajalo, ali sad treba stisnuti još više, nadograditi postojeću ekipu i od prvog dana nove sezone vjerovati u naslov prvaka.

Je li vam žao što niste odigrali nešto više utakmica za Hajduk?

- Ne znam ima li smisla tako razmišljati. S jedne strane mi je žao, odrastao sam u izrazito hajdučkoj obitelji u kojoj igranje za Hajduk ima zaista posebnu težinu, ali s druge strane, svjestan sam da je moj odlazak za klub vjerojatno imao veću važnost u smislu poslovanja i funkcioniranja nego da sam još dvije ili tri godine igrao za prvu momčad.

Jako mladi ste ušli u seniorski nogomet, već sa 16 godina u dresu Hajduka. Je li to dobro ili teško u tim godinama?

- Mislim da nema apsolutno točnog odgovora na takvo pitanje. Imamo primjere igrača kojima je to očito bilo prerano pa nisu napredovali prema očekivanjima i željama, a imamo primjere onih kod kojih se to činilo apsolutno logičnim. Bitno je da klub, treneri, igrač i njegovo okruženje budu na istom tragu, da pokušaju zajedno prepoznati što je u datom trenutku najbolje za razvoj igrača. Nije lako 16-godišnjaku zaigrati seniorski nogomet, ali u mojem slučaju zadovoljan sam raspletom, danas sam A reprezentativac, što je cilj kojeg sam priželjkivao.

Jeste li među igračima imali uzore?

- Postoje igrači koji mi se sviđaju i od kojih učim određene elemente, no ako govorimo u uzoru, to sam uvijek govorio da mi je brat. Kao mlad uvijek sam gledao njega kako igra i pratio ga, a sada nakon svega, cijenim ga još više zbog toga što je svoje ideale, poštenje i ispravnost stavio čak i ispred vlastitih interesa. Dva igrača koja zaista jako cijenim zbog nogometnog umijeća i postignuća su Marko Livaja i Cristiano Ronaldo.

Kad ne biste govorili o sebi kao nogometašu, kako biste se predstavili kao tinejdžera? Imate li neke posebne strasti i hobije?

- Fokus mi je svakako na nogomet, u tom ritmu nema puno vremena za strasti i hobije, ali volim kuhati, to je nešto što me zanima i veseli. A opustiti se volim uz televiziju, posebno neku dobru seriju.