U finalu Talijanskog kupa Bologna je svladala Milan i osvojila trofej nakon 51 godine. U istom razdoblju Bologna je bankrotirala, krenula iz treće lige, tranzitno na liniji Serie A i B. U 51 godinu Milan je osvojio 38 trofeja svih vrsta i postao jedan od najvećih svjetskih klubova.
U Rimu je Bologna djelovala kao momčad koja vrijedi 525 milijuna eura, a Milan kao ona koja vrijedi 286, iako je obrnuto. U igri je bila bolja momčad u koju je uloženo 52 milijuna, nakon što je klub prodao najbolje igrače za 104 milijuna te prepustio Juventusu trenera (Mottu) s kojim su izborili LP nakon 61 godine. S plusom od 52 milijuna te novim manje razvikanim trenerom, stvorili su još bolju MOMČAD. Milan je u transfere uložio 122, a prodao igrače za 51 milijun. U minusu 71 milijun, promijenili su dva trenera i od lanjskog drugog sada im je domet osmo mjesto.
Zašto su sve “okolne priče, glamuri, marketing, klik teme” i slični folklori, na terenu potpuno drugačijeg epiloga u odnosu na nogomet? Arrigo Sacchi, tvorac najbolje momčadi 20. stoljeća, Milana iz kraja 1980-ih, jasno je naznačio ključ. U nogometu je bitnija momčad nego bilo koji pojedinac, a bolja će biti ona koja ima ideju igre i organizirano je provede. U ovom slučaju, bolja je momčad i organiziranija bila ona koja je dvostruko jeftinija, višestruko manje glamurozna, ali je bila MOMČAD. U trci za naslov Napoli (356 milijuna vrijedan) na korak je do naslova prvaka pred Interom (664), koji ima alibi dosega finala LP. No, Juventus, koji ima drugu vrijednosno najjaču svlačionicu (624) zaostaje 14, a Milan kao treća vrijednost čak 18 bodova za Napolijem. Priča o MOMČADI je i tu presudna...
Možda je u priči o IGRI vrlo znakovit neočekivani iskorak Coma, povratnika u Serie A nakon 20 godina. U međuvremenu je klub bankrotirao 2016. i poslan u četvrtu ligu. Od 2017. s novim vlasnicima samo napreduju. Na klupi imaju debitanta, Cesca Fabregasa, i pred osvajanjem su 10. pozicije, prve do “većih” u Serie A. Analitičari su puni komplimenata za igru te momčadi. Fabregas, nekoć sjajni vezist Barcelone, Arsenala i Chelseaja, odao je kakvu ideju ima igre, temeljenu na učinku veznih igrača.
- Igra prema naprijed, probijanje linija dodavanjima. To je ono što je veznjaku najbitnije. Plus analiziranje terena i pozicije suigrača, prije nego što lopta dođe do njega. Imati 95 % točnosti dodavanja, a ne moći utjecati na igru, za mene ne znači ništa.
Ideja igre, a ne “rudarenja” nogometa. Momčad, a ne imena. Ravnoteža linija, a ne ultra ofenziva ili beton obrana pa na kontre, dekadencija u oba slučaja.
U SHNL-u je jako puno folklora i okolnih festivala, pogotovo u ime klik medijske bitnosti. O nogometu tu i tamo, i, nažalost, sve rjeđe. Možemo li ipak nešto i u tom nogometnom smislu natuknuti? Logično da se može, jer na kraju, nogometno će biti ipak presudno...
Dva kola prije kraja najbliža tituli je Rijeka. Nakon debakla u Ljubljani u to nije vjerovao ni najzagriženiji navijač, a kamoli drugi. Štoviše, u siječanjskom mercatu vodstvo Rijeke bilo je (iznova) žestoko prozivano zbog neambicioznosti i prodaje ponajboljih igrača (Galešić, Pašalić, Smolčić), prvog i konkurentu Dinamu. No, nogomet je odao kako je Rijeka unatoč tome najbliža tituli i mogućoj dvostrukoj kruni. Zašto, ako je u fluktuaciji skoro 40-ak igrača u odlasku (i zaradi 21 milijun), te nešto skromnijem ulasku (30-ak, uz 500 tisuća ulaganja), uz plus blagajne od 20 milijuna, po “folkloru” trebala biti u katastrofi? Prije te analize vrijedi spomenuti da je najvrjedniji Dinamo (83 milijuna) uz vrlo dobre euro ishode i zarade (40), na stranu slabosti HNL sezone, najboljeg učinka u 2025., s 32 boda, plus 6 u odnosu na Rijeku i čak plus 11 u odnosu na Hajduk. Što ukazuje da i Hajdukov pad i žilavost Rijeke nisu posljedica faktora Dinamo, nego njihovih slabosti odnosno vrlina. Vratio bih se tu na faktor momčadi, ideje igre i organizacije...
Ono što je nedostajalo Hajduku da prati ritam borbe za vrh, pa kompenzira vrijednosnu inferiornost u odnosu na Dinamo (skoro dupla), je isto ono što im je manjkalo u odnosu na bitno jeftiniji kadar Riječana (plus 17). Hajduk nije imao ideju igre, niti je organizacijski djelovao uređen, a kao momčad nisu odavali dojam homogenosti-kompaktnosti. Pogonjeni klasom pojedinca (Livaja) bilo je pitanje samo kada će posustati...
Na drugoj je strani Rijeka, s trenerom debitantom koji je “igrao” na dvije karte. Prva je momčadska energija i entuzijazam, a druga pragmatičnost pristupa. Sacchi je uvijek isticao, i prosta ideja igre, ako je organizirana, uvijek je bolja od individualno jačeg baziranog na improvizaciji igre. Rijeka s Đalovićem ne igra spektakularno, ali djeluje kao MOMČAD, organizirana da bude čvrsta u defenzivi i cinična u napadu. Na tom osnovu je prevladala sve turbulencije, i uz individualni iskorak unutar kolektivne solidnosti (Fruk) došla korak do trofeja.
U drugom dijelu tablice, momčadska, organizirana s idejom igre, pokazala se presudnom da tri od četiri najmanje vrijedna rostera (Varaždin, Slaven Belupo i Istra 1961) bije bitku za Europu, uz mnoštvo komplimenata kritike na prikazano u sezoni. Nogomet je igra, iako to nije ključan faktor funkcioniranja, tada će prevladavati folklor i teme klik festivala antinogometne tematike...
Komentari (0)
Komentiraj