Znaš, bio je to moj najbolji dan otkad sam u Italiji. A ovdje sam šest godina. Nakon utakmice bio sam izvan sebe od sreće, bio sam gordi Makedonac, izbacio sam prsa van i ludovao, sprdao Talijane sljedeći dan u svlačionici. Slušaj, pisali su i govorili prije utakmice da će nas pojesti, no ispalo je da smo mi pojeli njih..."
Nije se puno promijenio otkad smo se posljednji put čuli. A to je bilo, da, prije gotovo šest godina, kada je kao napadač zaprešićkog Intera ponio titulu najboljeg strijelca lige, s kojom se prodao u Palermo. Danas, nažalost, potonulog sicilijskog velikana koji se natječe u Serie C, kluba kojeg je brzo zaludio i postao kapetan. I kojeg dan-danas naziva svojim drugim domom, nakon onog prilepskog.
Igramo u dobrim klubovima
- I onda mi 'roknemo' europskog prvaka baš u Palermu, a gol da moj veliki frend Aleks Trajkovski, koji je sa mnom igrao u - Palermu. I 40 minuta poslije zove me zajedno s reprezentativnim fizioterapeutom koji je, nećeš vjerovati, također radio u Palermu. Ma to je čudo. A Alex? Plakao je kao kišna godina, sretan, uzbuđen, vjerojatno ni sam još nije bio svjestan da je postao heroj makedonske nacije i da je zauvijek upisan u povijest našeg nogometa. A to puno znači... - priča za Jutarnji list Ilija Nestorovski (32), danas član Udinesea.
Sreća je takva da ako "padne" i Portugal, Trajkovski bi usred Skoplja mogao dobiti kip veći i od onog Aleksandru Velikom. A taj baš i nije mali...
- Puno to znači našem narodu, kada pogledaš nakon utakmice koliko je ljudi izašlo na ulice proslaviti pobjedu, sve ti je jasno. Nogomet diže, budi nadu, inspirira... Shvatiš koliko je bitan nogomet, a euforija je i realna kada dobiješ europskog prvaka, jer to je senzacija.
U koju je Nestorovski vjerovao. Iako već godinu dana zbog "slučaja proslava" gola Lihtenštajnu nije član reprezentacije gdje "vječno sunce sja".
- Vjerovao sam, nadao sam se da možemo iznenaditi. Bili smo pobijedili Njemačku, plasirali smo se na Euro, i sve to daje za pravo vjeri. I sad ovo, puf. A što me pitaš jel' mi žao? Normalno da je. No, da objasnim zašto me nema - prije godinu dana sam se ozlijedio, stradali su križni ligamenti, propustio sam zbog toga Euro, i trenutačno nemam adekvatnu minutažu, što mi je izbornik i objasnio 'da nisam u ritmu utakmica'. To je njegova odluka koju poštujem, a ja ću, nastaviti raditi u Udineseu, do lipnja kada mi istječe ugovor, pa naći klub da dobijem ritam i izborim se za poziv. Nikada ne mogu prekrižiti reprezentaciju. Gdje nakon Udinesea? Moj plan je samo Italija...
Kakva je zapravo Makedonija...
- Kompaktna reprezentacija, baš onaj pravi spoj mladosti i iskustva, u kojoj prednjače Elmas, Ademi, Ristovski, Bardhi, Stole Dimitrievski, svi redom igraju u dobrim klubovima, i i daju onu komponentu koja je nedostajala. U zadnjih otprilike šest godina dogodio se taj rast, koji u posljednje vrijeme kulminira i vjerujem da neće stati, jer i klinci odlaze vani i tamo dobivaju prijeko potrebno iskustvo.
Ključne uloge igraju i HNL-ovci - poglavito Ademi, Ristovski i Velkovski, a sada dolazi i Atanasov.
- Inače pratim HNL, sada s Filipom Benkovićem u paru, i radi se o ligi koja je jako napredovala otkad sam otišao i koja je vrlo kompetitivna i rađa odlične igrače. Za mnoge, pa tako i za Makedoniju. Što uopće reći, pa Ademi je kapetan i lider Dinama, Ristovski važan igrač kluba koji osvaja u serijama, a igra sve bitniju ulogu na karti Europe, Velkovski je u vrlo uređenom klubu kao što je Rijeka, Jani se probija u Hajduku... Inter? Znam sve, tamo mi je sad pomoćni trener moj prijatelj Bubnjić...
Balkanski niz
Ademi ima poseban status...
- Njegova je uloga velika, enormna. Borac, lider i prekrasan čovjek, kojeg apsolutno svi poštuju. Sretni smo što ga imamo.
O.K., ali sad dobiti i Portugal u Portu bilo bi stvarno previše, malo ga "cimamo" za kraj...
- Hej, to nemoj niti pomisliti, a kamoli izgovoriti - odmah odgovara.
- Pazi, slušam kako smo se potrošili, ali to nije istina. Dapače. Ovo je utakmica koja se igra sa srcem, ne treba ti motivacija, igrao si protiv Italije u polufinalu za odlazak na SP i dobio si. I sada igraš finale, protiv Portugala, na Dragau, za povijest. Pa to samo diže! Nema tu umora, zamora, svi jedva čekaju istrčati, i ako Bog da da se ode na SP, to bi bilo čudo, da, zamisli, Makedonija sruši i Italiju i Portugal. To nitko ne bi očekivao. Na korak smo od povijesti. I normalno da vjerujem, zbog čega ne bih? Pa i Srbija je dobila Portugal u Portugalu, i evo neka se taj balkanski niz večeras nastavi...