Kad netko ostvari prestižni karijerni uspjeh, onda je red prije svega čestitati mu na tome. Marijan Kustić u Beogradu je postao član Izvršnog odbora UEFA-e. Krovna europska Kuća nogometa 49. kongres održala je u notornom Sava centru, pod budnim okom predsjednika Srbije Vučića.
Pritom se biralo i sedam novih članova za IO, a kandidata je bilo 11. Marijan Kustić je uspio pridobiti 42 glasa i tako će idućih 4 godine biti na predviđenih 16 sjednica tog operativnog tijela UEFA.
Kustić je tako glamurozno (nogometno) zaokružio karijerni uspon, a tek mu je 50 godina. Kad je Davor Šuker lobirao pa onda 2015. postao prvi Hrvat u IO UEFA, tada 40-godišnji Kustić postao je članom IO HNS-a. Godinu kasnije bit će osam mjeseci saborski zastupnik (HDZ) devetog, a od 2017. do 2019. i desetog saziva Sabora. U tom razdoblju postaje i direktor natjecanja i infrastrukture HNS-a, a godinu poslije i izvršni direktor. Još dvije godine i uspeo se na čelo hrvatske Kuće nogometa. Nema dvojbe da govorimo o strelovitim napredovanjima čovjeka koji je, realno gledano, bio “no name” za širu (nogometnu) javnost. Simpatično zvuče priče o igranju za Novalju, ali imaju ih stotine tisuća aktera hrvatske nogometne zbilje, stoga nije to bila lansirna rampa koja bi preciznije ukazivala na brzopotezna napredovanja.
Političke ‘doktrine‘
S obzirom na okruženje u kojem živimo, a gdje svaka, pa i nogometna storija počinje i završava s politikom, može se nazrijeti koliko je pripadnost i respektirano djelovanje u vladajućoj stranci bitno osnažilo njegove javne i u ovom slučaju nogometne pozicije. Sukladno hodogramu njegova napredovanja unutar desetak godina, očito je da je Kustić razvio jake političke instinkte i posljedična djelovanja koje će najviše “oploditi” unutar nogometne organizacije. Bez tih “političkih doktrina”, ukazuje nam to i UEFA - FIFA djelovanje, nemate šanse postati dio VIP ekipe. To se, primjerice, ogledalo u Kustićevu (HNS) pozicioniranju na stranu predsjednika UEFA-e nakon sukoba Čeferin - Boban, prioritetno oko pitanja predsjedničkog mandata.
Boban je bio važan akter UEFA-e, generator akcija kojima su počela raspetljavanja čvorova za gradnju novog stadiona u Zagrebu i rekonstrukciji u drugim gradovima. No, Kustić je istaknuo da je sve osim podrške UEFA-i Čeferinu najlošiji izbor za HR nogomet. Vrijeme je pokazalo, nakon 14 mjeseci, kako je to bio i najbolji izbor za predsjednika HNS-a. Čeferin je aktivno podržao njegovu kandidaturu za IO UEFA, i kako to logično biva, kandidat s takvim preporukama prolazi.
Koliko je to važno može se razumjeti iz činjenice da je velikan svjetskog nogometa, jedan od najboljih napadača u povijesti, Andrij Ševčenko u istom glasovanju dobio tek 15 glasova!? Ševčenkova briljantna nogometna karijera, stručna obrazovanost, izborničko iskustvo, a već nekoliko godina i djelovanje kao predsjednika Nogometnog saveza Ukrajine, pored činjenice da je nezavisni savjetnik ukrajinskog predsjednika Zelenskog i aktivan humanitarac, nisu bili dovoljni argumenti da sjedi u sobi gdje će se u UEFA-i formalno donositi odluke o europskom nogometu. Da se primijetiti da u UEFA-inim strukturama ne vrvi poznatijim nogometnim imenima. Vjerojatno se ne snalaze u nogometnim zbiljama gdje prevladavaju politička i biznis promišljanja...
Davor Šuker bio je veliki igrač i prva prethodnica Kustiću. Što je HR nogomet imao od toga da je Šuker u UEFA-i? Kako se danas trijumfalistički tretira Kustićeva promocija, čak i više nego onomad Šukerova, pamti se kako se medijski promicalo teze kako će sada svatko znati za hrvatski nogomet jer će ga predstavljati “Zlatna kopačka, koju znaju u svim kutovima svijeta”.
O.K., ali gledamo li učinak njegove UEFA misije, teško se sjetiti neke bitne prednosti koje je ostvario HNS odnosno HR nogomet. Kad analiziramo pozicije članova IO-a i funkcioniranje UEFA-e, zapravo ćemo razumjeti da članstvo svog čovjeka ne donosi nešto više od prestižne slike. UEFA, naime, ne može dodijeliti neko finale ili turnir Hrvatskoj, jer za to nema, i barem 7-8 godina neće imati, infrastrukturne uvjete. UEFA odličnim programom Hat-trick, koji za razdoblje 2024. - 2028. osigurava 935 milijuna eura, vraća nogometu ono što je ostvareno kroz Euro turnire. Ti se iznosi dijele ravnopravno na 55 članica, u visini 17 milijuna eura, prosječno 4,25 godišnje. Možda se može lobirati za koji euro više, za neki sudački iskorak (osnova je prvo kući stvoriti takav kadar), kadrove u komisijama, ali u suštini, ništa značajnije.
I ta fama kako je ovo članstvo ogromno priznanje Hrvatskoj... U IO UEFA su prošli kadrovi iz Estonije, Armenije, Norveške, Walesa, Gruzije, i drugih zemalja koje nisu rezultatski “svjetske”. To je jednostavno geopolitika, i nogometna politika, svekolika lepeza interesa. Što ne mijenja dojmljiv osobni uspjeh za Marijana Kustića. Osim prestižnosti, članstvo u IO UEFA donosi i vrlo opipljive benefite. To je oko 200 tisuća eura godišnje naknade, plus svi troškovi, osiguran VIP ulaz na sve utakmice, dodatne ulaznice i drugo...
Komentari (0)