U
Ž
I
V
O
Loše Europsko prvenstvo zajednička je točka hrvatske i talijanske reprezentacije. U Ligu nacija zato su i Vatreni i Azzuri ušli s istim brigama i nadanjima - treba pokazati da je njemačka smotra samo epizoda koja će ostati u prošlosti, treba podići samopouzdanje i pronaći barem dio identiteta.
Dva negativna rekorda
U najkraćoj verziji, potrebno je pokazati znakove života, jer predstave na Euru bile su igrom toliko siromašne da je svaki znak života “melem za oči”, a najbolji dokaz tomu je da su dojmovi o Vatrenima više pozitivni nego negativni unatoč porazu od Portugala. To znači i da su kriteriji očekivanja spušteni, nakon onakvog prizemljenja u Njemačkoj ništa drugo nije ni logično.
Težak ‘nokaut’ doživjeli su i Talijani, iako su otišli korak dalje (osmina finala), ali slaba je to utjeha ako je dojam očajan. No, samo jedna utakmica bila je dovoljna da Spallettijevi Azzuri izađu iz ponora i ponovo polete. Nakon 3:1 slavlja protiv Francuske u 2. grupi A skupina Lige nacija - ujedno i prve talijanske pobjede na gostovanju u toj zemlji od 1954. (!) - na Čizmi se ne govori samo o znakovima života, već i o ponovnom rođenju.
Mnogi su, ipak, pomislili da ih čeka još jedna “smrtna presuda”. Bradley Barcola matirao je Donnarummu nakon samo 12 sekundi igre, najbrži je to pogodak u talijanskoj mreži u povijesti reprezentacije. Nema sumnje da su se probudile traume od Albanije na Euru, kada je 24 sekunde bilo dovoljno da Azzuri uđu u minus. Luciano Spalletti tako je osigurao dva negativna rekorda u ranoj fazi izborničke ere, ali danas o tome nitko neće pričati. Zašto i bi, kad je nakon hladnog tuša na samom početku Italija utrpala tri komada na Parku prinčeva. Francuzi toliko na domaćem terenu nisu primili od 2:3 poraza nasuprot Rusa davne 1999. godine.
- Ova skupina pokazala je DNK koji želim gledati. Svi ovi momci predodređeni su za ostatak Lige nacija i Svjetsko prvenstvo i uvjeren sam da mogu ponuditi jako puno. Ostavili su mi vrlo efektne dojmove, vidio sam pravi intenzitet koji nam je na Euru snažno nedostajao. Možda je problem bio u datumu, tada je bio kraj sezone, a sad smo na početku i vidljiv je novi entuzijazam. Brži smo, svježiji i mentalno jači. Imam sreće što mogu raditi s ovakvim igračima i mladima željnih dokazivanja - sažeo je Spalletti nakon slavlja u petak.
Pozitivan šok
Osvrt svakog talijanskog reprezentativca u pravilu je isti. Svi govore da im je trebao pozitivan šok i povlače paralelu s Eurom, koji je očito ostao neprežaljena “boljka”. Međutim, pogled u budućnost znatno je sretnije prirode.
- Iza nas je jako loše ljeto. Ponovo smo se okupili, podijelili krivnju i raspravili što je to pošlo po zlu. Valjda je pritisak odradio svoje, što izvana, što iznutra. I sada sam nakon Barcolinog gola pomislio da nas čeka 0:6, ali čim smo počeli primjenjivati upute izbornika, sve se promijenilo. Večer u Parizu za nas je ponovno rođenje - kazao je Davide Frattesi, strijelac drugog pogotka (prvi Dimarco, treći Raspadori)
- Znamo da je ovo put prema izgradnji nečeg pozitivnog - podvući će Raspadori.
Pitate li talijanske novinare, najveće oduševljenje izazvao je Samuel Ricci, 23-godišnji veznjak koji je nastupio za Azzure prvi put u Spallettijevoj eri. Kažu tamošnji analitičari, odigrao je poput veterana i čini se da će imati prednost startera nad Jorginhom i Cristanteom, koji su na Euru pokazali malo. Talijani su uvjereni da u Ricciju imaju igrača za budućnost, a kad veznom redu pridružite Frattesijevu dinamiku i nanovo pokazanu klasu Sandra Tonalija predivnom asistencijom (zaigrao za reprezentaciju prvi put nakon suspenzije zbog ilegalnog klađenja), djeluje da Spalletti ne mora više razmišljati o središnjici terena. Pogotovo kad se vrati u petak odsutni Nicolo Barella. Dakle, Spalletti ima barem jednu brigu manje, na Euru je s veznjacima uglavnom promašivao.
Nisu svi upitnici nestali
Naravno, neki upitnici i dalje vise u zraku. Sigurna opcija na poziciji centarfora još uvijek ne postoji, Spalletti na tom polju i dalje djeluje pod principom “daj što daš” i nada se da će Retegui ili Moise Kean uhvatiti kakav-takav ritam. Ni za obranu, u kojoj Di Lorenzo izgleda sve neopreznije, ne biste stavili ruku u vatru, ali ako uspješno pripitomite Mbappea, Barcolu, Griezmanna i Dembelea, strah od budućnosti sve je bljeđi. To je i najveća nagrada za talijanski nogometni puk, koji od reprezentativaca u Ligi nacija čak i ne traži velebne rezultate i senzacije, već samo želi znati da će do Svjetskog prvenstva (na koje se tek treba kvalificirati) imati kostur momčadi, definiranu igru i nekolicinu onih u koje može položiti velike nade. I tu se možemo poistovjetiti s prekomorskim susjedima...
Analitičari upozoravaju da treba ostati čvrsto na zemlji i sve viđeno u Parizu potvrditi kontra Izraelaca u ponedjeljak. Tada će pretpostavka Francuza Jean-Pierrea Papina, Zlatne lopte iz ‘91 i nekoć trofejnog igrača Milana, a kojeg su Talijani kontaktirali u oči pariškog susreta, izgledati još realnije: “Spalletti će vratiti Italiju na pravi put, samo mu dajte vremena”.