Njemačka nogometna legenda i jedan od najboljih njihovih nogometaša Lothar Matthäus u povijesti imao je dvije prilike u kojima je mogao prilično dobro unovčiti svoje prijateljstvo s Diegom Maradonom.
Prvi put 1986. kada je crna torba puna ondašnjih njemačkih maraka razdijeljena ispod stola nekog restorana u Münchenu. Drugi, prije samo nekoliko tjedana, a odnosio se na dres koji je nosila pokojna argentinska legenda u finalu Svjetskog prvenstva u Meksiku 1986., a u kojem su Matthaus i tadašnja Zapadna Njemačka poraženi 3:2. Steve Hodge, engleski vezni igrač koji je imao Maradonin dres iz četvrtfinala tog turnira, iz one famozne utakmice s "Božjom rukom", prodao je u svibnju tu legendarnu majicu tada rekordnih 7.1 milijun funti. Nazvao je tak dres, kažu prijatelji, svojim "mirovinskim fondom".
Lothar Matthäus (61) nikad nije bio u iskušenju zamijeniti uokvireni Diegov dres koji visi u Lotharovom domu u Bavarskoj. Dres koji je inače razmijenjen s Maradonom u poluvremenu finala na stadionu Azteca. Kada bi ga prodao, samo bi dodatno zaštititio financijsku budućnost svoje četvero djece, a možda čak i njihovu?
Mattäus je međutim vratio dres kako reče argentinskom narodu, poklonivši ga veleposlaniku Argentine u Španjolskoj.
- U proteklih 36 godina nikada nisam razmišljao "Želim novac za ovu majicu". Bilo mi je zadovoljstvo vratiti ga narodu Argentine. - veli Lothar.
U Maradoninoj autobiografiji, za Matthäusa je Diego naveo da mu je bio najveći, najteži suparnik. To je, čini se, bila dovoljna isplata.
- Nikada, i nikada nisam, dobio veći kompliment. Diego je bio najveći u moje vrijeme. Nijedna osoba na svijetu nije učinila ono što je on omogućio nogometnom loptom. Igrali smo međusobno na oproštajnim utakmicama, ali samo jednom u istoj momčadi, na oproštajnoj utakmici Michela Platinija u Sevilli 1988. godine. On mi je asistirao za gol. Poslije smo imali nezaboravnu noć s puno piva. Diego je bog u Argentini, zato je bilo posebno dati im dres.
Bivši veznjak engleskim je novinarima ispričao priču kako je kao 25-godišnjak igrajući za Bayern, njegova veza s Maradonom, tada iz Napolija, dovela do iznenadnog posjeta četiri talijanska gospodina. Ne naziva ih mafijašima.
- Bilo je to nakon Svjetskog prvenstva 1986. i Diego je poslao grupu ljudi iz Napulja. Rekao im je: "Hej, morate mi dovesti Matthäusa u moju momčad". Bila je subota i imao sam bundesligašku utakmicu u Kölnu. Odletio sam u München i stigao u talijanski restoran u 22 sata, gdje je moj menadžerski tim cijelu noć jeo i pio s tim momcima. Objašnjeno mi je što žele. Imao sam priliku potpisati trogodišnji ugovor s Napuljem. Diego me želio. Bila je tu i naknada od milijun njemačkih maraka, a to je stajalo pokraj mene na podu, u crnoj torbi. Ako dođem, dobit ću. Naravno, počnete razmišljati, bilo je to puno novca, četiri puta više od moje plaće u Bayernu. Ali rekao sam: - "Ne, nitko me ne može kupiti". To nije bio moj način, činilo mi se... lukavim. Odletjeli su kući, sa svojim novcem, ali ne i s mojim potpisom.
Matthäus je na kraju potpisao za milanski Inter i doveo ga do naslova u Serie A u svojoj prvoj sezoni 1989., pobijedivši Napoli i Maradonu koji su ostali na drugom mjestu. Nije to nimalo utjecalo na njihov međusobni odnos. Odnos temeljen na poštovanju, a rođeno u onom finalu SP u Ciudad de Mexicu, kada je njemački izbornik Franz Beckenbauer naveo Matthäusa da zasjeni Maradonu. Gubeći 2:0 nakon sat vremena, vratio se u napadačku ulogu i Zapadna Njemačka je izjednačila u 80. minuti, da bi Maradona asistirao za pobjedonosno gol Jorgea Burruchage tri minute kasnije.
Zamjera li Matthaus, s obzirom na vlastiti talent, ulogu koju mu je dodijelio Beckenbauer?
- Bilo je potrebno u ovom trenutku, sigurno. Diego je dominirao utakmicama, sve je činio posebnim. Da smo došli do produžetka, vjerujem da bismo pobijedili. Ali slušajte, najbolja momčad i najbolji igrač osvojili su Svjetsko prvenstvo.