Novac može sve! Čovjek koji nije čuo za Ruuda Gullita i nikome nije vjerovao danas je svjetski prvak

U rujnu 2022. godine, nakon što je Dinamo svladao Chelsea 1:0 u prvom kolu skupine Lige prvaka sjedili smo u Bulldogu sa 7-8 engleskih novinara. Jedan od najpoznatijih među njima i najupućenijih u tematiku Chelseaja Nizaar Kinsella rekao je:

- Bio sam ovog ljeta na pripremama s Chelseajem i kaže mi Todd Boehly: "Reci mi tko je od igrača dobar, a tko nije. Ovima svojima u klubu ništa ne vjerujem". Možete li to zamisliti? Možete li vjerovati što se danas događa u Chelseaju?

Amerikanac koji je težak 8,86 milijardi dolara i u raznim je poslovima, te je odavno ured imao i u Londonu, 20. lipnja te godine postao je predsjednik, čak i privremeno sportski direktor. Od ranije je bio involviran u američki nogomet, nije krio da voli "soccer", ali i da u njemu nije doma. Kako bi složio sliku onoga što je zatekao u klubu novinar koji ga redovno prati bio je dobar izvor informacija.

Koliko je prije toga bio daleko od Chelseajeva svijeta govori i jedna kasnija zgoda kad je u loži Stamford Bridgea, vidjevši da se svi skupljaju oko jednog čovjeka, prišao mu i pitao ga:

- A tko ste vi?

- Pa ja sam nekad igrao ovdje za Chelsea, a bio sam i igrač-trener. Zovem se Ruud Gullit – predstavio je gospodin uljudno, da bi Boehly ostao ustrajan u neznanju i potvrdio da mu ime čuvenog Nizozemca ništa ne znači dodatnim upitom:

- A što se postigli? Kakve ste imali uspjeha?

No, taj Boehly ima ogroman entuzijazam, primio se sustavnog mijenjanja Bluesa, pomeo je Abramovićevu strukturu. Trener Chelseaja je u Zagrebu je bio Thomas Tuchel. Postavio je i poskidao potom Grahama Pottera, Franka Lamparda i Mauricia Pochettina da bi u srpnju lani doveo Enza Marescu. Angažirao je nove ljude u sportski sektor, okrenuo klub naglavce. Pritom nije štedio. Po metodi kupi – baci ako ne valja pa kupi novo, ulupao je u igrača 1,5 milijardi eura, da bi one koji su pokazivali veću kvalitetu zadržao i danas je svjetski klupski prvak. Chelsea nije najbolja momčad na svijetu, pitanje je hoće li u sezoni koja dolazi osvojiti ijedan trofej, ali ovog časa ima i Konferencijsku ligu i SP i ima što slaviti.

Nedjelja je bio Boehlyjev dan iz snova na MetLifeu, grlili su ga i čestitali mu svi, od Donalda Trumpa i Giannija Infantina nadalje, a on razdragano pozdravljao igrače i navijače.

Nizaar Kinsella se, pak, s tog stadiona javio za BBB kao njihov reporter. Sad je konstatirao:

- Chelsea čvrsto stoji iza Maresce i prvi put otkako je britanska vlada uvela sankcije Romanu Abramoviću, nakon što je rat u Ukrajini započeo, osjeća se stabilnost u klubu. Ovo je novi klub, ali onaj koji je sposoban ponovno pobjeđivati, a oni koji su uključeni zaslužuju priznanja za postignuća.

Da, nepune tri godine kasnije, nakon što je izgubio na Maksimiru, na sceni je novi Chelsea. Očito je Amerikanac sada našao ljude kojima vjeruje i s kojima radi posao. Trener Enzo Maresca pokazao se kao najjeftinija i najbolja investicija, doveden je iz Leicestera za 12 milijuna eura, koliko je imao otkupnu klauzulu. Kad su prošle sezone u SHNL-u istodobno radila trojica talijanskih stručnjaka dio hrvatskih komentatora drznuo se lupetati da talijanski treneri nisu u trendu, da ih je pregazilo vrijeme, a sipane su i druge neutemeljene tvrdnje.

OK, nisu Talijani danas toliki autoriteti kao u najbolje doba Capella, Trapattonija, Lippija... ali Maresca je samo jedan od onih koji dokazuju da će Italija uvijek imati velike stručnjake. Nekadašnji veznjak Juventusa, Fiorentine, Seville... trenerski put započeo je kao pomoćnik u Ascoliju 2017. godine, da bi 2020. dobio u ruke pričuve Manchester Cityja. Vodio je Parmu, uručen mu je otkaz, vratio se u Englesku pa s Leicesterom izborio povratak u Premier ligu. Prvo je morao napraviti reda, riješiti se dijela igrača, a nije se libio tražiti nove. No, za razliku od prethodnika imao je viziju koju je proveo, pritom je na sjajan način podigao mladiće koji su skupo plaćeni, a nisu puno davali te su psihički potonuli pod teretom kritika kao što su Caicedo, za kojeg su dali 116 milijuna eura i Cucurella čija je cijena bila 65 milijuna eura. Chelsea je objektivno preplatio većinu investicija, na kraju se našao među kažnjenicima UEFA-e zbog kršenja financijskog fair-play. To ga nije zaustavio da ulažu i dalje.

Na Svjetskom prvenstvu sve im se poklopilo. U skupini su morali dobiti samo Los Angeles FC i Esperance iz Tunisa, a čak su i izgubili od brazilskog Flamenga 3:1, u osmini finala su u produžetku eliminirali Benficu 4:1, u četvrtfinalu Palmerias 2:1, u polufinalu Fluminense 2:0 i tako stigli do finala bez ijedne utakmice protiv nekog od europskih teškaša. Pomoglo im je što su Manchester City i Inter iznenađujuće ispali.

Završna utakmica bila je trijumf Marescine taktike, ali i Chelseajeve mladost i fizičke moći. To je moderna momčad s potentnim igračima što je izvrsno demonstrirala. Sjajno su trčali, defenzivna tranzicija bila im je gotovo savršena, nisu dali prostor PSG-u. Fizička igra, dueli, i forsiranje desnog krila Colea Palmera kojem se dodavao Malo Gusto, bili su strategija. Palmer je zabio dva i asistirao, dokazujući da ni Pep Guardiola nije savršeni znalac jer s njim je pogriješio kad ga je olako pustio iz Cityja. Nuno Mendes je na lijevom beku Parižana bio izvrstan, međutim ovaj put nije mogao. Rastegnuli su ga do pucanja. Sve su riješili u prvom poluvremenu, a prije toga imali su tri izvrsne prilike. Palmer je "letio" između krila i centarfora Joaoa Pedra s kojim je savršeno surađivao. Sama opcija da bude desno vjerojatno je bila manje očekivana za Luisa Enriquea jer je često igrao desetku.

Maresca, koji će svojim učiteljem istaknuti, među inima Manuela Pellegrinija, tijekom turnira dobivao je i nove igrače. Pedra je izvrsno uklopio, autora tri gola, od toga jednog u finalu. Još mu stižu Gittens i Estevao Willian. Kinsella, pak, sad misli da su Enzo Fernandez i Moises Caicedo "među najjboljim veznim igračima na svijetu".

PSG, koji je nakon izbacivanja Liverpoola u osmini finala Lige prvaka, rušio sve redom, naletio je na iznimno raspoloženog rivala protiv kojeg nije razvio svoju igru jer Chelsea ih je izvrsno snimio i prekinu najbitnije linije dodavanja te su griješili i gubili loptu više nego ikad. Pročitali su ih i prevarili. Bio je to Marescin taktički masterclass, odmah na terenu sam ga je dijelom objasnio:

- Ideja je bila ići čovjek na čovjeka jer ako prepustite prostor PSG-u, oni će vas ubiti, pa smo pokušali biti vrlo agresivni i ugušiti ih rano, a taj intenzitet je bio ključan u prvih 10 minuta.

No, koliko je točno dobar ovaj Chelsea tek ćemo vidjeti. U Americi je sve išlo na njihov mlin, a onda su u finalu zablistali. U Premier ligu ne bismo ih stavili ispred Liverpoola, Arsenala, a vjerojatno ni Citya u utrci za prvaka. Na kladionicama su upravo iza ta tri kluba na četvrtom mjestu.