Malo se u Hrvatskoj zapravo zna o Franku Kovačeviću, mediji ga uglavnom prikazuju kao bivšeg igrača Hajduka jer sve što ima veze s Hajdukom dobro se prodaje, međutim taj Križevčanin koji sada žali i pali slovenskim i europskim travnjacima već sa svojih 26 godina ima zbirku od dvanaest klubova čiji je dres nosio. Ali kako "ugriza" nije ptica selica nego "crvena kobra".
Ključni podaci iz njegove biografije govore da bio najveći talent Rijekine akademije, ali je s Rujevica sa 18 godina otišao u Hajduk. Za prvu momčad splitskog kluba ima deset nastupa te u njima 370 minuta, pogodak nije dao, da bi ga 2019. prodali Rudešu za 300.000 eura. Potom je nizao drugu ekipu Hoffenheima, prošao Ameriku (Cincinnati), Cipar (Pafos), Sloveniju (Domžale), Njemačku (Wehen) i prije Celja kojem se pridružio ovog ljeta čak i Južnu Koreju (Gangwon). U dresu Domžala je zabio 14 golova te su ga prodali u Wehen za pola milijuna eura, međutim u Celju je eksplodirao i mete sve pred sobom. U 16 utakmica već 20 pogodaka. Kao nitko u svijetu ove sezone. Pola od toga u Europi. U četvrtak hat-trick atenskom AEK-u za slavlje jako dobrog Celja 3:1. Rađa li se hrvatski Viktor Gyökeres? Šveđanin je također presvlačio dresove kao čarape da bi u Coventryju naznačio kvalitetu, a onda u Sportingu eksplodirao sa 25-26 godina i napravio golem transfer u Arsenal.
Kakav je Franko igrač i zašto je baš sada postao stroj za golove? O tome smo razgovarali sa Senijadom Ibričićem koji ga je doveo u Domžale kao sportski direktor te Tomislavom Ivkovićem koji mu je bio trener u Rudešu.
- Već kad smo ga Simon Rožman i ja gledali za Domžale vidjeli smo da ima vrline koje nam trebaju kako bismo se borili za Europu. Odigrao je vrhunski, poslije samo jedne sezone prodali smo ga u drugu Bundesligu. Međutim, malo je lutao, mladost je to, igrački nikad nije bio sporan, a sad mu se sve posložilo i u privatnom životu. Dobio je dvoje djece, mir, sazrio je, a stekao i iskustva sa svih strana svijeta gdje je bio, prošao je dobro i loše. Mentalno je jači nego ikad. Mi smo dobri kućni prijatelji, pitao me za Celje kad su ga zvali, rekao sam da ne treba razmišljati niti sekunde, ima sjajnog treneru Alberta Rieru, igraju nemoguće. Celje je toliko dominiralo nad AEK-om da je izgledalo kao da igraju protiv drugoligaša. Došli su do savršenstva. Franko bi mogao oboriti mnoge rekorde ove sezone - kazao je Ibričić za 186 centimetra visokog napadača pa ga dodatno oslikao:
- Najbolja pozicija mu je središnja špica, iako smo ga mi stavljali često na krilo jer je brz, ima jedan na jedan, zna igrati. No, on nam je sam govorio da se najbolje osjeća u kaznenom prostoru, što je sada slučaj. Ima nenormalne fizikalije.
Celje je bilo lani u četvrtfinalu Konferencijske lige i ponovno puca na zapažen europski rezultat, iako ih je iz Europske lige izbacio AEK Larnaca, ali Celje ne bi smjelo biti Kovačevićev maksimum. Ni blizu.
- Siguran sam da će ići u neku od ‘liga petice‘, moći će birati gdje želi. U najboljim je godinama. Bit će spreman za veliki iskorak. Nešto kao Gyökeres. U redu, ne očekujem da će Kovačević iz Celja u Arsenal, ali mogao bi u neki klub koji su odmah u rangu ispod.
Zašto mu je toliko trebalo?
- Kao mlad puno je toga prošao, a bio je nestrpljiv. Takav je on, gladan, zabije dva gola i želi treći. Malo je žurio zato je često išao dalje. Očekujem od njega top transfer i da se približi reprezentaciji. Hrvatska je vrhunska ekipa, jasno da ga izbornik neće odmah zvati, ali moguće je da je već na radaru Zlatka Dalića. Pritom treba biti realan da je konkurencija jaka, no vjerujem u njega.
Pa onda tko nije imao strpljenja Hajduk s njim ili on s Hajdukom?
- Tada je situacija u Hajduku bila teška. Ni jedni niti drugi nisu imali strpljenja. Kamo sreće za Hajduk da mu je sada takav igrač uz Livaju i Rebića. Bio bi Hajduk opasan u borbi s Dinamom.
Navijači se pitaju trebaju li ga Bijeli vratiti, ali sada će biti preskup.
- Na ljeto kad je došao u Celje to je bilo realno, ovog časa teško - zaključio je Ibričić.
Tomislav Ivković ga itekako pamti...
- Kako ne, pitali su me u Rudeš trebamo li ga uzeti, odmah sam rekao ‘da‘. Dao sam mu šansu. Ima veliku snagu, nevjerojatnu eksplozivnost i brzinu, fantastičnu moć ponavljanja, dobar udarac, dobru tehniku, iako ne najviše klase, ali vidljivo je bilo nestrpljenje kod njega. Potencijal nikad nije bio sporan. Franko ima kvalitetu. Kod mene je igrao krilo.
Koji je, po Ivkoviću, njegov plafon?
- On sam ne zna koji mu je nivo. Nakon toliko klubova i svijeta koji je prošao. Ako do kraja sezone zadrži razinu u Celju može biti ozbiljna priča. Bude li u 80 posto utakmica među najboljima to treba cijeniti. Ako će biti dobar za Dinamo, bit će i za reprezentaciju. Sada bi bilo suludo da bilo tko pomišlja da bi igrao za Vatrene. Ukoliko je toliko dobar Celje mu je samo odskočna daska.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....