"Dosad smo u sezoni ukupno pretrčali 1269 kilometara, što čini prosjek od kojeg vam se izvrne ladica - 115,4 kilometra po utakmici", pohvalio se u studenom Manchester City na službenim stranicama. Ako znate da momčadi u vodećim europskim ligama po utakmici obično trče između 103 i 107 kilometara, renovirani City vam se može učiniti kao all star team skockan od etiopskih i kenijskih dugoprugaša, ali na posljednju u nizu taktičkih reformi Pepa Guardiole bilo bi pogrešno gledati kao na puku jurnjavu i neumorno rintanje na igralištu.
Najutjecajniji nogometni trener modernog doba odlučio se na zaokret shvativši da je potrošio koncept izgrađen na beskrajnom posjedu lopte i strpljivom davljenju suparnika. Manchester City je s takvom igrom prošle godine kroz cilj u Premier ligi prošao tek treći sa 13 bodova zaostatka za prvakom Liverpoolom, dok se od Lige prvaka oprostio već u play-offu (dva poraza protiv Reala Madrida). Kako se ne bi ponovno zabio u isti zid, Guardiola je ljetos za početak otpustio kompletan stožer. Odluka nije bila laka jer ga uz prvog pomoćnika, 60-godišnjeg Juanmu Lila, veže tridesetogodišnje prijateljstvo. Lilo je 1996./97. bio mladi trener Ovieda, čija je igra oduševila kapetana Barcelone do te mjere da ga je poslije utakmice potražio u svlačionici i zadržao se s njim u dugom razgovoru. Kada se desetak godina kasnije opredijelio za trenerski posao, igrački ‘oldtimer‘ Guardiola preselio se u meksičku Sinalou ne bi li ga tamo mentorirao upravo Lilo.
Lilov problem, međutim, krio se u činjenici da je on zapravo Guardiolin jednojajčani brat blizanac, taktički istomišljenik od A do Ž, a menadžeru Man Cityja za novi je iskorak trebao suradnik koji će preispitivati njegove rezone i ‘čelendžirati‘ njegove odluke. Pronašao ga je u Pepijnu Lijndersu, svojedobno pomoćniku Jürgena Kloppa u Liverpoolu, 42-godišnjaku koji je šampionsko iskustvo ‘redsa‘ sažeo u knjizi znakovitog naslova - Intenzitet. Lijnders možda nije idealan prvi trener - RB Salzburg ga je ispratio otkazom nakon samo sedam mjeseci za kormilom - ali u ulozi asistenta očito donosi novu kvalitetu stožeru.
"Ovo nije dobro. Kada igraš dobar nogomet, onda nema potrebe za tolikim trčanjem. Ali u redu, priznajem da je duh momčadi izvrstan", relativizira Guardiola podatak iz uvoda teksta. Taj fakt da je u prvom planu odjednom 115 pretrčanih kilometara umjesto dojučerašnjih 700 ostvarenih dodavanja po utakmici ipak ne znači da je Guardiola zaboravio odakle dolazi. On i dalje želi držati konce utakmice u rukama i kontrolirati zbivanja na terenu, samo što će to ubuduće činiti drukčijim metodama i - drukčijim igračima.
Kao trenerski početnik u Barceloni, karizmatični trener osvojio je svijet uz pomoć dječjeg vrtića, mladih i tjelesno sitnih igrača (Messi, Iniesta, Xavi) kojima suparnik nije mogao oduzeti loptu. Za jedinog autentičnog atletu u svlačionici nije imao ni vremena niti živaca, jer se Zlatana Ibrahimovića nije dalo trenirati na njegov način. Tjelesnom konstitucijom igrača nije se Guardiola zamarao niti kasnije, dok je Cityjeve momčadi gradio oko sve samih džepnih genijalaca poput Sergija Agüera, Bernarda Silve, Ilkaya Gündogana ili Phila Fodena.
"Ranije su vladali tehnički obučeni igrači sitnije konstitucije, oni su se odlično snalazili na tijesnom prostoru. Danas budućnost vidim u igračima PSG-a, ili Reala, ili Barcelone poput Laminea Yamala. Moderni krilni napadač je tip Leroya Sanea: visok, duge noge, nevjerojatna brzina u igri jedan na jedan, a taj segment igre postaje strašno važan", otkrio je Guardiola novinarima na presici uoči meča s West Hamom.
Cityjevu ladicu s krilnim napadačima 55-godišnjak je napunio kupujući redom Jeremyja Dokua, Savinha i Omara Marmousha. Za vikend im je priključio još i Antoinea Semenya za kojeg je Bournemouthu izbrojao 64 milijuna funti. 26-godišnji reprezentativac Gane hvali se baš navedenim, idealnim tjelesnim proporcijama: visok je 185 cm, težak 80 kilograma i u ‘jedan na jedan‘ lako driblingom stvara višak na terenu. Djelić te brutalne tjelesne moći, jedan gol i jedna asistencija, bili su dovoljni da reporteri u subotu Semenya počaste nagradom igrača utakmice u dvoboju FA Cupa s nedoraslim Exeterom (10-1).
A da bi Semenyina ili Dokuova eksplozivnost i moć uopće dobili priliku, Guardiola je prvo morao isprazniti džepove prostora na suparničkoj polovici. Kako je to učinio? Pristajanjem na tešku žrtvu - počeo je prepuštati posjed suparniku. Taktički prekrojeni City više ne inzistira na build-up igri po svaku cijenu. Zato je, uostalom, nakon osam godina suradnje ispratio Edersona iz momčadi i zamijenio ga Gigijem Donnarummom, čije umijeće razigravanja nogom iz peterca teško možete ocijeniti uzornim. Prvi evidentan rezultat ovog zaokreta je rekordni broj kontranapada: ‘građani‘ su do polovice sezone više puta pojurili u kontru nego u kompletne prethodne dvije kampanje. Krajem rujna u derbiju s Arsenalom dogodila im se do jučer nezamisliva situacija da su posjed držali samo 33 posto utakmice i da su de facto podigli logor ispred vlastitog kaznenog prostora, igrajući u 5-4-1 formaciji.
"Ne sviđa mi se to, naravno, ali može se dogoditi. Jednom u deset godina i nije tako strašno, zar ne?", prestrojavao se u hodu ideolog tika-take i ljubomornog čuvanja lopte.
Činjenica da Man City kaska za vodećim Arsenalom šest bodova svjedoči da je Guardiolina nova doktrina još uvijek na brušenju. ‘Građani‘ su sa 45 postignutih golova (u 21 utakmici) uvjerljivo najefikasnija momčad lige, ova adrenalinska nogometna jurnjava lakše diže gledatelje na noge, ali momčad je s druge strane ranjivija nego prije, a prošlog je vikenda ostala bez Joška Gvardiola i Rubena Diasa. Da bi krila uopće došla u priliku juriti u kontre, Guardiola mora pod hitno zacementirati obranu novim igračima...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....