U nedjelju je nogometna reprezentacija Španjolske postala prvak Europe. Prizori neobuzdanog slavlja španjolskih navijača dominiraju svjetskim medijima. No u zaleđu nogometne euforije koja je obuzela španjolski dio Iberijskog poluotoka provukla se vijest o "neugodnosti" koju je doživio Mikel Oyarzabal, junak "furije", strijelac pobjedničkog pogotka protiv Engleza (2-1).
U mjestu Elorrio, gdje živi obitelj Oyarzabal, pojavio se transparent s porukom igraču Real Sociedada (kao i njegovu klupskom suigraču i španjolskom reprezentativcu Mikelu Merinu): "Ne igranju za Španjolsku!" Uz suptilnu poruku istaknuta je baskijska zastava, a prekrižena španjolska, kao i znak svastike. Usput, Oyarzabal i Merino proglašeni su "izdajnicima"!
O spomenutom se incidentu očitovao i znameniti baskijski političar Arnaldo Otegi Mondragón.
- Veliki sam ljubitelj nogometnog sporta, ali nisam gledao finale Eura u Berlinu. Ja sam Bask. Mene u toj utakmici nitko nije predstavljao. Španjolska nije moja reprezentacija niti je Filip moj kralj. Španjolska uskraćuje Baskima pravo da imaju svoju reprezentaciju - konstatirao je Otegi.
"Izdajnici"
Intrigantna je biografija tog Otegija. Zbog povezanosti s ETA-om pet puta je osuđivan na zatvorske kazne. Kao uznik završio je filozofski fakultet i naučio engleski jezik. S vremenom je značajno ublažio svoje militarističke stavove. Čak se 2012. javno ispričao svim žrtvama ETA-e. Prema službenim podacima, u oružanim akcijama te paravojne organizacije poginulo je 829 ljudi.
ETA (Euskadi Ta Askatasuna, u prijevodu Baskija i sloboda) nastala je 1959. kao studentska organizacija protiv terora Francisca Franca. Španjolski je diktator sustavno zatirao baskijski jezik i kulturu. ETA je raspuštena 2018., mada je s borbenim djelovanjem prestala već 2010. Bivši je španjolski premijer Jose Luis Rodriguez Zapatero upravo Otegija istaknuo kao jednog od ključnih ljudi u procesu demilitarizacije ETA-e.
Valja napomenuti da ETA nikada nije imala unisonu potporu baskijskog naroda i zbog svoje izrazito lijeve (marksističke) ideologije. Kompleksnost odnosa baskijske zbilje impresivno je predočio Fernando Aramburu u svom kapitalnom djelu "Patria". "Domovina" je potresna priča o baskijskom identitetu, domoljublju, nacionalizmu...
Tko su uopće Baski? Znanstveno, podrijetlo im nije decidirano utvrđeno. Imaju posve drugačiji genetski kod od Ibera, prastanovnika istoimenog poluotoka. No Baski nemaju ništa zajedničko niti s bilo kojim drugim europskim narodom. A genetska forenzika sugerira da prostore koje sami nazivaju Euskal Herria (Baskijsko tlo) nastanjuju već 4200 godina! Također, niti baskijski (euskara) ne pripada nijednoj poznatoj skupini indoeuropskih jezika. Autohtonim jezikom danas govori oko 45 posto Baska budući da je do sredine sedamdesetih bio - zabranjen! Sveukupno Baska ima oko tri milijuna (u Španjolskoj, Francuskoj i dijaspori), a opstali su ponajviše zahvaljujući činjenici što u njihovu nacionalnom biću nema primjesa stranog utjecaja.
U svojoj političkoj borbi za nezavisnost Baski se pozivaju na španjolski ustav iz 1931. koji trima regijama (Baskija, Katalonija i Galicija) omogućuje autonomiju. Epilogom Građanskog rata taj je ustav suspendiran, no Francovom smrću oživjele su separatističke ideje spomenutih regija. Danas su Baskija (prosjek plaća je 125 posto prosječnog dohotka u EU) i Katalonija dvije najrazvijenije španjolske pokrajine, s visokim stupnjem autonomije. Ali postoji bitna razlika, koja se prepričava na razini vica: katalonski se nacionalisti žale da njihova vlada zarađeni novac šalje u Madrid, pa onda pregovara koliko će dobiti natrag. Baski svoj utržak zadrže, pa pregovaraju koliko će dati Madridu.
Brojni velikani
Pri utvrđivanju identiteta svake nacije sport se ističe kao nezaobilazni čimbenik. Baski nisu izuzetak. Njihove su sportske ikone biciklist Miguel Indurain (nositelj olimpijskog zlata, ali i peterostruki pobjednik Tour de Francea, a dvaput je osvojio i Giro d‘Italia) i nogometaš Joseba Etxeberria, ali i Inaki Perurrena. Ovaj posljednji zvijezda je - dizanja kamena. Tako se otprilike zove baskijski nacionalni sport, u kojemu je cilj podići što veći kamen i nositi ga što dalje. Spomenuti Perurrena je u povijest baskijskog sporta ušao kao rekorder koji je nosio kamen (ili možda stijenu) od tristotinjak kilograma.
U vrijeme Francova režima nogomet je bio važna odrednica baskijskog identiteta. Poglavito klub Athletic Bilbao. Uz madridski Real i Barcelonu, Athletic je jedini klub u povijesti španjolskog nogometa koji nikad nije ispao iz elitnog razreda (od 1929., kada je utemeljena Primera Division). No klub iz Bilbaa specifičan je po jedinstvenom detalju: njegov dres mogu nositi samo igrači rođeni na (povijesnom) području Baskije. Eventualno i igrači nebaskijskog podrijetla, uz uvjet da su nogometnu školu prošli u nekom od baskijskih klubova. Zanimljiv je slučaj španjolskog reprezentativca Marca Asensija (to je onaj koji je 2018. u pobjedi protiv Hrvatske 6-0 zabio dva gola i pridodao dvije asistencije). Iako mu je otac Bask, Asensio nije mogao zaigrati za Athletic jer je rođen na Balearima. Za neostvareni transfer iz Mallorce u Athletic utješio se potpisom ugovora s madridskim Realom...
Athletic Bilbao osnovali su 1898. baskijski studenti po povratku iz Engleske. Legenda kaže da su kupili Sunderlandove dresove, čije su boje i danas u optjecaju. Temeljno geslo "Con cantera y afición, no hace falta importación" ("S domaćim igračima i navijačima nema potrebe za strancima") utvrđeno je 1912. Uz iznimku: ne odnosi se na trenere!
Athletic Bilbao funkcionira poput Barcelone ili Reala (hrvatsku inačicu ima Hajduk) po modelu "sociosa", odnosno demokratskog načina navijačkog upravljanja klubom. Što Athletic znači Baskima najilustrativnije predočava slučaj Joseba Etxeberrije, koji je nakon 15 odigranih sezona za "jedini klub" svu zaradu posljednje sezone uplatio u klupski proračun, kazavši:
- Naš cilj nije biti najbolji. Mi nogomet doživljavamo na svoj, jedinstven način.
Athletic kao simbol
Zbog svojih autentičnih stavova Athletic je često tituliran kao "šovinistički klub sklon diskriminaciji". No slučaj braće Williams donekle je amortizirao napade. Radi se, naime, o tamnoputim Baskima (otac im je Ganac). Iako su obojica privrženi Athleticu, stariji Inaki reprezentativac je Gane, dočim je Nico u nedjelju postao prvak Europe.
Postoji distinkcija između Athletica i ostalih klubova. Athletic je baskijski klub. Ostali su klubovi iz Baskije. Poglavito se to odnosi na klubove poput košarkaške Saski Baskonije iz Vitorije (poznate i kao Tau Ceramica), u sustavu Baskonia Alaves Group, kojemu pripada i hrvatski prvoligaš NK Istra 1961.
U borbi za samostalnost i samoodređenje nogomet je Baskima bio važan adut. Još 1915. osnovan je Baskijski nogometni savez (Euskadiko Futbol Federakundea), a prvu je utakmicu pod nazivom nacionalna momčad Euskal Herria odigrala protiv Katalonije, pobijedivši 6-1. Dolaskom na vlast falangista, EFF je suspendiran i tek je nakon Francove smrti, dopuštenjem Fife (1978.), reprezentacija Baskije ponovo dobila priliku igrati prijateljske utakmice.
Želja za neovisnošću
Tako je baskijska vrsta kroz povijest odigrala šezdesetak prijateljskih ogleda (neki su bili i na klupskoj razini). Posljednji je odigran 23. ožujka ove godine, protiv Urugvaja (1-1). Nije slučajno da su Baski često odigravali utakmice protiv južnoameričkih reprezentacija. Na spomenutom je kontinentu i najznačajnija baskijska dijaspora. I neki ljudi značajni za povijest Južne Amerike baskijskog su podrijetla, poput Simona Bolivara, Augusta Pinocheta ili Che Guevare.
Iako se smatrao Argentincem, u venama Che Guevare kolala je buntovnička baskijska, ali i irska krv. Nije slučajno proglašen najvećim revolucionarom u svjetskoj povijesti...
Utakmicu protiv Urugvaja Baskija je odigrala u sastavu (4-3-3): Agirrezabala (Athletic), Gorosabel (Alaves), Elustondo (Real Sociedad), Pacheco (Real Sociedad), Garcia de Albeniz (Athletic), Martin (Girona), Guevara (Alaves), Vesga (Athletic), Sola (Alaves), Djalo (Braga), Ares (Athletic). Izbornik Jagoba Arrasate (donedavni trener Osasune, a od nove sezone Mallorce), pozvao je samo dvojicu "stranaca" - Martina iz katalonske Girone i Djaloa iz portugalske Brage.
Glavninu ljudstva nesuđene baskijske reprezentacije "uzurpirala" je, dakako, Španjolska. Izbornik Luis de la Fuente uvrstio je u sastav "furije" devetoricu sunarodnjaka. To su Unai Simon (Athletic Bilbao), Alex Remiro (Real Sociedad), Robin Le Normand (Real Sociedad), Daniel Vivian (Athletic Bilbao), Aymeric Laporte (Al-Nassr), Martin Zubimendi (Real Sociedad), Mikel Merino (Real Sociedad), Mikel Oyarzabal (Real Sociedad) i Nico Williams (Athletic Bilbao). Nikada u povijesti španjolske momčadi nije u sastavu bilo toliko baskijskih nogometaša.
Premda Euskal Herria nikada nije zaživjela kao (službeni) nogometni pojam, nekolicina se baskijskih igrača okitila naslovom prvaka svijeta, odnosno Europe: Didier Deschamps i Bixente Lizarazu bili su u sastavu francuske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu 1998., a Xabi Alonso, Fernando Llorente i Javi Martinez pod španjolskim stijegom 2010. u Južnoj Africi. Na Prvenstvu Europe 1964. u sastav Francove Španjolske prošvercao se jedan Bask.
No Jose Angel Iribar u to je vrijeme (uz Lava Jašina, Gordona Banksa i Vladimira Bearu) slovio kao jedan od najboljih svjetskih vratara.
Španjolska je do nove titule prvaka Europe čekala 44 godine. Xabi Alonso bio je jedini Bask koji je igrao za Španjolsku 2008. Četiri godine kasnije "furija" je obranila titulu, a u šampionskoj su momčadi uz ponovo Alonsa bili Llorente i Martinez.
Bogata povijest
Baski smatraju kako je bogata povijest njihova nogometa valjan zalog za ishođenje samostalnosti nacionalnog saveza. Nekoliko su puta zatražili pristupnicu za članstvo u Fifi i Uefi. Posljednji put 2020. Baski su u svom zahtjevu naveli primjere članica koje nemaju međunarodno priznatu državotvornost, poput Škotske, Walesa, Sjeverne Irske, Kosova, Gibraltara... Obrazloženje odbijenice ("Baskija nije članica Ujedinjenih naroda") zacijelo vrijeđa dostojanstvo baskijskog naroda, ali i zdravog razuma, pa i ljudske inteligencije.
Naime, među članicama Fife nalaze se i sljedeći zemljopisni pojmovi: Curacao, Palestina, Farski otoci, Hong Kong, Tajvan, Tahiti, Macao, Montserrat, Aruba, Kajmanski otoci, Gibraltar, Otočje Turks i Caicos, Američki djevičanski otoci, Britanski djevičanski otoci i Anguilla.
Vjerojatno se mnogima povrh glave roje upitnici nakon ovog otkrića. Za one koji nisu imali peticu iz zemljopisa, šturo objašnjenje: Montserrat nije samo brdo povrh Barcelone nego i britanski prekomorski teritorij na Karibima. Radi se o otočiću veličine našeg Raba. Jedino što Rabljana ima dvostruko više od Montseraćana.
O licemjerju Fife nećemo ovom prigodom. O toj su temi ionako ispisani tomovi knjiga. Ovo je priča o nacionalnoj momčadi Baskije, (potencijalno) najboljoj reprezentaciji koja vjerojatno nikada neće zaigrati na velikom natjecanju.