Za domaćina Svjetskog prvenstva u nogometu 2030. postoji zajednička kandidatura dvije europske susjedne države, Španjolske i Portugala, ali... Ta je kandidatura imala u startu zapravo čak tri države-kandidata. Treća je bila Ukrajina. Zbog svima znanih razloga, jasno je da su Ukrajinci otpali iz kombinacija, ali je zato već spreman za uskočiti Maroko.
Opcija s Marokom je (ako je uopće baš Španjolcima i Portugalcima potreban još jedan partner) daleko logičnija i jednostavnija. Primarno iz zemljopisnih razloga. Država na sjeverozapadu Afrike, na mediteranskoj obali i koju od Europe odnosno Španjolske dijeli tek Gibraltar, puno je razumnije od Ukrajine prije rata u toj državi.
Naime, ideja o zajedničkoj kandidaturi Španjolske, Portugala i Ukrajine je u startu bila čudna. Ukrajina je ipak čak 3.000 km udaljena od Pirinejskog poluotoka, a sladunjave riječi prije godinu i pol dvije kako ta kandidatura predstavlja "poruku europskog jedinstva, solidarnosti", prije su paravan nečem drugom. Ukrajinci su tada, prije ruske agresije, ipak bili poznati kao država u kojoj se može pronaći na desetke, pa i stotine milijuna eura, a da vas malo tko pita nešto o porezu. Između ostalog.
Marokanci (dosad su imali čak 5 neuspješnih kandidatura, od 1994. na ovamo) su inače razmišljali i o potencijalnoj zajedničkoj kandidaturi za domaćinstvo SP 2030. zajedno s Alžirom i Tunisom. Ipak, kada su bolje razmislili, uvidjeli su da imaju puno bolje šanse s dvije europske, a zemljopisno bliske države, nego s dvije ne baš osobito ni bogate, a kamoli demokratske afričke države. Iako, pojam demokracije u organizaciji velikih sportskih nadmetanja je ionako nevažan.
Da jest bitan, Kina ne bi nikada organizirale niti jedne OI, a Katar ne bi dobio ni organizaciju WTA teniskog turnira, kamoli nogometnog SP.